Nekako sam odustala od toga da se pravim važna. Danas u Hrvatskoj toliko je mali broj običnih ljudi, a toliko veliki broj onih koji se prave važni i veleuvaženi, da mi je puno bolje smjestiti se u red običnih “malih crnih pijuna”, kako to kaže moj unuk Jakov – odgovara prva intendantica u povijesti hrvatskoga glumišta te kritičarka, dramaturginja, teatrologinja i spisateljica Mani Gotovac na pitanje pravi li se važna što se danas mnogi s nostalgijom sjećaju razdoblja pod njenom intendanturom, najprije u HNK Split, a potom i u HNK Rijeka.
Britka studentica pisala je kritike
Željezna lady hrvatskog kazališta voli reći da je u kazališnoj garderobi svoje majke, glumice Marije Danire, u mirisu tadašnjeg ljepila za kosu, bradu i brkove sisala kazališno mlijeko.
– Rodila sam se u kući Tartaglia. Moj ujak bio je gradonačelnik Splita i osnovao je Galeriju Meštrović. Moj otac, odvjetnik dr. Zdravko Birimiša, preuzeo je kancelariju Tartaglia. I mama je radila tamo na rivi, u kući preko puta hotela Bellevue. Nakon rata, 1945. postala je glumica. Meni se usjekla u sjećanje kao prva “Antigona” na Peristilu na prvom Splitskom ljetu, a mnogima kao Šjora File iz istoimene predstave s Borisom Dvornikom – priča Mani. Kazališnu kritiku počela je objavljivati kao studentica komparativne književnosti i teatrologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, kamo je došla iz rodnog Splita. U vrijeme rata 1991. postaje ravnateljica zagrebačkog Teatra &TD i odmah ga smješta u središte kulturnih zbivanja.
– Otišla sam u teatar da se spasim, da živim dvadeset i četiri sata u jednoj drugačijoj stvarnosti – sjeća se. Najviše napada tijekom burne kazališne karijere doživjela je u Splitu, gdje je bila intendantica četiri godine.
– Kazalište je opasno. A ako to nije, onda nije kazalište. Napad sa strane vladajućih jedan je od dokaza da ono funkcionira. Logično je da sam najviše napada doživjela u svom rodnom gradu. Uvijek je tako. Posebno kada je riječ o Splitu – tvrdi umjetnica te otkriva težinu toga vremena:
Bivšim muževima skida kapu
– Tadašnja vlast u Splitu već je najavljivala duhovnu i materijalnu kerumizaciju grada. Nije mogla izdržati toliko slobode i otvorenosti koliko se pjevalo u našem kazalištu i oko njega. Danas je u Splitu opet sve drugačije. Odnedavno ima nove kazališne ljude i opet ima šanse – objašnjava Gotovac, jednako vatrena i privatno kao i poslovno. Iza sebe ima dva braka, sa skladateljem Perom Gotovcem i scenografom i slikarom Željkom Senečićem.
– Svojim bivšim muževima skidam kapu. Izdržali su dugo godina sa mnom u braku. Nije im to bilo nimalo lako. Bili su sjajni očevi. Oni su i danas moji dobri prijatelji – kaže Mani.