– Osjećao sam se kao da ću izgubiti svijest, mantalo mi se, ležao sam na podu, ali znao sam da se moram dići jer, ako se ne dignem, bio sam svjestan da me više neće biti – rekao je u utorak svojoj majci Štefici Ivan C. (32) kojeg je u nedjelju oko 17.45 sati na raskrižju zagrebačke Branimirove ulice i Ulice Donje Svetice gotovo nasmrt pretukla skupina navijača Torcide.
Između dvije vatre
Ivan, koji se u KB-u Dubrava oporavlja od ozljeda koje su mu nanijeli, a slomili su mu gornju i donju čeljust, napuknuta mu je lubanja iznad sljepoočnice te po cijelom tijelu ima više hematoma, sada je izvan životne opasnosti. Dva dana nakon događaja zagrebačka policija dovršila je kriminalističko istraživanje nad 12 osoba među kojima su i četvorica maloljetnika te ih kazneno prijavila zbog izazivanja nereda i sudjelovanja u tučnjavi. Napadači su danas bili u policiji u Zagrebu.
– Ivan na sebi nije imao nikakva navijačka obilježja, samo vrećicu s hranom koju mu je dala njegova teta od koje se vraćao s nedjeljnog ručka, ali imao je nesreću da se na tom raskrižju zatekao u krivo vrijeme na krivom mjestu. Doslovce se našao između dvije vatre, jer su iz kombija s jedne strane ulice izletjeli navijači Torcide, a iz drugog kombija s druge strane pripadnici Bad Blue Boysa, koji su tamo očito dogovorili međusobnu tučnjavu. Nije im uopće smetalo to što je točno na tom raskrižju stajao i prometni policajac koji je regulirao promet, sasvim su ga ignorirali i nasrnuli na Ivana, valjda zato što su mislili da je navijač – kaže Ivanova majka.
Ona dodaje da je u cijeloj situaciji ironično to da njezin sin uopće nije fan klupskog nogometa. Kako ističe, cijeli se život bavi karateom i borilačkim sportovima, zbog čega se nekako uspio pridići nakon što su ga srušili na pod i nastavili cipelariti, što mu je pomoglo da izvuče živu glavu. Uspio je nekako prijeći cestu bježeći od napadača, a s druge strane našla su se dva dečka koja su mu priskočila u pomoć.
– Najprije sam mislila da su ga strpali u automobil i odvezli do kuće, ali danas sam doznala da su ga doslovce primili i nosili do stana jer moj sin živi u blizini, nakon čega su pozvali njegova brata i hitnu. Ovim putem želim im od srca zahvaliti, spasili su mi dijete – plačući je izrekla Štefica C.
Najdulji sati u životu
U utorak su pristigle i nove informacije iz bolnice, Ivan ipak neće morati ići na dvije operacije, kako se to u početku pretpostavljalo, nego tek na jednu, bit će operiran nakon što mu splasnu otekline, najvjerojatnije u sljedeća od dva do tri dana.
– On jedva može izgovoriti nekoliko riječi, a i to je jako teško razumljivo. Kosti lica nisu mu napukle, nego su sasvim smrvljene, neću pretjerati ako kažem da su praktički u prah pretvorene. Na slamku jede na jedvite jade – završava Ivanova majka koja je otkrila i da joj je onih nekoliko sati dok je čekala da dođu nalazi CT-a Ivanova mozga bili najdulji i najteži u životu.
Nakaradan je sustav u kojem se za ovakvo nedjelo podnosi tekprijava za izazivanje nereda i sudjelovanje u tučnjavi. Zašto onda policija ne prijavi i stradalog prolaznika? I on je sudjelovao u tučnjavi, na način kako to tumači policija. A bakica koja prelazi na crveno odmahne rukom prema neukom policajcu dobije prijavu za pokušaj napada i obore je na pod. Hajde, oborite ove obrijane i nabrijane ubojice s tribina, tu vas nigdje nema. Dok jednom ne počnu specijalci skupljati ovaj nasilnički ološ, bez obzira na zastavu pod kojom teroriziraju ostali puk, a sudovi ih trpati na dugotrajne robije, pošteni građani imaju samo jedan razlog više otići iz ove groteskne prćije.