Nisam cijepila svoje dijete nijednim cjepivom i ne namjeravam. Još prije nego što sam rodila, odlučila sam da ga neću trovati apsolutno nekorisnim toksikoidima. Zašto ih unositi u tijelo? Imaju gadne nuspojave, poput autizma, a država, koja me na to prisiljava, neće preuzeti odgovornost za štetu.
Nema prisile
Tako govori majka dječaka od pet i pol godina (podaci poznati redakciji). Živi u Zagrebu i za sebe kaže da nije "zatucana", dapače "vrlo informirana".
Odluka nije uvjetovana vjerom niti alternativnim stilom života. Majka ustraje u uvjerenju da time ne ugrožava zdravlje ni svojeg djeteta ("prirodni je imunitet najbolji"), a ni druge djece bez obzira na to što liječnici na takve tvrdnje čupaju kosu ocjenjujući ih neodgovornima i opasnima.
Njezina priča nije jedina iako je u Hrvatskoj zakonska obveza cijepiti djecu, sve je više roditelja koji odbijaju voditi mališane na obvezna cijepljenja. Nešto što je prije dvadesetak godina zvučalo apsolutno nevjerojatno, danas po uzoru na Zapad dolazi i k nama.
Nitko, ama baš nitko ne može te prisiliti na medicinski zahvat. Prije anestezije potpisuješ pristanak, zar ne? Nemojmo se zavaravati, potpisuješ da bi liječnici osigurali sebe. Zašto bi ovo bilo drukčije? dodaje majka.
Kako je moguće da je dijete, a njezino nije jedino, izbjeglo sustav i sva cjepiva koja je do sad moralo dobiti i koja su ga morala štititi BCG (tuberkuloza), kombinirano cjepivo protiv difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize i hemofilusa B, protiv ospica, zaušnjaka, rubeole lako je objasniti.
U Hrvatskoj na godinu takvih prijava ima malo, katkad nijedna. Ako prijava i dođe, inspektori je provjeravaju i šalju prijavu sucu za prekršaje.
Što se ondje događa, varira od toga da slučaj ode u zastaru do najgore solucije da roditelj plati mandatnu kaznu od dvije tisuće kuna! Iako je iskaznica cijepljenja obvezna za upis u vrtić i školu, sve ovisi o tomu kako se provodi zakon pa su iznimke više nego moguće.
Požale odluku
Liječnici i epidemiolozi groze se na takve slučajeve.
Ovdje nije riječ o nekorisnim toksikoidima, a roditelji, koji s raznih strana dobivaju informacije i poluinformacije o nuspojavama, trebaju imati jedno na umu: iako većine tih bolesti nema kod nas, poput ospica, ima ih u našem susjedstvu. Ljudi putuju pa je stoga realna opasnost od zaraze. Osim toga, hepatitisa B ima i kod nas kaže dr. Goran Tešović iz Klinike za zarazne bolesti u Zagrebu.
Usto, necijepljena djeca rizik su za djecu koja su premlada da bi se cijepila te za populaciju koja ne smije primiti cjepivo. Iako u praksi nema mnogo necijepljene djece, dr. Goran Tešović kaže:
- Kad im se djeca razbole, svi požale svoju odluku.
Teško odgovoriti roditelje
Roditeljima koji odbijaju cijepiti dijete nijedan argument nije dovoljno jak, kaže dr. Tešović. – Razgovarao sam s jednim ocem, tvrdio je da je jako sretan zbog odluke da ne cijepi dijete. Kad sam mu objasnio koliko je to opasno i kakva je opasnost to dijete za druge, odgovorio je da o tome nije razmišljao.
Iracionalni roditeljski strahovi
Roditelji su u posljednje vrijeme preplavljeni bujicom svakojakih upozorenja o neugodnim nuspojavama cjepiva. – Mnogo ih je lažnih ili onih koje nisu sa stopostotnom sigurnošću dokazane. Naime, pogrešno se tumače neki događaji koji su slučajno kronološki bliski, što pak kod roditelja izaziva iracionalan strah – dodaje dr. Tešović. Pedijatri s kojima smo razgovarali nisu bili oduševljeni pitanjima o roditeljima koji odbijaju cjepiva. Kažu samo da ih ima sve više, no isto tako kažu da radije pošalju pacijenta drugom liječniku nego da ih prijave ili traže od njih da potpišu izjavu da nisu dopustili cijep-ljenje. Inače, u Hrvatskoj su cijepljenjem iskorijenjeni polio, divlji mumps, rubeola, domi-cilne ospice, a broj slučajeva tetanusa i hripavca je smanjen.