Sudeći po popularnosti kojom plijeni u Aziji, bez zadrške možemo konstatirati da je Maksim Mrvica definitivno jedan od naših najpopularnijih pijanista u cijelome svijetu. Ovo ljeto glazbom je odlučio razmaziti hrvatsku publiku i nakon turneje koju je upravo završio u Japanu već se u rodnom Šibeniku priprema za nastupe 5. kolovoza u pulskoj Areni i 7. kolovoza na zadarskom Forumu. Iako na odmoru, raspored mu je i dalje pretrpan, no našao je vremena da nam ekskluzivno ispriča nešto o predstojećim nastupima, obožavateljicama, planovima, ali i o svojoj miljenici, osmogodišnjoj kćeri LeeLoo.
I Japanci stižu u Hrvatsku
Kako je prošla turneja u Japanu?
– Bila je izuzetno uspješna. Moji su japanski fanovi uz mene već dugi niz godina i nerijetko me prate i na mojim koncertima u Europi pa će neki od njih vjerojatno stići i u Hrvatsku. Koncerti u Japanu ipak su bili i naporni, a njima su prethodili brojni sati koje sam proveo u studiju u Londonu radeći na svom novom albumu. Zbog toga se ovih dana odmaram u rodnom Šibeniku prije početka priprema za ljetnu turneju u Hrvatskoj.
Pulska arena je i svjetskim glazbenicima poseban dragulj. Veselite li se dolasku i kakve su pripreme?
– Jako se veselim koncertu u Areni. Mislim da je to jedna od najljepših pozornica na kojima sam svirao. Posljednji koncert u njoj održao sam prije nekoliko godina, ali tada sam svirao isključivo klasični repertoar sa slovenskom filharmonijom. Ovaj će biti posve drugačiji jer dolazim sa svojim bendom i sviramo skladbe s mojih crossover albuma.
Kako izgleda jedan vaš prosječan radni dan?
– Sastoji se uglavnom od puno vježbanja. Kad imam velike koncerte i snimanja, vježbam i do sedam sati dnevno. Preostalo vrijeme dana nastojim se odmarati ili odem na plivanje koje je izvrsno za opuštanje mišića ruku.
Pamtite li svoj osobni rekord sviranja u jednom danu?
– Mislim da je to oko osam sati u komadu.
U kojoj je fazi vaš novi album na kojem radite u studiju u Londonu?
– Moj jedanaesti studijski album zamislili smo u dva dijela. Njegov prvi dio je klasični repertoar, a drugi je crossover. Klasični dio već sam snimio u Londonu, a upravo radimo na crossover dijelu.
Nakon megapopularnosti u Japanu, sve ste popularniji i u Rusiji, čemu je među ostalim kumovala i jedna reklama za vodu. Što mislite, što je publici tako magično privlačno u vašim nastupima?
– Pretpostavljam da je to prije svega glazba koju sviram, a onda je tu i atmosfera na koncertima koja je, koliko čujem, nešto što ljude intrigira.
Jeste li ikada imali problema s obožavateljicama?
– Nikad nisam imao baš pravih problema s njima. Štoviše, njihova pretjerana oduševljenost mnome u većini mi je slučajeva zabavna.
Crossover glazba u svijetu je sve popularnija, a sve više je i crossover glazbenika. Plaši li vas sve veća konkurencija?
– Ne. Mislim da je svijet dovoljno velika pozornica za sve nas koji se bavimo tim žanrom. Svaki umjetnik je drugačiji pa tako i afiniteti njegovih slušatelja.
Bio sam tvrdoglav i uporan
Kakav je vaš stav o radu dua 2CELLOS?
– Izuzetno mi je drago da netko s naših područja ostvaruje takve rezultate u svijetu. Imamo izvrsne sportaše koji su propagirali Hrvatsku u svijetu pa je lijepo kada netko i na području glazbe radi to isto.
Karijeru ste počeli graditi u poslijeratnoj Hrvatskoj. Pretpostavljam da nije sve baš išlo lako do ovog statusa kakav imate danas?
– U to vrijeme ljudi su imali puno većih briga nego slušati koncerte. Novac za svoja školovanja, usavršavanja i odlaske na natjecanja morao sam pronalaziti sam jer nisu postojale apsolutno nikakve stipendije za nas glazbenike. No u tome je odlično to što su takve situacije ujedno razvile moje menadžerske sposobnosti za budućnost. Uglavnom, trebali ste biti jako uporni i tvrdoglavi i to sam i bio.
Kako ste se osjećali onog dana kada vam je menadžer Mel Bush u Parizu rekao da će vam promijeniti život?
– Ja sam se u to vrijeme školovao u Parizu, a Mel Bush, moj sadašnji menadžer, po preporuci Tončija Huljića došao je u taj grad poslušati me i upoznati. S obzirom na to da sam jako dobro znao tko je Mel Bush, čovjek koji je praktički izmislio žanr crossover glazbe i bio promotor Davida Bowieja, Eltona Johna, Queena, Led Zepellina i drugih, imao sam poprilično veliku tremu prije našeg susreta. Nakon što sam odsvirao svoje, Mel me samo pogledao i rekao da je njegova potraga za glazbenikom završena i da će moj život od sada biti potpuno drugačiji. Tako je i bilo. Vrlo brzo nakon tog susreta potpisao sam ekskluzivni ugovor za EMI, jednu od najvećih izdavačkih kuća na svijetu, i moja karijera je krenula munjevitom brzinom.
S osam sam znao da ću biti pijanist
Kako ste uopće u rodnom Šibeniku počeli svirati klavir?
– To je zgodna priča. Naime, moj prijatelj je imao klavir i ja sam s osam godina počeo gnjaviti mamu da me upiše u glazbenu školu. Već tada sam znao da želim biti koncertni pijanist. Nikad, ali baš nikada u životu, ni u jednom trenutku nisam pomislio da bih mogao raditi nešto drugo.
Kakvo je vaše mišljenje o glazbenoj sceni u Hrvatskoj općenito?
– Nažalost, moram priznati da ne pratim hrvatsku glazbenu scenu pa u skladu s tim nisam kompetentan ni komentirati je.
Oduvijek se igrate modom. Što vas modno trenutačno inspirira, tko vam je najdraži dizajner? Birate li sami odjeću za nastupe ili imate stilista?
– Moda mi je zabavna, ali ne do te mjere da sam baš fashionist i da joj robujem. Kako prije skoro svake turneje moram obnavljati svu svoju koncertnu odjeću, često mi dosadi kupovina jer sve kombiniram sam. Stiliste koristim samo kad imam velika snimanja.
Pokazuje li vaša osmogodišnja kći LeeLoo glazbeni talent?
– Ima dobar sluh i lijepo pjeva. Ipak, nikad ju nije interesirao klavir pa je nisam htio ni forsirati. Ona je izabrala klasični balet i već četvrtu godinu ide u baletnu školu.
Usredotočen na osvajanje Rusije
Kakvi su vam planovi u sljedećih pet godina? Ili ste osoba koja se prepušta životu i ne voli planove?
– Nemam određene planove. Moj je posao vrlo nepredvidljiv. Događa se da nemam što raditi, a za par dana sam, recimo, u avionu za Aziju jer ondje imam turneju ili neke druge angažmane. Trenutačno smo, recimo, koncentrirani na promociju moje glazbe u Rusiji.
meni bi bila više od zabave