Manolić: Ne znam gdje je grob Draže Mihailovića

Zna li nekadašnji Udbin dužnosnik i hrvatski obavještajac Josip Manolić gdje je grob četničkog zločinca Draže Mihailovića Čiče? On tvrdi da ne zna. Štoviše, na takvo se pitanje grohotno nasmijao.
Srbi, s druge strane, drže da on to zna. Dražin unuk Vojislav, koji je potpredsjednik srbijanske skupštine i kopredsjednik Srpskoga demokratskog pokreta obnove, stranke koja je prošle godine nastala odvajanjem od Srpskoga pokreta obnove Vuka Draškovića, vodi veliku kampanju kako bi pronašao grob svoga djeda. Nakon što su na vlast u Srbiji došli Vojislav Koštunica i Drašković, počela je rehabilitacija četnika. Tako su oni u pravima već izjednačeni s partizanima, država službeno podržava četničke proslave, Drašković je isposlovao uručivanje rodbini američkog odličja još iz vremena Trumana za spašavanje američkih pilota tijekom rata, a ovih je dana u skupštini prihvaćen i Zakon o rehabilitaciji koji bi trebao rehabilitirati sve one koji su kao nevino osuđeni u komunističkim montiranim procesima.

Ravnogorska tribina
Vojislav Mihailović je naglasio da će sve učiniti da među prvima bude rehabilitiran njegov djed Draža. Nedavno je održana i ravnogorska tribina u povodu 60. godišnjice Dražina strijeljanja, a ondje je bio i Mihailović. Rečeno je da je Manolić još jedini živući komunistički dužnosnik koji zna gdje je Dražin grob, pa je zaključeno kako će pisati predsjedniku Stipi Mesiću koji bi trebao Manolića pritisnuti da konačno kaže što zna.
Manolić se pak na sve to, kad smo ga pitali, najprije dobro nasmijao, iako je teško očekivati da će se od njega doznati baš sve što zna. Poručio je da bi Mihailović i njegovi za Dražin grob trebali pitati srbijanske kadrove, a prije svega Miloša Minića, koji je 1946., kad je Draža osuđen u Beogradu na smrt, bio vojni tužitelj koji je zastupao optužbu. Minić je poslije bio jedan od vodećih srbijanskih i jugoslavenskih komunista. Umro je 2003. godine. Prije smrti pitali su ga za grob, ali on je samo izjavljivao da se ne sjeća ili da ništa ne zna.
 Hrvati s time nisu imali posla. Hvatanje Draže bilo je izvedeno u srbijansko-bosanskoj koaliciji. Uhvaćen je kraj Višegrada, na području na kojem danas hvataju Karadžića i Mladića. Samo što su tada nepismeni obavještajci Udbe Dražu locirali i uhvatili za samo dva mjeseca, a Mladića i Karadžića međunarodni hohštapleri ne mogu uhvatiti već godinama  ironično će Manolić.
Ima onih koji tumače da je komunistima Dražina smrt trebala kako bi uklonili ne samo ljutog i opasnog protivnika nego i da se napravi kakva-takva ravnoteža s Hrvatima zbog Bleiburga i Križnoga puta, no Manolić kaže da je Draža smaknut kao istaknuta figura i da je to bio obračun s kolebljivim saveznicima te s ostacima četničkoga pokreta koji su još podržavali Dražu.
No, ipak ostaje otvoreno pitanje zna li Manolić više od onoga što nam je rekao, to više što je on poslije rata bio jedan od vodećih oznaša, odnosno udbaša.

U potrazi i špijuni
Za Dražinim grobom u Srbiji tragaju već nekoliko godina, a u potragu se prije godinu dana uključila i njihova Bezbednosno-informativna agencija. Branislav Batinić, predsjednik Srpskog otadžbinskog saveza, političke organizacije koja već 50 godina djeluje u SAD-u, obećao je da će onaj tko otkrije Dražin grob dobiti milijun dolara.
Postoji više verzija gdje je pokopan. Major JNA Jovica Crvenko tvrdio je da se Dražini posmrtni ostaci nalaze negdje na Avali, dok je nekadašnji komunistički funkcionar Svetislav Stefanović Ćeća pričao da je Mihajlović strijeljan na Ratnom ostrvu i bačen u Dunav nakon što su mu ruke i noge vezane tračnicom. Govorilo se i da je ubijen i zakopan na Kosmaju, ali i u Marinkovoj bari. Poznato je jedino da je Draža s još osam osuđenika strijeljan u 1.30 sati poslije ponoći 18. srpnja 1946. u bagremovoj šumi pokraj današnje Ortopedske bolnice Banjica, u blizini Beloga dvora.
Titov general Đoko Jovanić rekao je svojedobno da je Draža uhićen zahvaljujući četničkom komandantu Jezdimiru Dangiću koji je bio u Ozninim rukama. Došao je Draži s još nekoliko oznaša preodjevenih u četnike. Kad su uhvatili Dražu, komunisti su likvidirali izdajicu. Ovako je pak opisao Dražine dane u zatvoru: "Dolazak Draže Mihailovića u beogradski zatvor bio je pakao za njega. U njegovoj sobi naizmjence su se mijenjala četiri oficira Ozne svakih šest sati. Ispred Dražine zatvoreničke sobe bili su stražari-vojnici kojima su četnici ubili najbliže..."

Tito se lomio
"Zanimljivo je da Draža nije vjerovao da će ga strijeljati. Kapetan Žika Gavrilović pitao ga je što će raditi kad ga puste, a na to mu je Draža odgovorio: Vratit ću se svojoj kući i više se nikad neću baviti politikom. Draža je vjerovao da će ga De Gaulle uspjeti osloboditi. Na Tita je i Staljin vršio veliki pritisak, a i ostali. Tito je bio u velikoj dvojbi jer je prijetila opasnost i da Staljin dovede Dražu na vlast. Dok se Tito lomio što da čini, Roosevelt mu se javio telefonom i rekao mu: Maknite Dražu! Praktično i prije suđenja Draža je bio osuđen na smrt. Poslije suđenja, kad je postao svjestan da je osuđen na smrt, Draža se jednostavno izgubio. Djelovao je kao potpuno izgubljen čovjek. Njegova molba za pomilovanje bila je odbijena. I požurilo se s izvršenjem presude.
Ozna je sprovela Dražu do Lisičjeg potoka, tako da je Tito mogao čuti rafal. Poslije toga Dražino tijelo odnijeli su na Adu Ciganliju gdje je spaljen."
Pomama za Dražom i rehabilitacija četništva dokaz su da se u Srbiji još ništa značajno nije promijenilo.

Do danas nije pronađen grob nekad vodećeg hrvatskog komunista Andrije Hebranga. Nakon što je smijenjen sa svih dužnosti, 7. svibnja 1948. odveden je na partijsko saslušanje negdje na Frušku goru iz kućnoga pritvora u tadašnjoj Rumunjskoj 56 u Beogradu. Partijska komisija zaključila je da je surađivao s ustašama, da je vodio šovinističku politiku u odnosu na Srbe... i niz drugih laži. Za istrage je terećen kao ustaški špijun zbog prokazivanja zagrebačkih komunističkih ilegalaca u ustaškome zatvoru, a kao sovjetski agent zbog odavanja državnih tajni Sovjetima i podrške rezoluciji IB-a. Istog je dana i uhićen te odveden u beogradski zatvor Glavnjaču. Javni tužitelj FNRJ Josif Malović 27. listopada izdao je rješenje o pokretanju istrage s istražnim zatvorom zbog kaznenog djela “protiv naroda i države”. Istraga službeno nikad nije završena. Od dana pritvaranja gubi mu se svaki trag, a naknadno je objavljena verzija da se 11. lipnja 1949. objesio o radijator, odnosno da se ubio. Obitelj godinama traži grob, ali bez uspjeha.