Većina mog društva ušla je u 27. godinu i bez greške smo primijetili jednu fantastičnu pojavu – fiksaciju društva na našu prokreaciju. Dok vani nikad ne čujem pitanja o svom planiranom potomstvu, u Hrvatskoj je dio folklora zadirati u taj dio života pa nikome nije čudno kad me kolegica iz kadrovske, s kojom mi je vrhunac komunikacije dotad bila rasprava o južini, pita kad namjeravam imati djecu.
New York Times je napravio istraživanje o motivima ljudi u dobi od 20 do 45 godina koji ili nemaju djece ili imaju manje nego što bi to bilo idealno. Većina razloga, očekivano, odnosi se na financijske faktore – briga o djeci je preskupa, nestabilna ekonomija, nemogućnost davanja istih prilika većem broju djece. Činjenica je da u zapadnim zemljama briga o djeci podrazumijeva financijsku ovisnost do sredine dvadesetih (nerijetko i dulje), dok u nerazvijenim zemljama, čija je stopa nataliteta i trostruko veća, odgoj je drugačije tretiran.
Imati više djece tamo je potpuno suprotno od milenijskog “helikopter roditeljstva” jer se djeca ranije osamostale, a rano počinju zarađivati i doprinositi obiteljskom budžetu. Kod nas od rođenja djece razmišljamo kako ćemo im omogućiti vrhunsko školovanje, putovanja, sportove i organsku hranu. S obzirom na to da ove generacije žive osjetno lošije od svojih roditelja, prolongiranje roditeljstva jasna je pojava. Nikako se ne bismo htjeli naći u situaciji gdje vlastitoj djeci ne možemo omogućiti prednosti koje smo sami imali, a nestabilnost primanja, kao i rastuće brige oko sigurnosti i klimatskih promjena, dodatno doprinose manje romantičnom stavu prema savijanju gnijezda.
Dok je argument da nikad nije idealno vrijeme istinit, prije nego što se nekoga u dvadesetim ili tridesetim pita o roditeljstvu, treba shvatiti da su ove generacije stasale u jednom od najvolatilnijih razdoblja od ekonomske krize do, posljedično, nemogućnosti nalaska posla ili primanja koja ne odgovaraju rastućim cijenama. Drugi razlog u istraživanju NYT-a i prvi među mojim prijateljima je vrijeme. Dok će zreliji kolutati očima i započinjati govore o našoj sebičnosti, treba prihvatiti da su današnji mladi drugačiji. Žene danas imaju više kontrole nad svojim životom nego ikad i majčinstvo postaje sve više izbor, ne nešto što se podrazumijeva.
Uspostaviti balans između želje za karijerom (nakon dugog i skupog školovanja) i obitelji nezahvalno je, pogotovo u društvu koje je još relativno konzervativno i gdje većina poslova oko kućanstva, pa tako i brige o djeci, pada upravo na žene. S naših 27 imamo već nekoliko godina radnog iskustva, samostalni smo i ulažemo u sebe tako da ne želimo pauzirati specijalizacije, doktorate, napredovanja, putovanja i, vrlo bitno, slobodno vrijeme kad imamo još dovoljno zdravih godina. Bilo bi stoga u redu očekivati da premudre starije generacije osvijeste da je kasnije roditeljstvo sasvim u redu ili ako i nije, da to nije njihov problem.