Nasilje u školi

Mahirov skok u smrt razotkrio monstruozno nasilje u školama

Foto: VL FOTO
Mahirov skok u smrt razotkrio monstruozno nasilje u školama
12.01.2016.
u 09:35
Nakon pokopa dječaka roditeljima je prišao njegov školski kolega i ispričao šokantne detalje zlostavljanja. Sve to događalo se u privatnoj školi turskog bogataša i islamskog propovjednika Fetullaha Gultena, koja ima mrežu škola u BiH
Pogledaj originalni članak

Vijest iz policijskog biltena da je 14-ogodišnji dječak M. R. počinio samoubojstvo skočivši s 8. kata zgrade u sarajevskom naselju Dobrinja izazvala je 14. prosinca prošle godine pozornost javnosti, ali sve do prije nekoliko dana nije bilo naznaka da se iza ovog tragičnog događaja krije, čini se, monstruozna priča o vršnjačkom nasilju i dugotrajnom zlostavljanju tinejdžera koje ga je i otjeralo u smrt.

Mahir Rakovac bio je miran dječak koji je u Sarajevu živio s majkom Alisom Mahmutović i poočimom Dubravkom Lovrenovićem, poznatim sveučilišnim profesorima i intelektualcima. Mahir je šest godina proveo u Međunarodnoj osnovnoj školi u Tuzli, a potom je prešao u istu školu u Sarajevu, gdje su, vjerojatno, počeli problemi iz kojih je Mahir na kraju spas potražio skokom u smrt. Nesretnog dječaka vršnjaci očito nisu dobro primili u novoj školi. Po svom ponašanju, obiteljskom backgroundu ili tko zna čemu, zapeo je za oko skupini privilegiranih učenika koji su ga, navodno, zlostavljali mentalno, fizički i na kraju seksualno. Mahir se, govore susjedi, a sada otkrivaju i njegovi roditelji, povukao u sebe, odbijao govoriti o svojim problemima... Nakon što je jedna od nastavnica iz Međunarodne osnovne škole na Ilidži posavjetovala Mahirovu majku, ona ga je u lipnju prošle godine ispisala iz te i prebacila u jednu od sarajevskih javnih škola.

Nisu ništa znali

Mahirovi problemi time nisu prestali, a konačan izlaz, na žalost, potražio je u samoubojstvu. Tog kobnog 14. prosinca, dok su roditelji mislili da je u školi, Mahir je sjedio u haustoru zgrade. Susjedi su ga vidjeli, ali nisu reagirali. Nakon više od sat vremena unutarnje borbe, odlučio je zapaliti ruksak s knjigama i u smrt odnijeti istinu o razlozima koji su ga na to nagnali. U tom bolnom trenutku, satima i danima do pokopa, o motivima koji su njihova Mahira otjerali u smrt, Alisa i Dubravko ništa ili gotovo ništa nisu znali. Dva se tjedna po Sarajevu tek šuškalo o motivima samoubojstva dječaka Mahira Rakovca, ali tek je istup njegova poočima, na Facebooku, pokrenuo lavinu reakcija koja posljednjih dana trese društvenu, medijsku pa i političku scenu BiH. U vrlo emotivnom obraćanju javnosti Lovrenović je progovorio o zlostavljanju kojem je Mahir navodno dugo bio izložen, i to svojih „drugova“ iz škole.

“Sve se, brže nego što se očekivalo, raspliće i slaže u sliku na kojoj bi Mahirovim vršnjacima – zlostavljačima i zlostavljačicama – pozavidio i ‘stanovnik’ Danteova pakla”, napisao je Lovrenović. Ispostavilo se da su Dubravko i Alisa tek dan nakon što su pokopali dijete doznali za stravične detalje zlostavljanja nekolicine njegovih vršnjaka. Mahirov školski drug prišao je Alisi i kazao da im želi nešto reći, ali da to može ispričati samo Dubravku. Razgovor koji je Mahirov poočim, prema vlastitom kazivanju, obavio s dječakom njihovu obiteljsku tragediju učinio je još bolnijom, a društvo se ubrzo suočio sa stravičnim informacijama o vršnjačkom nasilju, fizičkom i mentalnom zlostavljanju. Mahirov prijatelj, tvrdi, preživljavao je iste ili slične torture.

– To je dijete bilo ispunjeno užasom, strahom i stidom, a ja sam shvatio zašto nama Mahir ništa nije mogao kazati – kaže Lovrenović.

Mahir i njegov prijatelj bili su, navodno, izloženi svakodnevnom maltretiranju u školskom toaletu, čiji je vrhunac bilo vezivanje za radijator i silovanje. Njih su dvojicu tjerali da se ljube i govore „ja sam gay“, a pri tome su zlostavljači sve snimali mobitelom. Nakon dvotjedne šutnje javnosti se obratila i Mahirova majka Alisa. Potvrdila je informacije o zlostavljanju njezina sina, ali iznijela i niz teških optužaba na račun Međunarodne osnovne škole, privatne obrazovne ustanove u turskom vlasništvu koju u naselju Ilidža uglavnom pohađaju djeca sarajevske „elite“, onih kojima nije problem izdvojiti po nekoliko tisuća eura za godišnju školarinu. Alisa tvrdi da su čak i pojedini nastavnici u školi znali za monstruozno iživljavanje vršnjaka nad Mahirom i njegovim kolegom te da su ga na određeni način i poticali neumjesnim komentarima. Alisa i Dubravko u seriji javnih istupa proteklih su dana u pitanje doveli i cijeli sustav na kojem počiva ova školska ustanova. Tvrde da je komunikacija s roditeljima loša, da pojedini nastavnici uopće ne govore jezik zemlje u kojoj predaju te da izdvajaju djecu po tome tko su im roditelji i koliko novca imaju. Ističe i da su tolerirali i vrijeđanje Mahira na nacionalnoj osnovi jer su ga zlostavljači zbog poočima nazivali „vlahom“.

Ogorčena javnost traži linč

Pojedini nastavnici, navodno, o tome žele govoriti samo anonimno. Ipak, na sugestiju jedne od nastavnica, Alisa i Dubravko su potkraj prošle školske godine sina ispisali iz ove i prebacili u javnu školu. Tugu i očaj roditelja koji su izgubili jedino dijete zamijenilo je ogorčenje spoznajom što je Mahir sve proživio te uvjerenje da su ga oni kojima su povjerili svog sina na izobrazbu i odgoj svojim nečinjenjem gurnuli u smrt.

– Svi šute. Moje dijete, na moju beskrajnu tugu, nije izdržalo, ali se svejedno i s razlogom bojim za druge. Bojim se čije je dijete sljedeće? – pita Alisa.

Njezina i Dubravkova ispovijest u javnosti su pokrenuli lavinu reakcija. Policija i tužiteljstvo otvorili su istragu, putem društvenih mreža i medija javnosti su se obratila i druga djeca i roditelji koji su u ovoj, ali i u drugim školama, doživljavali različita zlostavljanja i traume bez reakcije nastavnog osoblja. Ogorčenje javnosti poprimilo je takve razmjere da su se na internetu čak pojavili javni pozivi na linč tinejdžera odgovornih za navodno zlostavljanje Mahira Rakovca. Atmosfera linča dosegnula je vrhunac internetskom objavom identiteta „tinejdžera zlostavljača“ i njihovih roditelja. Navodno su posrijedi djeca poznatih sarajevskih poduzetnika. Prozvana škola i roditelji djece koji su javno prozvani kao zlostavljači također su se obratili javnosti. Tvrde da Alisa i Dubravko u svojoj boli „teže bezuvjetnoj osveti, a sve manje pozivaju na odgovornost“.

“Na žalost, u toj borbi, ti roditelji nanose štetu našoj djeci i trajno uništavaju djetinjstvo nevine djece koja nisu kriva ni za što jer su stjecajem okolnosti dijelili školske klupe s Mahirom. Naša su djeca odgajana s puno ljubavi da poštuju druge...”, navodi se, među ostalim, u pismu koje je medijima poslano s e-mail adrese Međunarodne osnovne škole, a koje potpisuju „zabrinuti roditelji.“

U vrlo napetoj atmosferi policija i tužiteljstvo najavljuju istragu i kažnjavanje svih koji su eventualno znali, no nisu reagirali na zlostavljanje. Suočena s gnjevom javnosti, županijska je vlast najavila i mogućnost zatvaranja škole ako se zlostavljanje dokaže. Tragični slučaj mogao bi srušiti cijeli koncept „Bosna-Sema“, obrazovnih institucija koje su se pod pokroviteljstvom kontroverznog turskog bogataša i islamskog propovjednika Fetullaha Gulena raširile po BiH u proteklih petnaestak godina. Do prije nekoliko godina Gulen je bio jedan od glavnih saveznika i financijera turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana, a njihov razlaz bio je sve samo ne miroljubiv. Dok je još bio u ljubavi s Erdoğanom, Gulen je financirao uspostavu mreže privatnih škola i koledža u BiH. Ako se tvrdnje o zlostavljanju Mahira Rakovca pokažu barem i djelomično točnima, BiH bi se mogla pridružiti popisu zemalja koje su Gulenovoj „obrazovnoj mreži“ zabranile rad. Za BiH je, ipak, veći problem što vršnjačkog nasilja ima i u drugim školama, a o tome sada stidljivo progovaraju žrtve i njihovi roditelji. 

>>Ispovijest očuha: Profesor je mog zlostavljanog sina zvao ženskim imenom

>>Samoubojstvo 14-godišnjeg dječaka tragično upozorilo na vršnjačko nasilje u školama

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

Avatar abakus
abakus
07:16 13.01.2016.

U ovom članku ne spominje se, vidim, nigdje pismo Mahirovog oca (Dubravko Lovrenović bio mu je očuh), koji je iznio jedan malo drugačiji pogled na ovo što se događalo. Po tom pismu, Mahira su kod kuće tukli i često je pred vratima stana morao čekati jer mu majka i poočim nisu otvarali vrata. To potvrđuju i susjedi dotičnog para. Ovdje se također ni u jednom trenutku ne spominje činjenica da su djeca redovito jako opterećena roditeljskim razlazom/razvodom, da se osjećaju krivima/napuštenima i da se Mahir upravo zbog toga možda nije imao kome povjeriti. Također nema ni riječi o prilično kontroverznoj osobnosti njegova očuha. Sve to plodno je tlo za stvaranje situacije djeteta-žrtve koju su nasilnici u privatnoj školi (evo i svih razloga zašto koncept privatnih škola NIJE dobar i zašto se takvih škola treba kloniti!), zaštićeni novcem koji su plaćali za nju, odmah iskoristili. Dijete nitko ne može vratiti, nasilnike treba kazniti, te privatne škole zatvoriti, ali dio krivice na ovo što se dogodilo sigurno je i na majci i očuhu.