Globalni svijet medija u rukama je milijardera. Uz njih i megakorporacija s do sada teško zamislivom koncentracijom utjecaja na javno mnijenje.
Pogledajmo samo ovu situaciju – Michael Bloomberg bio je prošle godine 14. na listi Forbesovih 400 s bogatstvom od 55 milijardi dolara, vlasnik je vjerojatno najutjecajnijeg svjetskog medija Bloomberga, Jeff Bezos i dalje je među nekoliko najbogatijih ljudi na svijetu sa 182 milijarde dolara bogatstva, a vlasnik je Washington Posta, jednih od najutjecajnijih svjetskih novina kao i Amazona koji ima i medijski dio, Amazon Prime Video.
Musk protiv Zuckerberga
Društvene mreže više se svakako ne može izdvajati iz javnog prostora, one ipak spadaju u krug koji su inače zauzimali tradicionalni mediji pa je onda u krugu milijardera vlasnika utjecajnih medija i Mark Zuckerberg koji je težak 74,5 milijardi dolara, a svakako je interesantno podsjetiti da se radi o najmlađem čovjeku koji je sam zaradio svoju prvu milijardu dolara. Odnedavno je u ovom društvu i Elon Musk koji je, upravo prema Bloombergu, sada najbogatija osoba svijeta s 252 milijarde dolara, koliko je zabilježeno da posjeduje u travnju 2022. godine. Kako je vjerojatno već poznato, Musk je prije nekoliko tjedana kupio društvenu mrežu Twitter. Onda su tu i korporacije koje su također u rukama privatnog kapitala. Rupert Murdoch drži kompaniju News Corp. Ima na stotine različitih publikacija i izdanja, televizijskih postaja. Sa 21,7 milijardom dolara on je 31. najbogatija osoba u Sjedinjenim Državama te je 71. najbogatija na svijetu.
Njima valja pridružiti i Laurene Powell Jobs koja je prije pet godina kupila kontrolni paket u The Atlanticu, pa onda Marca Benioffa koji je kupio vjerojatno prvi zaista utjecajan američki časopis Time, što se dogodilo 2018. godine. Pomalo je ispod radara domaćih medija prošlo spajanje medijskih kuća Warner Bros. i Discovery koje se dogodilo prošlog mjeseca. Nastao je holding koji čini sedam poslovnih jedinica među kojima su tvrtke poput HBO-a i CNN-a koje već same po sebi označavaju ogroman medijski utjecaj. Sve to nekako navodi na zaključak da globalni mediji postaju igralištem milijardera koji možda ne mare previše za stvarni smisao medija, a to je kvalitetno i odgovorno informiranje.
Nije trebalo proći previše vremena da se malo i "pohvataju". Naime, Bezosov Washington Post prošlog mjeseca objavio je jednu raniju kolumnu Michaela Bloomberga koji se u njoj pita hoće li Muskova kupovina Twittera utjecati na slobodu govora. I to je izazvalo Muskovu reakciju, naravno na Twitteru, gdje je napisao "WaPo always good for a laugh", odnosno "Washington Postu se uvijek možete dobro nasmijati" uz red pripadajućih emotikona. Nakon toga je Washington Post napravio temu označavajući nastali problem: Tehnološke promjene i bogatstvo koje su one donijele omogućili su malenom klubu nevjerojatno bogatih ljudi mogućnost da budu arbitri, moderatori i financijeri ne samo informacija kojima se usmjerava nacionalni diskurs već i arhitekture koja ga podupire.
Dosta korektno s obzirom na to da je list u rukama Jeffa Bezosa koji je često i vrlo kontroverznim metodama uspio vratiti ga na put održivosti. No ipak je glavna tema Elon Musk te se podsjeća da je 44 milijarde dolara nešto veći iznos od bruto domaćeg proizvoda Jordana, a sada će mu njegova društvena mreža omogućiti da provede u djelo ono što je najavljivao, a to je olabaviti pravila ponašanja na četvrtoj najvećoj društvenoj mreži u Sjedinjenim Državama. Prve tri su u rukama, naravno, Marka Zuckerberga, a to su Facebook, Instagram, ali i Facebook Messenger.
Za Amerikance je situacija ovakve kontrole nad medijima, jasno, iznimno problematična u vrijeme globalnih turbulencija poput pandemije ili rata u Ukrajini, što se naslonilo na ranije tamošnje podjele u društvu.
– Kao da se radi o srednjoj školi za milijardere. Stvar je u tome da smo sada jako ovisni o osobnim hirovima bogataša nad kojima je vrlo malo nadzora i kontrole. Mogli bi nas odvesti u liberalnom, konzervativnom ili libertarijanskom smjeru, a mi bismo s tim u vezi mogli učiniti jako malo – rekao je za ugledni washingtonski list Darrell M. West, znanstvenik s uglednog američkog instituta Brookings. Mi smo se raspitali kod domaćih stručnjaka za komunikacije i medije poput dr. sc. Miroslava Mađarića, inovacijskog konzultanta sa Sveučilišta Algebra.
– Preuzimanje medija u ruke milijardera jedan je od inovativnih trendova u 21. stoljeću. Kao baš svaka inovacija, i ova je proturječna. S jedne strane to je možda bolje nego da utjecajne medije pod svojom kapom ima država. No njihov utjecaj može biti motiviran poslovnim interesima. Cilj bi trebao biti upregnuti medije u korist javnoga dobra. Nažalost, to nije lako ostvarivo ni kad su njihovi vlasnici vlasti ni kad je riječ o milijarderima. No ipak mislim da, ako moramo birati manje od ta dva "zla", onda je manje ono od milijardera, budući da i oni međusobno konkuriraju. Također, njihova je prednost pred vlastima što se više brinu o djelotvornosti i kvaliteti – kaže dr. Mađarić koji je protiv "državnih medija".
– Da, tamo gdje vlast nije na razini zadatka. Pogledajte Švicarsku: tamo je javna televizija pod državnom upravom i brine se da to uistinu bude kvalitetan javni servis. Dijelom ga plaćaju građani kroz pretplatu. Građani Švicarske to prepoznaju i na referendumu su glatko odbili ukidanje obvezne pretplate javnoj televiziji i radiju – kaže.
– Milijarderi mogu medije u svojem vlasništvu rabiti za nelojalnu poslovnu konkurenciju. No baš i nema velike razlike u odnosu na visoke izdatke za marketing u "tuđim" medijima. Zbog Muskova preuzimanja Twittera diže se velika frka, ali koja je razlika u odnosu na Zuckerbergovo vlasništvo nad Facebookom, ili u odnosu na utjecaj Googlea koji je također u dominantnom vlasništvu milijardera. Svi oni mogu ugraditi algoritme koji ograničavaju slobodu govora na suptilan način, npr. njima poželjne sadržaje ističu 100x više od nepoželjnih, ali ne brane ni ove "nepoželjne"! To je još uvijek mnogo bolje od Putinova de facto vlasništva nad svim ruskim medijima, u kojima se mogu vidjeti samo njemu "poželjni" sadržaji, pa se tako može pročitati: "Jedna naša raketa može potopiti otočić Veliku Britaniju!" ili "Hitler je imao židovske krvi!" – rekao je dr. Mađarić.
Washington Post tvrdi i da je nemali broj onih koji se vesele Muskovu preuzimanju Twittera navodeći ga upravo kao jamca slobode govora. Doc. dr. sc. Krešimir Krolo s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru smatra da je bojazan legitimna, ne toliko jer je riječ o pojedincima milijarderima, već zato što je riječ o samoj logici kapitalističkog tržišta.
– Bilo koji tip monopola, bio on vezan uz vlasništvo jedne osobe ili korporacije, vodi prema okrupnjavanju utjecaja i moći u društvu što može imati dalekosežne posljedice na ostale segmente javnopolitičkog i društvenog života. Svrha liberalne demokracije i građanskog društva jest imati održivu ravnotežu između različitih makroaktera, bili oni tržišni ili državni, kako posljedično ne bi ispaštali građani. Zbog toga su moderna društva izgradila cijeli niz javnih institucija kako bi se prevelika koncentracija moći stavila pod kakvu-takvu kontrolu. Problem Elona Muska i Twittera ne bi možda bio toliko značajan da postoje globalni javni komunikacijski servisi koji bi mogli predstavljati upravo taj tip ravnoteže. Međutim, u ovom trenutku tzv. velika tehnološko-medijska petorka (Microsoft, Amazon, Google, Apple i Facebook) u vlasništvu je nekolicine ljudi i ima nevjerojatan globalni doseg i utjecaj. S druge strane, ne postoji odgovarajući javni globalni servis koji bi im parirao, što smatram dugoročno problematičnim stanjem – kaže dr. Krolo nastavljajući kako sloboda govora bez društvene odgovornosti i građanskih uzusa komunikacije nije pretjerano hvalevrijedna kategorija, pogotovo kada je u pitanju komunikacija u javnom prostoru.
Medijska pismenost
– Naglasio bih argument kako se vrijednosni okvir pristojne i odgovorne komunikacije gradio stoljećima u procesima izgradnje liberalne i socijalne demokracije, odnosno riječ je o širem društvenom naporu u dizanju komunikacijskih i informacijskih standarda. Pravila i uzusi su napisani tako da se ne dopušta samovolja pojedinaca, što nas dovodi i do problematične percepcije aktera poput Elona Muska kao spasitelja nečega (slobode govora), što nije individualni nego kolektivni napor. Personalizacija tj. oslanjanje na karakter i karakteristike pojedinca je dugoročno kockanje sa strukturama koje su se mukotrpno gradile desetljećima jer danas Elon Musk može biti benevolentni prosvijećeni apsolutist, a već sutra tiranin Putinova kalibra. Ni država ni privatno vlasništvo ovog tipa nisu kvalitetna rješenja, već bi najbolje bilo kada bi postojao građanski nadzor nad tako velikim i značajnim društvenim entitetima. No da bismo došli do toga, potrebno je graditi senzibilitet i jačati kritičku medijsku pismenost građana i građanki – kaže ovaj naš znanstvenik.
VIDEO: Milanović: Ovo nije ucjena. Niti je ovo s Finskom i Švedskom ucjena, niti iznuda
Evo MM nam je otkrio da je Svijet pod kontrolom milijardera , tj. elite. Ko iole poznaje povijest dobro zna da je Svijet odivjek bio pod kontrolom elite ( ove ili one vrste ).