Hrvatski je rukomet uvijek imao odlične organizatore igre. Prvi srednji na jednom velikom natjecanju, EP-u u Portugalu 1994. godine, bio je Goran Perkovac koji je u tri godine osvojio tri medalje: europsku broncu, svjetsko zlato i olimpijsko zlato. Naslijedio ga je Slavko Goluža koji je vodio igru naše reprezentacije do 2003. godine kada se pojavio rukometni Mozart – Ivano Balić. S Ivanom je hrvatska reprezentacija osvojila svjetsko i olimpijsko zlato, dva svjetska srebra i dvije europske bronce. Nakon odlaska Line Červara i imenovanja Goluže za izbornika u prvi plan dolazi Domagoj Duvnjak, koji je u startnoj postavi od SP-a u Švedskoj 2011. godine.
Gledao samo Hoffenheim
Duvnjak je prošle godine igrao fenomenalno. S reprezentacijom je osvojio broncu na SP-u u Španjolskoj, s Hamburgom je postao klupski prvak Europe. Izabran je za najboljeg igrača njemačke lige, ali i za najboljeg svjetskog igrača u izboru portala planet.handball.com. U izboru za najboljeg sportaša Hrvatske dobio je samo devet glasova manje od prvog Marija Mandžukića.
– Mandžo je zasluženo najbolji. Ove sezone igrao je odlično, pratio sam njegove igre i svi se moramo njime ponositi – rekao je uvijek skromni Duvnjak.
Poznajete li se?
– Upoznali smo se još dok je igrao u Zagrebu, ali nismo se družili.
A jeste li ga uživo gledali u Njemačkoj?
– Nažalost, nisam. Nije se poklopilo da sam bio slobodan taj dan kada je Bayern gostovao u Hamburgu. U Njemačkoj sam samo jednom bio na nogometnom stadionu, i to kada je u Hamburgu gostovao Hoffenheim. Išao sam na utakmicu zbog Milana Badelja i Ive Iličevića.
Od nogometaša dobro poznaje Luku Modrića.
– Upoznali smo se u Londonu kada je došao gledati neke naše utakmice na OI, a prošle godine nas je došao posjetiti i u Madridu.
HOO dodijelio je Duvnjaku nagradu za promicatelja hrvatskog sporta u svijetu.
– Jako se ponosim tom nagradom koju sam dobio u zaista brojnoj konkurenciji vrhunskih hrvatskih sportaša. Žao mi je što je nisam mogao osobno preuzeti, ali mi je otac Ivan rekao da je prigodna priredba bila lijepa i da sam dobio veliki pljesak.
U Njemačkoj je imao obveza sve do 26. prosinca, tako da ne bi došao ni da je bio izabran za najboljeg hrvatskog sportaša.
– Na dan proglašenja sam s HSV-om gostovao u Kielu.
Kod svog budućeg kluba!
– Da. Na početku utakmice dobio sam veliki pljesak jer je službeni spiker prilikom mog predstavljanja rekao da sljedeće sezone dolazim među zebre.
Utakmicu neće pamtiti po dobrome. HSV je izgubio s 11 golova razlike.
– Dogodio nam se loš dan. Kao što se dogodio Löwenu kada smo ga pobijedili s 13 golova prednosti. Šteta, tim smo porazom znatno umanjili izglede da se umiješamo u borbu za naslov prvaka Njemačke. Sada zaostajemo za Kielom pet bodova.
Barem vam dobro ide u Ligi prvaka, uoči stanke zbog EP-a vodeći ste u skupini, s bodom više od Flensburga.
Izgleda lako, ali...
– Trebali bismo zadržati prvo mjesto, premda odmah nakon EP-a idemo na teško gostovanje u Velenje.
Hamburg brani naslov, a do igranja u Ligi prvaka došao je nakon što je Europski rukometni savez organizirao dodatno razigravanje, u kojem je za samo gol pobijedio berlinski Füchse. Barem sljedeće sezone neće morati igrati dodatne kvalifikacije za Ligu prvaka ako Kiel završi među prve tri momčadi u njemačkom prvenstvu. Bila bi velika senzacija da ne završi.
EP u Danskoj Duvnjaku će biti četvrti. Na dosadašnja tri osvojio je dvije srebrne i jednu brončanu medalju. Čeka zlato s velikog natjecanja.
– Uvijek ista priča na početku godine, idemo s optimizmom na veliko natjecanje i želimo dogurati što dalje. Skupina je laka samo na papiru. Trebat će se dobro pomučiti da u drugi krug prenesemo četiri boda. Prva utakmica protiv Bjelorusije neće biti nimalo slična onoj kada smo je prošle godine razbili u osmini finala SP-a. Posebno će teška biti i utakmica sa Šveđanima, koji će igrati kao na domaćem terenu s obzirom na to da su Malmö i Kopenhagen, gdje će se igrati, udaljeni samo deset minuta vožnje.
Dakle, napokon po zlato?
– Bilo bi lijepo, ali idemo korak po korak – zaključio je Domagoj Duvnjak.
I nije neka selidba, samo 60 km dalje
Sljedeće ljeto čeka ga selidba iz Hamburga u Kiel.
– Neće biti velik problem jer su gradovi udaljeni samo 60 kilometara – istaknuo je Dule.
Možda ostane živjeti u Hamburgu, a na treninge i utakmice odlaziti u Kiel?
– A to nikako. Važno je živjeti što bliže dvorani kako se ne bi gubilo previše vremena – istaknuo je.
Božić kod Laca, Nova godina u Zagrebu
Božić je dočekao u Hamburgu, a Novu godinu u Zagrebu.
– Za Božić smo se okupili kod Nikoline i Blaža Lackovića, kojem je bio i rođendan. Bio je Dominiković sa suprugom, ja s djevojkom. Bilo je lijepo.
Ove sezone u njemačku ligu došao mu je idol Ivano Balić.
– Odlično se snašao i to mi je drago. Čujemo se dosta često i, da nismo tako daleko, možda bismo se koji put i vidjeli. Igrao sam protiv njega u prvom dijelu sezone, bilo mi je neobično, ali nije bilo prvi put. Prvi smo put bili na suprotnim stranama kada sam igrao za Hamburg, a on za CO Zagreb – rekao je Duvnjak.
>> Duvnjak nam je kiks koji nam se više ne smije dogoditi
>> Duvnjak: Nadam se da mogu biti vođa kakav je meni bio Ivano