Mama, ja sam gay: Neću se sramiti svog djeteta kao što se vi sramite mene...

Pet godina u glavi sam vrtjela isti film: kako će reagirati mama kada napokon dozna da sam homoseksualka. Svaki, ali baš svaki dan razmišljala sam o tome. Neki o tome razmišljaju i 15, 20 godina... Smišljaju sve moguće scenarije, hoće li roditelj vikati, plakati, udariti ih, zauvijek zašutjeti. I onda, što će biti onda... Jer jednom kada kažeš roditeljima, sve postaje drukčije – kaže 34-godišnja Danijela.

Udarci i psovke
Ta Riječanka govori o prijelomnoj točki kada djeca, ma koliko godina imala, priznaju roditeljima da su homoseksualci. Koliko je taj trenutak mučan, a suživot nakon toga često i nemoguć, govori statistika. I dok se u istraživanju lezbijske organizacije Lori čak 78 posto anketiranih – gay muškaraca, lezbijki, transrodnih i transseksualnih osoba – izjasnilo da im je važno prihvaćanje obitelji, roditelji se teško nose s homoseksualnosti djeteta.

– Štoviše, od svih napada na homoseksualce, 11 posto njih stradalo je od ruke oca i, nešto rjeđe, majke, a maltretiranje varira od udaranja, vrijeđanja i psovanja do izbacivanja iz kuće – kaže Arina Balenović iz Lori.

Kako bi pomogle objema stranama, pokrenule su kampanju Obitelj bez predrasuda u sklopu koje su pozvale pripadnike seksualnih manjina i njihove roditelje da napišu pisma jedni drugima o tome kako se osjećaju. Ta pisma zapravo su oksimoron – ona su prvi, ali još tajni coming out, puna zbrčkanih misli i velike potrebe za ljubavlju. Jer, nastavlja Danijela, djeca se boje da roditeljska ljubav ipak nije bezuvjetna i da će ostati bez nje.

Kćeri, jesi li lezbijka?
Danijela kaže da je priznanje majci proteklo relativno u redu. Imala je 19 godina i mnogi su prijatelji i kolege u školi znali da ima curu. Kada je jedne večeri ušla u stan, mama ju je dočekala budna.
– Dođi u moju sobu – pozvala ju je.
– Jesi li lezbijka? – izravno ju je pitala.
– Jesam – glasio je kratki odgovor.
– Previše sam ja tebe slobodno odgojila, ponavljala je. Okrivljavala je sebe, pa prijetila da će me ostaviti bez novca... Lomila se, plakala -govori Danijela. Šutjela je sve dok majka nije rekla:
– Ali ja tebe ipak volim.

– Rekla je to kao da je sada nešto drugačije. Eksplodirala sam i izvikala se – prisjeća se. Sljedećeg jutra preselila se k prijateljici. Tri tjedna trajalo je mučno zatišje, a onda ju je mama pozvala na razgovor.
– Sjele smo za stol u dnevnoj sobi, sve je izgledalo vrlo službeno. Kazala mi je da je dugo razmišljala, da želi prihvatiti činjenicu da sam homoseksualka, da se bori s puno predrasuda, ali da želi da budemo u dobrim odnosima. Užasno mi je bilo dok sam je gledala. Nikada nisam vidjela da izgleda tako loše, vidjelo se da je danima plakala.

Znala sam da kroz sve prolazi sama. Ali ne, nisam se osjećala krivom. Samo sam željela da me razumije, skužila bi tada da je sve OK. Kad se sjetim te situacije, jasnije mi je kroz što je sve prolazila. Tada je homoseksualizam bio nevidljiv. Tko je bio homoseksualac? Boy George – govori Danijela. Odnos između majke i kćeri u međuvremenu se promijenio, “sada je sve super”.

– Ona će odlučiti kada će i hoće li sve reći rodbini, svojim prijateljicama. To je njezin coming out – objašnjava Danijela razlog zbog kojeg ne želi da joj se objavi prezime.
Nisu sva priznanja roditelja tako glatka. Elvis, 19-godišnjak, majci je na to od svoje 15. godine ukazivao, ali ona ga nije ozbiljno shvaćala.

Stvari na cestu
– Naslikao sam dugu na zidu, a potom bi joj rekao da imam dečka, na što bi ona odmahnula rukom: “Ma daj”. Kada sam je pitao što bi bilo da je doista tako, odgovorila bi mi da bi me izbacila iz kuće i da za to ne želi ni čuti – prisjeća se.

Onda mu je prekipjelo. Otišao je na gay pride, izašao na slici u novinama i taj primjerak donio majci.
– Počela je plakati. Govorila je da će se ubiti, da je to sramota, da nitko u obitelji nije peder... – kaže Elvis. Sada je svatko u svojem stanu, ali se viđaju, odlaze na kavu... – Kad smo s njezinim prijateljicama, a one me pitaju imam li curu, ona posprdno kaže: “A ne, ima dečka”.

Znamo zajedno gledati i Big Brother. Pa kad vidi Hrvoja, nasmije se i kaže: “Vas pedere sve treba spaliti”. – Ali dobro – nastavlja Elvis – barem nije postupila kao otac moje prijateljice, 17-godišnjakinje. Strpao je sve njezine stvari u torbu, a ujutro, prije nego što je s njezinom majkom otišao na posao, probudio ju je, izbacio iz kuće, zaključao vrata i bacio ključeve u šaht. Cijeli dan je u spavaćici sjedila ispred kuće i plakala. Primio ju je natrag jer je maloljetna, ali joj ponekad cijeli dan ne daje jesti, a novac za faks može zaboraviti... Mama joj potajno tu i tamo nešto dade. No tata za nju više ne želi ni čuti.