Odakle Luki Bojoviću Pekaru, Vladimiru Milisavljeviću zvanom Budala i Siniši Petriću Zenici, zloglasnim zemuncima uhićenima u španjolskoj Valenciji u zajedničkoj akciji policija nekoliko država, hrvatske putovnice kojima su se koristili za vrijeme bijega, pitanje je kojim će se sljedećih dana baviti i hrvatska policija. Kako doznajemo, španjolska je policija dostavila podatke o spomenutim osobnim ispravama MUP-u koji treba utvrditi podrijetlo tih putovnica i način na koji su one došle u ruke srbijanskim kriminalcima. To znači da treba utvrditi jesu li putovnice u potpunosti ili djelomično krivotvorine ili su jednostavno ukradene, što ne bi bio prvi slučaj jer je dovoljno prisjetiti se krađe oko 900 putovnica iz hrvatskog konzulata u Mostaru. I Sretko Kalinić Zver je koristio hrvatsku putovnicu koju mu je izdala zagrebačka policija.
Nisu biometrijske
Putovnice kojima su se koristili uhićeni zemunci nisu bile nove biometrijske, a koliko je poznato, nije točno da se Vlada Budala koristio identitetom Marijana Barišića, čovjeka kojega članovi obitelji traže od 2008. Inače, Budalina fotografija iz ove putovnice nedavno je bila objavljena i na Interpolovim stranicama uz obrazloženje da je to njegova najnovija fotografija do koje su uspjeli doći, a da je objavljuju s obzirom na crvenu tjeralicu koja je za njim bila raspisana.
No, nisu putovnice jedino što “veže” srbijanske kriminalce s Hrvatskom. Bojovićev kum Cvetko Simić, čije je raskomadano tijelo nađeno u proljeće 2010. u Jarunu i oko jezera, i dandanas se u sudskom registru navodi kao direktor i osoba ovlaštena za zastupanje tvrtke Taeda d.o.o. Sjedište te tvrtke za trgovinu i usluge je u Zagrebu, u Ulici Hercegovski put 4. Osnovana je 2006. godine s temeljnim kapitalom od 20.000 kuna. U sudskom registru navodi se da je Simić pri osnivanju priložio putnu ispravu BiH u kojoj je navedena adresa Daytonski put 45 u Distriktu Brčko. Ta “hrvatska” tvrtka osnovala je dvije godine kasnije predstavništvo u Beogradu, u Ulici vojvode Vlahovića 44 G. Za direktora beogradske ispostave imenovan je Luka Bojović. U prosincu 2009. Simić je ugasio predstavništvo u Beogradu, a Simić je bio direktor i Taeda group LLC osnovane i ugašene u Denveru.
Pri otvaranju ove tvrtke priložio je putnu ispravu BiH, no drugog serijskog broja od one kojom je otvarao tvrtku u Hrvatskoj. Na istoj adresi na kojoj je bila Simićeva tvrtka u Denveru bilo je sjedište tvrtke Darka Šarića, objavio je Centar za istraživačko novinarstvo, koji je projekt o kriminalnom podzemlju napravio s regionalnom novinarskom mrežom Organized Crime and Corruption Reporting Project. Drugim riječima, mreža istraživačkih novinara povezala je ono što policije u regiji očito ne mogu ili ne žele – zajedničke poslove osoba, koje po policijskim datotekama u Hrvatskoj i Srbiji te Crnoj Gori slove za vodeće nositelje organiziranog kriminala.
Balkanski ratnik
Da je Bojović povezan sa Šarićem, čovjekom za čije je poslove zainteresirana i američka DEA (agencija za borbu protiv narkotika, op.a.), i nije tajna policijama zemalja u okruženju. Kao što nije tajna ni da je Simić bio osoba od povjerenja Luke Bojevića, čiji je posao bio organizacija trgovine drogom na području bivše Jugoslavije.
Njihovi poslovi doveli su i do akcije Balkanski ratnik, koju je inicijalno pokrenula DEA nakon što je u Urugvaju zaplijenjeno 2,5 tona kokaina koji je naručio i platio Šarić. Krvavi trag Balkanskog ratnika nešto je čime se policije zemalja u regiji bave zadnjih godina. A možda im je vrijeme i da se pozabave sljedećim pitanjem: Kako je moguće, da Cvetko Simić, osoba iz tzv. Bijele knjige srbijanske policije, u Hrvatskoj nesmetano osnuje poduzeće a da to ne zamijete sigurnosne službe i policija?
Yugosfera...