Hrvatska je dugoročno atraktivna lokacija u koju se Metrou isplati investirati, a ja tu zaista uživam i u životu, kaže predsjednik uprave Metroa Cash&Carry Hrvatska Marc Carena, trenutačno jedan od najzanimljivijih stranaca, ali i jedan od najomiljenijih stranih šefova u Hrvatskoj. Da nije menadžer, vjerojatno bi bio arheolog, kaže taj simpatični 40-godišnji Švicarac, kojega je još od djetinjstva privlačila povijest, najviše arheologija Bliskoga istoka. U toj kolijevci civilizacije niknuli su prvi gradovi i nastalo prvo pismo, pa mu se arheologija Bliskog istoka neko vrijeme činila logičnim izborom za studiranje, paralelno s ekonomijom i pravom. No brzo je shvatio kako i jedan i drugi studij zahtijevaju puni angažman, kasnije i punu posvećenost poslu, te su na kraju prevagnuli ekonomija i upravljanje, gdje je i više radnih mjesta, a i nešto su viša primanja, smije se Carena. Arheologija i povijest ostali su mu tako i danas strast i hobi, a život uspješnog menadžera pomalo nepredvidiv, pun novih ljudi, prijatelja, odluka, izazova, gradova i kultura, od kojih se još nije umorio.
– Imao samo priliku duže raditi u Portugalu, Njemačkoj, Rumunjskoj, Češkoj, Poljskoj, Indiji, Nepalu, Alžiru, Maroku, Tunisu, Švicarskoj, sada i u Hrvatskoj, a kraće vrijeme u Meksiku, Rusiji, Australiji, Kini, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Španjolskoj, Bugarskoj, Grčkoj, Italiji, Srbiji i Makedoniji – objašnjava Carena.
I prije nego mu se u Rumunjskoj, gdje je kao direktor strategije kupaca i marketinga Metroa CC bio i među Top 100 mladih menadžera, pružila prilika da dođe u Hrvatsku, sviđalo mu se tu. Još kao 14-godišnjak s roditeljima je obišao Plitvice i jadransku obalu, a i kao svojedobni menadžer Nestlea za južnu Europu posjećivao je Zagreb.
Uživam u Hrvatskoj
– Krajolik Zagorja, Like i Varaždina zbog mnogih brdašaca, šuma i malih jezera vrlo je sličan mom rodnom kraju. Hrvati su vrlo otvoreni i ponašaju se prijateljski prema strancima, rekao bih i više nego u Švicarskoj, gdje su ljudi zatvoreniji. Život u Hrvatskoj može biti vrlo ugodan i sigurnost je na vrlo visokoj razini. Kvaliteta života vrlo je slična onoj u Švicarskoj, no po nižim troškovima. Usudio bih se reći da mi ne nedostaje život u Švicarskoj te da zaista uživam u životu u Hrvatskoj – tvrdi Carena, koji u Zagrebu živi sa suprugom, porijeklom iz Indije, i njihovo dvoje djece.
U svoj bogati životopis upisuje i čin bojnika Glavnog stožera Švicarskog ratnog zrakoplovstva. Vojni rok u Švicarskoj, koji je obvezan, isprva je smatrao čistim gubitkom vremena, no dobro mentorstvo pokazalo mu je sve njegove prednosti.
– Ubrzo sam shvatio da prednost tog sustava nije u poznavanju oružja i vojnih taktika, nego u mogućnosti učenja o povezivanju i stjecanju vještina vođenja pri visokim razinama stresa. Kao predsjednik uprave Metroa suočen sam s brojnim izazovima. Kako se u privatnom sektoru rijetko događa da se velika odgovornost pruža nekom vrlo mladom ili neiskusnom, potrebno je nešto više vremena da bi se stekle vještine upravljanja. Nasuprot tome, u vojsci sam vrlo mlad dobio priliku voditi tim te tako učiti iz vlastitih pogrešaka, što u privatnom sektoru ne bi bilo moguće – objašnjava.
– Tako sam još kao student, sa samo 25 godina, vodio tim od 250 vojnika u dobi od 25 do 40 godina i bio odgovoran za opremu vrijednu više od 40 milijuna eura – dodaje, napominjući kako je to bio tim ljudi različitog profesionalnog zaleđa, od građevinskih radnika do upravitelja najvećih švicarskih banaka.
– Tu sam shvatio da svoj pristup moram prilagoditi svim profesionalnim profilima tima te im uz pomoć dobrih argumenata pokazati da i ja kao vođa tima ulažem jednak trud. Tako je barem bilo u teoriji. U stvarnosti sam napravio mnogo pogrešaka, no one su mi pomogle da izbrusim svoje vještine upravljanja i da se svakom pojedincu obraćam na pravi način – ističe Carena.
Supruga Indijka
Je li se zrakoplovstvo umiješalo i u njegov budući brak s pilotkinjom, pitamo.
– Nije. Današnju suprugu upoznao sam u trenutku kad sam se selio iz južne u sjevernu Indiju. Tražio sam stan. Njezina najbolja prijateljica zamolila ju je da „nekom strancu“ pokaže stan i tako smo se počeli družiti, a nakon dva tjedna doznao sam da je ona jedna od prvih pilotkinja u Indiji. Upravljala je gotovo svim tipovima aviona – od Boeinga do Airbusa, na koncu i Airbusom 340. Trenutačno svoju pažnju posvećuje naš prekrasnoj djeci i ne leti. No dozvolu za letenje održava aktivnom te će, vjerujem, kad djeca porastu nastaviti s letenjem – ponosan je Carena koji posljednje dvije godine u Hrvatskoj razvija novu strategiju Metroa, koncentriranu na jak turistički i gastronomski potencijal, s kojim se u Istri, Dalmaciji i na otocima jača ponuda u tzv. HoReCa industriji (hoteli, restorani, catering), a u unutrašnjosti u trgovini, s naglaskom na inovacije, online naručivanje i dostavu. Od njegova dolaska u Hrvatsku to je rezultiralo rastom udjela HoReCa kupaca s 33 na 38%.
– Kupci su ti koji određuju naš uspjeh, a ne brend. Ako su oni uspješni – i mi smo – poslovna je filozofija tog veleprodajnog lanca u kojemu su posljednjih godina shvatili kako se vrijednost kompanije kreira na lokalnoj razini u skladu s potrebama profesionalnih kupaca uz snažniju orijentaciju na lokalne dobavljače – u Puli, primjerice istarske proizvode, a u Varaždinu, gdje su se upravo preselili na veću lokaciju, iz tog podneblja. Trenutačno 60% asortimana Metroa čine proizvodi hrvatskih dobavljača, a u svježim proizvodima i 70%, govori Carena. Chef kuhinje, primjerice, u Metrou mora naći sve, od radnih cipela i odjeće do pećnica, noževa i ostale vrhunske profesionalne opreme koja mu treba, a usto je osviješten i želi osobno doći u Metro i odabrati lokalno meso, ribu i druge svježe namirnice. Kod ribe “pali” koncept malog broda, koji je najviše dva dana na moru i pazi na održiv ulov, u što su se jako dobro uklopili i brancin i orada iz zadarskog Cromarisa. Grčki i tuniški bili su nešto jeftiniji. No hrvatski su kvalitetniji, pa je Cromaris danas putem njihove mreže poznat čak i u Njemačkoj i Francuskoj.
A kakav je šef?
Netko tko preferira otvorenu i iskrenu komunikaciju daje povjerenje i slobodu kolegama, a svoje riječi potkrjepljuje djelima – završava Carena.
Pa sta me briga za ovog tipa