Maloljetne silovatelje u tretman kako ne bi postali punoljetni počinitelji

Sedmorica mladića iz okolice Zadra u nekoliko su navrata tijekom godine dana silovala 15-godišnjakinju, ucjenjujući je snimkom grupnog silovanja, a pritom ju je nekoliko puta premlatio jedan od silovatelja, inače njen bivši dečko. Policija je našla snimke u njihovim mobitelima, neki su od počinitelja priznali zločin i privedeni su u državno odvjetništvo. Međutim, na zaprepaštenje policajaca, sud ih je pustio da se brane sa slobode.

Stravičan slučaj pokrenuo je lavinu komentara na društvenim mrežama i javljaju se inicijative za prosvjedima, tim više jer ovo nije prvi slučaj užasnog nasilja nad maloljetnim djevojkama na zadarskom području. Posebno je neshvatljivo i duboko pogrešno što su prilikom privođenja roditelji i rodbina privedenih pred policijskom postajom protestirali tvrdeći da je djevojka dala povod njihovim sinovima za masovno silovanje. Slučaj je zastrašujuć i zabrinjava, kaže pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević.

- Ako su podaci iz medija točni, zabrinjava što je riječ o okrutnom vršnjačkom nasilju na koji okolina očito duže vrijeme nije reagirala. U odluku suda ne mogu ulaziti, ali ono što je važno je da se zaštiti žrtva, a počiniteljima bude pružena stručna pomoć - kazala je dječja pravobraniteljica.

- Ne ulazeći u konkretan slučaj, situacija kada je zlostavljač na slobodi, a žrtva trpi posljedice šalje poruku žrtvi da je ono što joj je učinjeno i nije tako strašno te da posljedice koje ona trpi nisu opravdane već su njen problem – govori dr. Gordana Buljan Flander iz Poliklinike za zaštitu djece. Napominje kako žrtve vrlo često šute o doživljenom zlostavljanju, prosječno vrijeme odgode razotkrivanja zločina je između 10 i 16 godina, toliko prema svjetskim statistikama prođe od zlostavljanja do povjeravanja o njemu. Razlozi zašto žrtve šute su: strah da im se neće vjerovati, da će stvoriti problem sebi i obitelji, strah od gubitka kontrole nad sudskim procesom ako on počne, strah da će ih stigmatizirati vršnjaci, obitelj i prijatelji.

- Nažalost, i kad se žrtva povjeri, pokazalo se da su svi ti strahovi bili realni i opravdani. Neke žrtve su mi čak znale reći da im je gora trauma sve ono čemu su izložene u sustavu od samog zlostavljanja – govori dr. Buljan Flander. Naglašavajući da ne ulazi u konkretan slučaj, ističe kako je važno da obitelji maloljetnih počinitelja (ali i mlađeg punoljetnika) i stručnjaci pomognu počiniteljima da prođu tretman kako bi shvatili neprimjereno ponašanje, razvili empatiju i kako od maloljetnih ne bi postali punoljetni počinitelji jer onda su i kazne puno veće i tretman teži. Statistike, naime, govore da između 30% i 50% seksualnog zlostavljanja djece počine maloljetnici!

Policija je privela osumnjičene za teška kaznena djela protiv spolne slobode, za spolni odnos bez pristanka, bludne radnje, prijetnje, tjelesne ozlijede i iskorištavanje djece za pornografiju na štetu maloljetnice - dvojicu 19-godišnjaka, tri 18-godišnjaka te dvojicu 17-godišnjaka. Nakon što su u subotu ispitani u Županijskom državnom odvjetništvu i kod suca istrage Županijskog suda u Zadru, svi su pušteni da se brane sa slobode, uz zabranu prilaska žrtvi, koja živi u istom mjestu. Nepravomoćnu odluku suda nitko od stručnjaka službeno nije komentirao.

 Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, smatra važnim ukazati kako je u ovakvim situacijama, gdje žrtva i počinitelj žive u istom mjestu pri čemu se radi o manjim sredinama, od izuzetne važnosti pružiti žurnu zaštitu žrtvama, a kako bi se izbjegla dodatna viktimizacija. 

- Navedeno svakako uključuje i onemogućavanje bilo kakvog eventualnog daljnjeg kontakta između počinitelja i žrtve, pri čemu treba imati u vidu kako u ovakvim slučajevima postoji opasnost i od odustajanja žrtava od daljnjeg progona te povlačenja prijave - napominje V. Ljubičić. 

To bi trebalo imati u vidu i prilikom provođenja pojedinačne procjene žrtve, a kako bi se u što većoj mjeri smanjio bilo kakav rizik za žrtvu odnosno kako bi joj se pružila žurna i adekvatna zaštita, posebice od viktimizacije i stigmatizacije. Navedeno je u skladu i da Direktivom 2012/29/EU od 25.10.2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela.

- Iako Pravobraniteljica ne može u konkretnom slučaju ulaziti u procjenu rada suda, smatram važnim na načelnoj razini ponovno ukazati na potrebu i nužnost provođenja pojedinačne procjene žrtve pri čemu je od izuzetne važnosti da i svi sudionici koji sudjeluju u navedenom budu svjesni posljedica svojih procjena i postupaka - poručuje pravobraniteljica Ljubičić.