Dok će zbog PTSP-a izazvana koronom ovu 2020. godinu današnja generacija opisivati kao onu koju je najbolje zaboraviti, izbore za Hrvatski sabor održane 5. srpnja, jednako kao i prve poslijeizborne tjedne u kojima je vrhunac bilo obilježavanje 25. godišnjice Oluje i konačne pobjede u Domovinskom ratu 5. kolovoza u Kninu, političkim bi akterima bilo pametno zapamtiti. Onima koji žele vidjeti, upravo događanja zbijena u tih mjesec dana, od 5. srpnja do 5. kolovoza, mogu poslužiti kao self-help vodič za buduće djelovanje. Srpanjski izbori i kratko vrijeme koje je nastupilo poslije konstituiranja donijeli su pravu malu revoluciju spoznaja. Naravno, onima koji su, kako rekosmo, spremni vidjeti i učiti. Jer, sve se mijenja, i to brzo, od globalnog do lokalnog konteksta u kojemu se odigravaju političke utakmice, pa do biračkog tijela koje reagira drukčije od očekivanja.
Kroz protekla tri desetljeća hrvatskog parlamentarizma i 10 provedenih parlamentarnih izbora mijenjale su se političke okolnosti. Svaki izbori pokazali su da svako vrijeme nosi svoje, a ovi srpanjski da je najveći izazov za političke stranke doskočiti zakonima nepredvidljivosti. Za one koji su spremni prihvatiti srpanjske izbore kao putokaz važno je da budu spremni na brzo prilagođavanje, što je političkim strankama koje su dugo na sceni zahtjevan posao. Mnoge su se uljuljale u udobnost vlastite tromosti i sve što zahtijeva brzinu najčešće im je odbojno. Ali, tromošću i predvidljivošću ne može se više do željenih rezultata. Spremnost političkih stranaka da vide svoje mane, da rade na njima, da se brzo prilagođavaju svijetu koji se mijenja nevjerojatnom brzinom i da sustavno i dosljedno javno djeluju postaje preduvjet političkog uspjeha. Budu li, dakle, analizirali nedavne izbore kao svojevrsnu self-help literaturu, pronaći će najmanje deset pouka koje vrijedi upamtiti.
1. Nema ništa od spavanja na staroj slavi
To sad znaju svi, a na svojoj su koži to osjetili neki koji to ni u snu nisu očekivali. I SDP koji je desetljećima na sceni, uvjeren u svoju snagu i potporu svojih birača, ali i novokomponirana politička zvijezda Miroslav Škoro, kojemu su upravo srpanjski izbori trebali donijeti trijumf koji bi Domovinskom pokretu omogućio da odlučuje kako će biti oblikovana državna vlast do 2024. godine. SDP se potrošio na unutarstranačka natezanja i borbe, računajući da su njegove davno stečene lovorike vodeće snage lijevo pozicionirane politike još uvijek na dobroj cijeni. Koje li zablude! Morali su doživjeti izborni debakl da bi shvatili kako moraju poraditi na samoj biti svoga postojanja, a to je politički identitet, a onda i način djelovanja. Supetarska gradonačelnica Ivana Marković vrlo je iskreno priznala da je gledajući političku strast platforme Možemo!, koja je razbila socijaldemokrate u Zagrebu, njihovoj tradicionalnoj utvrdi, razmišljala kako je tu energiju i klicu nade morao donijeti SDP.
Nakon spektakularnog ulaska u politiku, najprije u anketama, a potom i na predsjedničkim izborima na kojima se HDZ-ovo biračko tijelo podijelilo između Škore i bivše predsjednice države, Škorini su očekivali da će na tom valu dobiti barem 25, možda i 30 saborskih mandata koji će ih prometnuti u glavne arhitekte buduće vlasti. Domovinski je pokret dobio, istina, dosta, ali tih 16 mandata bilo je dovoljno tek za to da postane potpuno – nebitan. U ovom trenutku o njima se najviše čuje zahvaljujući saborskoj zastupnici koja osporava epidemiološke preporuke i odbija nositi zaštitnu masku…
2. Rad, rad i samo rad... Nema ništa preko noći!
Primjer platforme Možemo! u najvećoj je mjeri pokazao da se rad isplati. Počeli su kao zagrebački aktivisti usmjereni na demontažu Milana Bandića, u izbornu su utakmicu ušli bez velikih očekivanja, ali birači su ih nagradili sa čak sedam zastupničkih mjesta, pokazujući time da cijene inovativnost, predanost, strast i upornost. I to je lekcija koju sve stranke, pogotovo stare, trebaju dobro proučiti! U usporedbi s njima SDP-ova tromost došla je još više od izražaja. Uz njihovu energiju SDP djeluje staro i nepokretno, i veliko je pitanje hoće li se uspjeti konsolidirati da lokalnih izbora u svibnju 2021. godine kad će se velika politička bitka voditi oko izbora vodstva glavnoga grada ili će, kao što je najavio trenutačni vršitelj dužnosti predsjednika SDP-a Zlatko Komadina, podržati gradonačelničkog kandidata platforme Možemo!, opcije koju do 5. svibnja nisu percipirali kao pojavu vrijednu osvrtanja.
VIDEO Dragan Bagić i Mate Mijić komentiraju rezultate izbora
3. Mala bara, puno krokodila... ili kako je stasala konkurencija
Nekad su birači tradicionalno birali između „naših“ i „njihovih“. „Svoje“ nisu previše analizirali, bilo im je važno samo da spriječe jačanje „njihovih“. I ne treba se zavaravati da se to stubokom promijenilo. I dalje mnogi funkcioniraju i funkcionirat će po tom principu. No, u malim barama pojavili su se novi krokodili, odnosno konkurencija u oba tabora, dakle i među „našima“ i među „njihovima“, dobila je novi zamah. I to potpuno mijenja pristup igri. Iako se očekivao žestok verbalni obračun na desnici, Plenković je odlučio zadržati smiren ton u izbornoj kampanji i ne svesti utakmicu na prepucavanje unutar tabora desno od centra ne bi li svađalačkim nadmetanjem smanjio opasnost koja je prijetila HDZ-u od Domovinskog pokreta. Time je postigao ključni razlikovni efekt, jer su smirenost i suzdržanost birači pročitali kao sigurnost i samopouzdanje, što je u izazovnim vremenima neprocjenjivo. Davor Bernardić, sad već bivši šef SDP-a, mlade je „krokodile“ u svojoj „bari“ odlučio potpuno ignorirati. Kao da ne postoje. Dok je on u televizijskim sučeljavanjima listao „šalabahtere“ kako ne bi zaboravio ukazati na neku Plenkovićevu i HDZ-ovu manu, mladi „krokodili“ u njegovoj „bari“ odgrizli su mu velik komad biračkoga tijela. Ključna konkurencija, očito, nije uvijek ondje gdje je na prvi pogled vidljiva.
4. Tko ne riskira, taj ne profitira
To definitivno najbolje zna Andrej Plenković. Riskirao je od početka svoje karijere na čelu HDZ-a, od suprotstavljanja Karamarku, preko unutarstranačkih izbora na kojima su mu prognozirali poraz do toga da parlamentarni izbori budu u ljeto. Riskirao je i izbornim listama kroz koje je oslabio stranačku desnicu. Desnim kandidatima i svojim stranačkim oponentima poput Mire Kovača i Stjepana Culeja dao je priliku da preferencijskim glasovima pokušaju osvojiti saborski mandat, što im nije pošlo za rukom jer ih birači nisu htjeli. Njegovo iskustvo pokazuje da bez spremnosti na rizik nema rezultata.
5. Urušavanje mita o desnici
Zanimljivo je da je desnica u Hrvatskoj uvijek jača kad se o njoj govori nego kad izađe na izbore. Na unutarstranačkim izborima u HDZ-u, održanim u ožujku ove godine, interna je desna struja poražena. Na HDZ-ovim listama desnije orijentirani kandidati nisu prošli kod birača. Domovinski pokret kao skupina desno orijentiranih pojavnosti nije ostvario rezultat na koji je računao, čime je još jednom potvrđeno da je snaga desnice više mitološke nego stvarne naravi. Na proslavi Oluje, 5. kolovoza u Kninu, desno orijentirane skupine bivših pripadnika HOS-a, poduprtih Hrvatskim suverenistima i zastupnikom Hrvojem Zekanovićem, sklonjene su sa scene uz pomoć protokolarnih pravila. Ne samo da nisu uspjeli marširati u crnim majicama s kontroverznim obilježjima HOS-a u koje je ugrađen i pozdrav „Za dom spremni“, nego nisu imali snage ni koncentracije da zbog toga isproduciraju incident.
6. I političke ideje imaju rok trajanja
SDP nije imao sreće da to nauči iz tuđeg primjera jer su ga tek rezultati izbora natjerali da se uhvati ukoštac s krizom socijaldemokracije kojom se dosad, očito je, nije previše bavio. Socijaldemokratske ideje širom svijeta suočene su s problemom pronalaženja pravih odgovora na današnje vrijeme, pa Hrvatska u tome nije izuzetak. No, za razliku od novih pojava na ljevici vidljivih kroz nove parlamentarne aktere Možemo! i Radničku frontu, koji donose snažniju retoriku i drukčije poglede na rad, radništvo, kapitalizam, ekonomiju…, SDP je postao žrtva godina svoga postojanja koje su mu otupjele oštricu. U sudaru s novim licima, mlađim generacijama političara, njihovim jasnim, pa makar ponekad i nerealnim i populističkim, neki će reći revolucionarnim stavovima, SDP djeluje zastarjelo, mlitavo i okamenjeno. Nova lica na ljevici donose strast kakvu je teško zamisliti u trenutačno umornom SDP-u.
7. Profiliranje biračkog tijela
Mladi su u Hrvatskoj nezainteresirani za izbore i najskloniji apstinenciji, i to se pokazalo gotovo na svim izborima. No, to ne znači da mlade birače treba ignorirati jer njihova nezainteresiranost ne donosi mjesta u Saboru. Biračima novog milenija treba se znati obratiti, a da znamo o čemu ili o kome, odnosno o kojim generacijama govorimo, recimo da su ove godine na izborima prvi put mogli birati mladi rođeni 2003. godine, dakle, 12 godina poslije početka agresije na Hrvatsku. To je generacija birača koja je odrastala u ubrzanom dobu tehnološke revolucije i koju nije moguće privući histeričnim prepucavanjima o povijesnim sukobima i podjelama.
VIDEO Gotovina, Plenković, Reiner, Milošević u Kninu
8. Tajming je ključan
Procjenjivanje pravog trenutka strateški je važan, a time i nimalo jednostavan zadatak. Plenković je inicirao izbore za ljeto računajući i na dobre rezultate Stožera u borbi protiv širenja zaraze koronavirusom. Nije odustao od toga ni kad je bio suočen s glasnim osporavanjima i izabranog trenutka i Stožera. Rezultati su pokazali da je imao pravo, jer s obzirom na porast broja zaraženih izgledno je da hladni jesenski mjeseci svjetskoj zajednici donose nove javnozdravstvene izazove. Da ima osjećaj za tajming pokazao je i u kontekstu ovogodišnjeg obilježavanja Oluje, koje će ostati zapamćeno po tome što je prvi put tome nazočio i predstavnik hrvatskih Srba. No, osjećaj za tajming u ovome pokazali su i Milorad Pupovac, i general Ante Gotovina, i predsjednik države Zoran Milanović… Svi oni prepoznali su da je ovo bio pravi trenutak za iskorak.
9. Izazovi vremena
Stranke poput HSS-a i HNS-a, koje su svoju dugotrajnost na sceni kompromitirale (ne)djelovanjem, inertnošću, neprincipijelnim trgovačkim savezima u ovom su trenutku na respiratoru. Krešo Beljak potvrdio se kao vrhunski manipulator režirajući unutarstranačke izbore na kojima je još jednom izabran za šefa HSS-a iako je doživio potop na parlamentarnim izborima. No, HSS tek čekaju novi krugovi pakla, jer bolest koja njih muči ne može se riješiti manipulacijama, čirevi će morati početi pucati… Plenković je u HDZ-u pokrenuo procese prilagodbe današnjem trenutku u kojemu će se globalno, pa i lokalno liderstvo mjeriti kroz politike i rezultate u javnozdravstvenom, ekonomskom i socijalnom području. SDP mora ponovno pronaći sebe jer mu je politička pozicija, kako su pokazali izbori, najugroženija, bokovi načeti organizacijama koje su privlačnije jer govore jasnije, otvorenije, oštrije… Srpanjski izbori su važni jer su nakon duljeg vremena pokazali da hrvatski birači zahtijevaju više. Tko to nije uočio i tko se tome ne bude spreman prilagoditi, već sad je budući gubitnik. Politika nikad nije bila igra na sigurno, a ubuduće će postotak izvjesnosti biti još i manji…
10. Između populizma i suradnje
Populisti lakše postaju popularni, ali oni koji su spremni na suradnju čine razliku koja jedno društvo može pomaknuti s točke na kojoj je zapelo. Da bi političar bio populist nije potrebna hrabrost ni preveliko promišljanje. Dovoljno je biti vješt u ulagivanju. Za suradnju koja donosi pomake hrabrost je, međutim, ključna. To se najbolje vidjelo na proslavi Oluje, kad je 25 godina poslije operacije koja je označila kraj agresije na Hrvatsku prepoznat trenutak u kojemu se mora krenuti naprijed, izaći iz rovova, početi zatvarati ratne rane i racionalno pokrenuti stvarne procese pomirbe Hrvata i Srba u Hrvatskoj. Dolazak Borisa Miloševića, potpredsjednika Vlade iz SDSS-a, u Knin jednako kao i najavljeni odlazak ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda u Grubore, iskaz su odgovorne politike koja neće svakome biti po volji. No, to je ta razlika između populizma i spremnosti na suradnju, koja se, da ne bi bilo zavaravanja, može brzo pretvoriti u probušeni balon ako sve ostane na gesti. Izazova u kojima će se testirati je li jači populizam od spremnosti za suradnju bit će još. Obnova Zagreba nakon potresa jedan je od njih…
Cujem Skoro podiže Minimalac Internet Narikačama 🤣😂🤣