Te 1943. godine bila je oštra i hladna zima, a sedmogodišnja židovska djevojčica Lea Gostl, budući da je prerasla svu svoju odjeću i obuću, morala je po snijegu po Gorskom kotaru hodati u papučama zbog čega su joj se noge počele smrzavati. Srećom, Leu, koja je zajedno s majkom, bakom i sestrom lutala Gorskim kotarom bježeći pred ustašama i nacistima, srela je Katarina Šragalj iz Vrbovskog koja je ponudila Leinoj majci da djevojčica ostane s obitelji Šragalj.
Gostlovi su pristali, a Šragaljevi su zbog svoga velikodušnoga čina riskirali sigurnu smrt, ne samo za sebe nego i za šestero djece koju su tada imali. Njihova hrabrost jučer je u Mimari odlikovana priznanjem "Pravednik među narodima" koje nežidovima koji su riskirali svoje živote za vrijeme holokausta dodjeljuje Yad Vashem, uprava za sjećanje na mučenike i junake iz Jeruzalema. U ime Yad Vashema potomcima Antuna i Katarine Šragalj medalju je predala veleposlanica Izraela u Hrvatskoj Zina Kalay Kleitmen.
Dug proces nominacije
– Majka dugo nije govorila o svome djetinjstvu i o tome što joj se dogodilo. Međutim, kada sam malo odrasla i saznala detalje ratnih godina, postalo mi je jasnije otkud tolika povezanost sa Šteficom, Zdenkom i ostalim majčinim ratnim sestrama i braćom – rekla je na dodjeli priznanja Tamara Ukrainčik, Leina kći.
Upravo je Tamara Ukrainčik prije dvije godine i pokrenula cijelu priču o nominaciji Katarine Šragalj i njezina supruga Antuna za "Pravednika među narodima" te su oni jučer postali 117. dobitnici tog odličja u Hrvatskoj.
– Cijeli je proces poprilično dugo trajao jer moraju postojati pisani dokazi za sve što se dogodilo, a bilo je bitno dokazati i činjenicu da Šragaljevi nisu dobivali nikakvu materijalnu naknadu za to što su moju majku skrivali više od dvadeset puta, predstavljajući je kao svoju kći, i to blizanku s kćeri Šteficom – rekla je Ukrainčik.
Od članova uže obitelji Šragalj ceremoniji su nazočili djeca Antuna i Katarine Štefica Šragalj, udana Vranić, Juraj Šragalj te Zdenka Šragalj, udana Ferenčak, čiji je suprug Franjo i primio priznanje.
– U to olovno i teško vrijeme to je bila velika hrabrost i odvažnost i, kada smo se god sastajali kao obitelj, uvijek smo to spominjali i to se nikada ne može zaboraviti. Katarina i Antun bili su samozatajni i skromni ljudi koji su pokazali veliku odvažnost i hrabrost na koju smo i danas itekako ponosni – rekao je Franjo Ferenčak. Naime, po završetku rata prijateljstvo koje je nastalo u teškim uvjetima između Šragaljevih i Gostlovih nastavilo se do danas.
– Mama se cijeli život družila sa svojom drugom obitelji, najviše sa sestrama Šteficom i Zdenkom i njihovim supruzima, a to se prijateljstvo nastavilo čak i nakon njezine smrti jer smo brat i ja zaista vječno zahvalni Šragaljevima za sve što su učinili za našu majku – rekla je Tamara Ukrainčik.
Sve shvaćali kao igru
Posebno emotivno posmrtno priznanje za svoje roditelje primila su njihova djeca. Iako danas već osamdesetogodišnjaci, još se sjećaju vremena kada su dobili svoju novu sestru.
– Gotovo svakih petnaest dana vojske su se izmjenjivale i mi smo kao djeca sve nekako shvaćali kao igru. Tek kasnije postao sam svjestan koliko su roditelji strahovali za vrijeme svih kontrola i koliko je hrabrosti trebalo za sve što su tih ratnih godina napravili. Ono što su svoj djeci usadili jest humanost i ljubav prema svim ljudima, a zbog ovoga priznanja njihova priča sada je doprla i do većega broja ljudi i to je nešto što nam je svima na ponos – rekao je Juraj Šragalj.
>> Pogledajte video što je obitelj pronašla kada je pretraživala rijeku
Humanost i ljubav prema drugim ljudima usađena je čovjeku u obitelji nehumanost i mržnja isto