Nakon nešto više od šest mjeseci otkako je Josip Klasnić iz Andrijaševaca brutalno pretučen ispred škole u Vinkovcima koju je pohađao i potom od zadobivenih ozljeda preminuo u osječkoj bolnici, pred Općinskim sudom u Vukovaru započinje suđenje jedanaestorici maloljetnika osumnjičenih za nanošenje smrtnih ozljeda.
Život nam je stao
– Ne znam što da očekujem od sudskog procesa i kakva bi me kazna zadovoljila. Nama našeg Josipa nitko i ništa ne može vratiti – čak i da dobiju maksimalne kazne, za nas nema nikakve veze.
Međutim, želim da se njegove ubojice kazne najstrože što je moguće kako bi se spriječilo da se to što su oni napravili mome sinu sutra ne ponovi bilo kome drugome. Želim da ta kazna bude opomena svima ostalima koji bi i pomislili da učine takvo nešto – kroz suze kaže Josipova majka Jelena Klasnić.
Od Josipove smrti i pokopa život u obitelji Klasnić je stao, a sve se odvija na relaciji posao – kuća – groblje, koje svakodnevno posjećuju. Emocije dodatno pojačavaju brojna lijepa sjećanja na Josipa, pred kojim je bio cijeli život, koji je 29. travnja trebao napuniti 17 godina.
Preživjet ćemo suđenje
– Taj dan je trebao slaviti rođendan, a mi smo mu na grob nosili tortu, cvijeće i svijeće. Što za roditelje može biti teže. Mislila sam da će mi srce puknuti – kaže Jelena.
Zbog toga što sve to teško proživljava, obitelj i susjedi je savjetuju da ne ide na današnje suđenje, ali je odlučila ipak doći u Vukovar.
– Živim za dan kad će početi suđenje. Želim biti u sudnici, čuti sve što se priča i vidjeti kako sve to ide. Toliko dugujem svome sinu, jer koliko god to bilo bolno za mene, njemu je bilo teže, a i kad smo sve ovo do sada proživjeli, preživjet ćemo i to suđenje – dodaje neutješna Jelena. Napominje da je nikad nitko od roditelja 11 maloljetnika, koji su nanijeli teške ozljede njezinu sinu, nije nazvao i barem se pokušao ispričati za ono što su učinila njihova djeca.
– Iskreno, ne znam ni što bih pričala s njima niti kako bih se postavila, ali činjenica je da nisu nazvali čak ni da nam izraze sućut.
Njima je danas suđenje zatvoreno za javnost, ali ista ta javnost treba znati da oni i dalje hodaju gradom i prave nerede, a da moga sina nema – zaključila je Jelena i dodala da to nikad ne smijemo zaboraviti.