'Majmuni, gangsteri i heroji' hrvatskog predsjedanja u EU

Bilo bi pretjerano reći da su Irena Andrassy i Goran Štefanić u proteklih šest mjeseci bili diplomatska verzija dr. Vesne Bosanaca i dr. Juraja Njavre. Ništa se, uostalom, ne može mjeriti s vođenjem vukovarske bolnice u Domovinskom ratu 1991., ali na neki, makar i hiperboličan, način usporedba stoji jer dvoje hrvatskih veleposlanika u Bruxellesu, šefovi dvaju odbora stalnih predstavnika u Vijeću EU poznatijih pod nazivima Coreper I. i Coreper II. (čija vam imena vjerojatno ništa ne znače), zaista jesu odradili nevjerojatan posao u okolnostima koje su podsjećale na ratne. S tom razlikom da su se čak i u ratovima, od II. svjetskog nadalje, europski i svjetski državnici uvijek mogli fizički sastajati i razgovarati ako su htjeli, a u globalnoj pandemiji koronavirusa prvi put u modernoj povijesti nisu mogli čak ni to - i dio posla u Vijeću EU, koji inače pada na ministre ili na šefove država i vlada, pao je na Coreper.

Golema većina drugog posla stavljena je na čekanje ili je prebačena na videokonferencijske rasprave, koje su se pokazale dosta produktivnima u nekim industrijama i biznisima, ali ne i u “industriji” europskih integracija, gdje treba pomiriti 27 stavova različitih država. Ali ključne odluke, o kojima je u doba najvećeg paneuropskog “lockdowna” ovisila sama održivost Europske unije, nisu mogle biti ni odgođene ni stavljene u stanje videokonferencijske hibernacije, i te su odluke padale na dnevni red jedinih fizičkih sastanaka u Vijeću EU koji su se redovito održavali cijelo ovo vrijeme: sastanaka Corepera.

Predsjedanje Vijećem Europske unije, koje je započelo 1. siječnja i završilo sinoć u ponoć, bilo je prvo takvo iskustvo za Hrvatsku, najmlađu državu članicu Unije, ali zbog izvanrednih, do ožujka nezamislivih okolnosti bilo je i prvo takvo iskustvo za bilo koju državu članicu, pa i one koje već imaju iskustvo predsjedanja. Hrvatska može biti ponosna na to što je odradila posao u najtežim okolnostima. Njemačka je danas preuzela tu rotirajuću ulogu i nema sumnje da će Nijemci biti bolji ili uvjerljiviji od nas. Ali njemački diplomati, s kojima smo razgovarali proteklih dana, priznaju da se oslanjaju na iskustvo koje su razvili i stekli njihovi hrvatski kolege.

Iskustvo koje naprosto nitko nikad u EU nije ni mogao imati, jer nikoga nisu zadesile takve izvanredne okolnosti dok je sjedio za kormilom tog broda. I Hrvatska je kao predsjedateljica, naravno, griješila, podbacivala na nekim pitanjima, pokazivala nesnalaženje, ali tko nije? Generalno, međutim, hrvatsko se predsjedništvo dobro snašlo i zaslužuje visoku ocjenu. S time da je puno posla odradilo glavno tajništvo Vijeća EU, na koje se svako predsjedništvo oslanja, i puno posla je, naravno, odradila Europska komisija. Ima tema na kojima je pretjerano tvrditi da su ih uspješno riješili Hrvati kao predsjedatelji. Pretjerano je tvrditi da smo mi omogućili uredan Brexit jer utjecaj Hrvatske kao predsjedateljice na izlazak Velike Britanije iz EU mogao bi se mjeriti u promilima u situaciji kad postoji glavni pregovarač uime EU Michel Barnier, koji dobiva mandat od svih država članica, ne od trenutne predsjedateljice.

Taj je mandat skrojen tako da su na njega najviše utjecaja imala najveće države članice, ili najizloženije prema Britaniji, poput Irske. Hrvatska nije ni u jednoj ni u drugoj skupini. Ali ima tema koje je hrvatsko predsjedništvo uspješno riješilo isključivo zbog snalažljivosti, upornosti i zaista predanog rada u teškim okolnostima najveće krize koja je pogodila EU u povijesti. Na tim temama pokazalo se da Hrvati, u ovom slučaju naši diplomati, mogu biti najbolji kad je najteže. Naravno, ne svi, kao što to i obično biva. Kad bi se pisala knjiga o tome, kuljiševski naslov “Majmuni, gangsteri i heroji” bio bi dovoljno precizan.

Ali, kad se za par godina prosječan Hrvat nađe u poziciji da jedna kolektivna tužba za zaštitu interesa potrošača bilo gdje u EU znači i da on ima pravo na odštetu od proizvođača (primjerice automobila) koji ga je kao potrošača doveo u zabludu, onda možda pogleda kad je usvojena prva europska direktiva o udružnim tužbama i možda vidi da je to bilo za vrijeme hrvatskog predsjedništva, zahvaljujući hrvatskim pregovaračima. Ili, kad se pogleda kada je Unija sa svim svojim institucijama bila najekspeditivnija u provođenju zakonodavnog postupka od početka do kraja, pa se vidi da je to upravo za vrijeme hrvatskog predsjedanja, usred pandemije koronavirusa.