UBOJICU PAMTE KAO PRISTOJNOG

Mama Filjka nagovarala je Maju da se vrati Igoru, on joj vratio metkom

Foto: Facebook
Foto: Marin Tironi/Pixsell
Brezovica: Kuća majke Igora Nađa
Foto: Jurica Galoic/PIXSELL
03.08.2019.
u 22:01
– Vjerujte, ja bih vam rekla o njemu sve najgore, svaku glupost koju je napravio bih vam prepričala, ali kad ga jednostavno ne poznajem kao takvoga i ne mogu vam lagati – kazala je Brezovčanka Marica.
Pogledaj originalni članak

Najžalosnije je da je, nakon što su se on i ona posvađali, najtužnija bila Majina majka Filjka, koja je Igora jako voljela te je svoju kćer nagovarala da mu se vrati. Eto, očito joj vratio metkom u glavu – gledajući u pod jučer nam je u Cimermanovoj, poprištu nezapaćenog masakra u Zagrebu, prepričavala susjeda stradalih Tojagića. Okupili su se stanari Kajzerice oko kuće u kojoj je stradalo šestero članova obitelji te nosili lampaše i ostavljali cvijeće, ali posebno rječiti nisu bili. Teško je to sve skupa, kratko su nam objašnjavali, baš kao i susjedi majke ubojice Igora Nađa u Brezovici, čiju je kuću jučer čuvala policija.

Platio bi rundu

Kad smo stigli u kvart u kojem je Nađ na kraju i sebi oduzeo život, trojica tinejdžera, među kojima se nalazio i ubojičin polubrat, a koja su do tada u dvorištu preslagivala nekakav stari drveni namještaj, stala su s poslom i pogledala nas ne baš odveć prijateljski. U tom trenutku u kući se nalazila i Igorova majka, ali policajac nije dopustio da ikoga išta pitamo.

Foto: Marin Tironi/Pixsell
Brezovica: Kuća majke Igora Nađa

– Vidio sam da pišete o Igoru da ima samo polubrata, a to nije istina jer mu brat Zlatko dolazi iz Irske kako bi mu bio na pogrebu. Da se razumijemo, taj čin koji je napravio ne može opravdati nitko, ali prije svega, on je bio ljubazan prema nama ovdje. Kad je trebalo cijepati drva, nije pomagao samo svojoj majci nego i nama drugim susjedima, platio bi rundu u birtiji, našalio se, po mene je jednom, kad sam ozlijedio nogu i nisam mogao voziti, došao iz grada i odveo me na pregled, a zatim i vratio kući – prepričava nam Ivica, Igorov poznanik iz Brezovice.

Većina stanovnika tog kvarta u široj okolici Zagreba o šesterostrukom ubojici govore s nelagodom, jer, kako kažu, poznavali su ga kao “pristojnog, dobrog tipa”, a sada im je, nakon užasa koji je počinio, glupo tako govoriti o njemu.

– Vjerujte, ja bih vam rekla o njemu sve najgore, svaku glupost koju je napravio bih vam prepričala, ali kad ga jednostavno ne poznajem kao takvoga i ne mogu vam lagati – govori Brezovčanka Marica.

Ipak, iako se prema onima najbližima možda i nije ekscesno ponašao, prema nepoznatima svakako jest, čemu svjedoči i događaj iz srpnja 2016. godine. Tada je na terasi restorana brze prehrane koji se nalazi preko puta trešnjevačkog placa došao do mladića koji je ručao i počeo ga psovati te vući za uho i za majicu. Krenuo ga je i naguravati, valjda očekujući da mu mladić uzvrati, a kad ovaj to nije učinio nego je izvadio mobitel i nazvao policiju, Nađ je sjeo u automobil i pobjegao. Policija ga je ubrzo pronašla i privela, a presudom Prekršajnog suda pola godine kasnije proglašen je krivim i kažnjen s petsto kuna.

O bebi će se tek odlučivati

– Je l’ sad doista bitno kakav je Igor bio kad je sve ovako završilo i u očima cijele Hrvatske ostat će poznat kao jedan od najvećih ubojica u povijesti ove zemlje? Dok je bio s Majom, barem u početku, sve je radio za nju, što bi se reklo, skidao joj je zvijezde s neba – komentirala je jedna stanovnica Kajzerice koju smo jučer zatekli pred kućom u kojoj se dogodio pokolj.

Drugi koje smo tamo zatekli nisu bili previše pričljivi, uglavnom su među sobom komentirali informacije koje su već objavljene u medijima te se pitali što će sada biti s bebom koja se nalazi u Domu za nezbrinutu djecu u Nazorovoj. A kako su nam objasnili iz Nazorove, o tome će odlučivati Centar za socijalnu skrb. Točnije, Centar pokreće proceduru kojom se utvrđuje ima li dječačić bližu rodbinu te jesu li oni sposobni brinuti se o njemu.

Utvrđivat će se kapaciteti rođaka, odnosno provjeravat će se uvjeti u kojima bi dijete moglo odrastati, kao i psihičko i fizičko stanje rodbine. U teoriji, budući da je djetetu to baka, dvoipolmjesečna bi beba mogla živjeti i s Nađovom majkom, ali samo u slučaju procjeni li nadležni Centar za socijalnu skrb da je ona sposobna brinuti se o unuku. Čitav bi proces s provjerom mogao potrajati nekoliko tjedana, a bude li procjena da dijete ne može biti s rođacima, pokrenut će se postupak posvajanja

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 28

Avatar ambientocclusser
ambientocclusser
22:38 03.08.2019.

Ajd dosta više prekapanja po toj nesreći.

CH
chemica
00:04 04.08.2019.

Ma mudrice naše, dajte bebu osobi koja je već sudjelovala u odgoju jednog psihopata, i to ni manje ni više nego onog koji ubija, najgoreg od najgorih, masovnog ubojicu. Što, Trobecova mater ili pak Pintarićeva su zauzete? Pokraj toliko normalnih ljudskih bića i normalnih obitelji, naša draga socijalna služba razmatra da dijete uvali u jednu dokazano bolesnu. Tko piše te zakone...

PE
PeP
07:58 04.08.2019.

“HND podsjeća da je posao novinara iznositi točnu, potpunu i provjerenu informaciju, čega se obavezan pridržavati u svakoj situaciji. U ovoj situaciji to načelo je potpuno zanemareno, većina medija je objavljivala hrpu neprovjerenih, pa se pokazalo i netočnih informacija, ne bi li bili "prvi" i time zaradili što veću publiku. Takav odnos prema struci je duboko neprofesionalan i neprihvatljiv. Nema tog interesa javnosti koji može opravdati objavu imena i fotografija žrtava s detaljima iz njihova života jer zadovoljavanje morbidne znatiželje nije novinarstvo. Senzacionalističko izvještavanje, ulazak na poprište zločina, "haranje" po profilima žrtava na društvenim mrežama je krajnji izraz nepoštovanja prema njima i nikako ne služi na čast većini hrvatskih medija koji su posegnuli za ovim neetičkim metodama izvještavanja. Ako i dalje mislite da nema ničega spornog kod ovakvog načina izvještavanja, dopustite da vas podsjetimo da šest žrtava ima obitelj, prijatelje i poznanike koje su ostavili iza sebe i koji su izloženi ovakvom načinu "izvještavanja". Podsjećamo i da je jedna beba unatoč svemu preživjela. Treba li ta beba, s već teškim bremenom koje je dobila s tek par mjeseci života, za koju godinu jednim klikom saznati sve morbidne detalje tragedije u kojoj je ostala bez majke, tetke, bake, djeda, polubrata? Je li to vrijedno kojeg klika na članak, jednog kupljenog primjerka novina ili dijela postotka u udjelu gledanosti?”