Znala sam da će biti tijesno, ali uspjeli smo! Parlament je bio posljednja crta obrane i zahvaljujući napornom radu zaustavili smo štetan prijedlog Europske komisije koji bi imao devastirajući učinak na hrvatsko ribarstvo, industriju prerade, tunogojilišta, ali i priobalne zajednice koje žive od toga – kazala je hrvatska zastupnica Ruža Tomašić nakon što je Europski parlament ovih dana usvojio njezino izvješće o višegodišnjem upravljanju malom plavom ribom uvođenjem mjera za oporavak jadranskih stokova, umjesto kvota za izlov, za koje se zalagala Europska komisija.
Vella predviđa kolaps stoka
Povjerenik EK za ribarstvo Karmenu Vella lani je u razgovoru za Večernji list tvrdio kako prijedlog Komisije još ne forsira smanjenje ribolovnih mogućnosti. No na stolu su, pokazalo se, ipak bile drastične kvote za izlov srdele i inćuna od 50%, godišnje smanjenje ulova od 4% s 2014. kao referentnom godinom te nastavak dosadašnje prostorno-vremenske regulacije ribolovnog napora i ograničenja broja ribolovnih dana po plovilu. Ne uvedu li se kvote, upozoravao je Vella ovaj put parlamentarce, doći će do kolapsa stokova u roku od jedne do tri godine.
VIDEO Što nam donosi smanjenje PDV-a
Plan EK ograničio bi izlov na cijelom jadranskom području na 50.000 tona ribe – za sve države koje ribare u Jadranu – Hrvatsku, Italiju, Sloveniju, Albaniju, Crnu Goru i BiH. Ulov Slovenije i CG ne prelazi 1%. No kako samo naši ribari godišnje u Jadranu ulove oko 60 tisuća tona srdela i inćuna, 90% ukupnog ulova ribe u Hrvatskoj, dok se u regiji ulovi ukupno oko 105.000 tona, kvote EK imale bi drastične negativne učinke na europsku ekonomiju, domaću proizvodnju i zapošljavanje, ističe Tomašić. U isto vrijeme rastao bi uvoz iz trećih zemalja na štetu svih država članica. No nakon odlučnog “ne” Parlamenta, slijedi trijalog između Komisije, Vijeća i Parlamenta na kojemu će se tražiti kompromis. Ali ne, smatraju upućeni, prije proljetnih izbora.
Ivan Birkić, predsjednik grupacije ribolova HGK, kaže kako je žalosno da EK ne razumije razliku između upravljanja ribarstvom na Baltiku ili u Jadranu.
Znanost jedno, stvarnost drugo
– Model kvota koji oni zagovaraju iz jako velikog broja svjetskih znanstvenih radova nije primjenjiv na kratko živuće vrste poput male plave ribe. Stanje stokova male plave ribe ovisi isključivo o prirodnim uvjetima, na što EK ne može utjecati preko ribolova – kaže Birkić. Ističe kako tzv. Biomass Eescapement Strategy koji je EK gurao Hrvatskoj i drugim zemljama na Jadranu na mala vrata, preko određenih članova EU parlamenta, nije podrazumijevao samo uvođenje količinske kvote, već i mogućnost moratorija na ribolov male pelagične ribe u rasponu od nekoliko mjeseci do nekoliko godina.
– O stanju male pelagične ribe u Jadranu teško je pričati na temelju procjena znanstvene zajednice jer su u koliziji sa stanjem u moru koje ribari i njihovi ulovi pokazuju – objašnjava Birkić.
– Nikome nije stalo više nego ribarima da stokovi male plave ribe budu stabilni jer jedino oni žive od ribarstva, a svi drugi koji se kunu u dobrobit žive od ribara – poručuje te dodaje da hrvatska država, odnosno Uprava ribarstva te sektor, već godinama provode niz mjera upravljanja i zaštite stokova male plave ribe, a rezultati su više nego vidljivi. Iako je domaća flota najviše usmjerena na stok srdele koja čini oko 80% ukupnog nacionalnog ulova male plave ribe od oko 62.000 tona, da srdele i inćuni nisu prelovljeni svjedoče i povećane kvote ICCAT-a za izlov tune do 2020., kojoj je glavna hrana upravo mala plava riba, tvrde hrvatski ribari. Ovih se dana tako na stručnom skupu na tu temu u Dubrovniku čulo kako će hrvatska godišnja kvota za izlov tune u 2019. porasti sa sadašnjih 780 na 870 tona, a u 2020. premašiti 900 tona.
Da su trendovi u sektoru pozitivni, govori i lanjski izvozni suficit od 46 milijuna eura u ribi, koja je jedan od prva tri naša izvozna proizvoda. Ukupan izvoz ribe iz RH, najviše tuna, iznosio je 144 milijuna eura. Glavnina izvoza odnosi se na tržište EU (Italija, Slovenija, Španjolska), koje ne uspijeva podmiriti ni 50% vlastitih potreba, te Japan, a najznačajniji izvozni proizvodi, uz tunu, su i brancin, orada i šaran iz uzgoja, svježa i smrznuta sitna plava riba iz ulova te proizvodi iz prerade (riblje konzerve i slani inćuni). No dok je EU i uz prosjek konzumacije od 22,9 kg po stanovniku gladan ribe, u Hrvatskoj trošimo jedva 10 kg, tako da je ove godine pokrenuta i kampanja HGK Riba Hrvatske – jedi što vrijedi. Osim poticanja veće potrošnje, što je dobro i za razvoj industrije i za zapošljavanje, ciljevi projekta su i pomoć u plasmanu proizvoda hrvatskog ribarstva u inozemstvu, jačanje imidža te stvaranje brenda koji će sektoru donijeti veću dodanu vrijednost.
Štiti se, da... osim kaj se na pučini preprodaje Talijanima za keš. I tak svaki dan.