Naša je mama umrla od tuge za ubijenim ocem, odmah s vrata obiteljske kuće u banjolučkom naselju Budžak kazale su nam Svjetlana i Slađana Rogić, kćeri srpskog zarobljenika Rade Rogića iz Sanskog Mosta kojemu su u rujnu 1995. godine pripadnici postrojbi Hamzi i Gazija prerezali vrat.
Nisu htjele pričati
Nada Rogić, njihova majka, preminula je 7. ožujka ove godine. Umjesto velikog obiteljskog doma u Sanskom Mostu, u kojem trenutačno žive drugi ljudi, kćeri ubijenog Rade Rogića dočekale su nas u maloj kućici. Slađana je udana. Sa suprugom i njom u zajedničkom kućanstvu živi i devetnaestogodišnja Svjetlana. Dvije mlade žene nikako nisu željele pred kameru, odbijajući svaki razgovor o obiteljskoj tragediji koja ih je pogodila.
Očevo tijelo još nismo našle, a ostale smo i bez majke. Nemam više što reći kazala nam je Slađana, dadavši da im nijedna ispovijest nije pomogla da pronađu očevo tijelo.
Susjeda Samka Seferović, koja je dobro upoznata s tragedijom obitelji Rogić, bila je razgovorljivija.
Grozna sudbina
Nitko nije zaslužio takvu sudbinu, a kamoli čestiti Rade Rogić. Nada je, na žalost, umrla. Od tuge. I jučer smo je se sjećali. Bila je divna žena. Puna duha i života. Bezazlena. Dugo je bolovala. Kako i ne bi nakon svega što joj se u životu dogodilo! Zaspala je jedne noći i više se nije probudila kazala je Samka, potresena tragedijom obitelji Rogić. S Radom Rogićem je, dodaje, odrasla u Sanskom Mostu.