Marija Igrec iz Varaždina ima dvije odrasle kćeri, Martinu i Doru, no već 19 godina živi udomiteljstvo, tijekom kojeg se brinula o 14 djece, od kojih su neka u njezinoj obitelji bila i više od 15 godina. Na čelu je Udruge udomitelja Varaždinske županije "Zipka" i Foruma za kvalitetno udomiteljstvo djece koji okuplja udruge udomitelja diljem Hrvatske kako bi zajedno radili na tome da ohrabre nove članove i udomitelje, ali i da si svi zajedno pomažu kako bi pružili što bolje uvjete za brigu o djeci koja sigurnost odrastanja nisu dobila u domu bioloških roditelja iz niza razloga. Marija Igrec dobitnica je i godišnje nagrade za udomiteljstvo u 2023. godini, koju Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike dodjeljuje svake godine zadnjeg dana svibnja, na Nacionalni dan udomiteljstva. Nagrade su lijepa stvar, no, kako je u javnosti puno puta kazala, kada vam udomljeno dijete pokaže toliko povjerenje i kaže vam "Teta, volim te", to je najveća nagrada koja se može dobiti. Stoga udomitelji stalno ističu da je riječ o pozivu kojeg, da tako kažemo, nažalost, kronično nedostaje "na tržištu rada".
– U Hrvatskoj imamo oko 1200 udomitelja za djecu i oko 2300 udomljene djece. Svi su ti podaci popisani u Registru o broju udomiteljskih obitelji i udomljene djece i dostupni u Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Hrvatskom Zavodu za socijalni rad i područnim uredima, nekadašnjim centrima za socijalnu skrb. Udomitelji za djecu mogu biti srodnički ili tradicionalni, a također udomitelji imaju mogućnost obavljati udomiteljstvo kao zanimanje i biti standardni, a ako skrbe o djetetu s višestrukim težim oštećenjima zdravlja ili poremećaja u ponašanju, udomitelji mogu obavljati specijalizirano udomiteljstvo. Koliko nam je poznato, postoji velik broj djece za koju, na žalost, nema mjesta u udomiteljskim obiteljima, osobito za djecu koja imaju do sedam godina i koja nikako ne bi smjela biti smještena u ustanove ili, ako već jesu, taj bi period trebao biti što kraći. Unatoč svim naporima, kampanjama i promocijama udomiteljstva – broj udomitelja i nadalje je u padu, dob postojećih udomitelja sve je viša, a mladi ljudi sve se teže odlučuju za udomiteljstvo – kaže nam Marija Igrec. U Hrvatskoj je 300-tinjak djece u ovom trenutku u riziku od izdvajanja iz bioloških obitelji, što je, slažu se udomitelji, alarmantno, jer udomitelja za prihvat toliko djece nema.
Marija se na udomljavanje odlučila u tridesetim godinama. Kako je jednom rekla, njezina prijateljica Ana bila je udomiteljica, a njezina starija biološka kći Martina rado se igrala s djecom koju je Ana udomila, bili su prijatelji. Ta prijateljstva i druženja potaknula su je da krene tim putem, da život posveti udomiteljstvu, u čemu je imala veliku podršku svojih kćeri.
No mladi se teško odlučuju na taj poziv, a životne prilike u Hrvatskoj s kojima se susreću tu im odluku ne olakšavaju.
– Razlozi za činjenicu da se ljudi, posebno mladi, teško odlučuju za udomiteljstvo su brojni. Neki su odraz drukčijeg tempa života, užurbanosti... Mladi ljudi se nakon školovanja i osnivanja vlastite obitelji bore za ostvarenje svojih egzistencijalnih potreba, ostvarenje u karijeri, također vide koliko je i današnje roditeljstvo kompleksno i zahtjevno. Najčešće mlade obitelji žive u zasebnim kućanstvima i podrška na dnevnoj bazi od njihovih roditelja nije im dostupna. Veliki broj mladih obitelji također odlazi u zemlje EU i tamo ostvaruje svoju egzistenciju. Postoje tu, naravno, i drugi strahovi, poput onog hoće li se moći nositi s teretom koje dijete pri dolasku u obitelj donosi sa sobom, hoće li imati razumijevanje i podršku okoline, hoće li imati dovoljno stručne podrške... Potencijalni udomitelji često posustaju iz straha kako će komunicirati s biološkim roditeljima ili kako će se nositi s trenutkom kada dijete možda ode na posvojenje ili se vrati u biološku obitelj – kaže Marija.
Dodaje da Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike nastoji potaknuti mlade, zaposlene osobe da se odluče za udomiteljstvo i tako da im je od ove godine omogućeno pravo na korištenje roditeljskog dopusta u trajanju od šest mjeseci ako udome dijete koje ima do sedam godina te u to vrijeme također dobivaju i određena materijalna sredstva. To je izuzetno važno i pohvalno, dodaje, jer je za dijete potrebno da udomitelj nakon dolaska i u prvim mjesecima prilagodbe bude dostupan u svakom trenutku za dijete.
Druženja udomitelja i udomljene djece u sklopu nacionalnih susreta, kaže naša sugovornica, korisni su svima i te susrete organiziraju već 15 godina. Ove su se godine družili u Karlovcu, gdje je bilo 400 udomitelja i djece iz čitave Hrvatske. Domaćin susreta bila je karlovačka Udruga "Život s osmijehom", koja već dugi niz godina mijenja živote udomljene djece nabolje, a za udomljenu djecu organiziraju i niz izleta, i ljetovanje u Selcu u hostelu Karlovac.
– Nacionalni susret naša je najveća aktivnost koju održavamo jednom godišnje u rujnu. U pravilu se Nacionalni susret svake godine održava u drugom gradu budući da su naše udruge članice rasprostranjene diljem Hrvatske. Te prve subote u rujnu svake godine okupimo udomitelje, djecu iz udomiteljskih obitelji, kolege iz partnerskih udruga, predstavnike lokalne i regionalne samouprave, resornog Ministarstva i drugih tijela Vlade, predstavnike Zavoda za socijalni rad, drugih institucija iz područja socijalne skrbi i sve druge važne dionike našeg sustava na jednome mjestu kako bismo produbili zajednički dijalog i suradnju, otvorili neka nova pitanja u udomiteljstvu, ali i ponudili rješenja za njih. Nacionalni susret je i mjesto druženja, razmjene iskustva, dobrih emocija i zajedništva naše male, ali važne udomiteljske zajednice.
Susret je koncipiran tako da imamo radni dio i dio koji je usmjeren na neformalno druženje, povezivanje, razmjenu iskustava kako udomitelja tako i udomljene djece. U radnom dijelu svake se godine bavimo nekom od aktualnih tema pa smo tako unazad nekoliko godina imali temu o specifičnostima udomljavanja djece romske nacionalne manjine i pokušali iznaći načine kako ukloniti predrasude prema prihvaćanju i udomljavanju djece romske nacionalne manjine. Također smo u jednom od susreta u fokus stavili djecu s teškoćama u razvoju, koja također vrlo često svoj dom nađu u udomiteljskim obiteljima. Aktualne su nam bile teme i o potrebi profesionalizacije udomiteljstva te danas imamo mogućnost obavljanja udomiteljstva kao zanimanja i specijaliziranog udomiteljstva – navodi neke od tema Marija Igrec.
Ističe i temu o potrebi nastavka brige za djecu koja izlaze iz udomiteljskih obitelji i koja još ipak nisu dovoljno zrela da nastave samostalan život, a zaključci sastanka s tom temom rezultirali su osnivanjem Stambenih zajednica za smještaj mladih koji izlaze iz udomiteljskih obitelji u nekoliko gradova.
– Tema nedavno održanog ovogodišnjeg susreta bila je očuvanje mentalnog zdravlja udomitelja i prevencija vršnjačkog nasilja s fokusom na nasilje prema udomljenoj djeci. Prva tema iznimno je važna jer se udomitelji svakodnevno susreću s izazovima odgoja i brige za djecu koja dolaze iz neadekvatnih životnih uvjeta, nerijetko obilježeni iznimno traumatičnim iskustvima. Sustavne i kontinuirane podrške uvelike nedostaje te su nerijetko u slučajevima poteškoća prepušteni sami sebi. Udomljeno dijete nije samo dijete koje je došlo u neki topao i siguran dom, već ono postaje dijelom te obitelji i svako njegovo ponašanje i emocija utječe i na udomitelje. Upravo ti svakodnevni izazovi i poteškoće mogu se negativno odraziti na funkcioniranje udomitelja i cjelokupne udomiteljske obitelji i stoga je nužno progovarati kako zaštititi sebe, kako si pomoći i ojačati svoje kapacitete i vještine kao udomitelja kako bismo u konačnici pomogli svakom djetetu da ostvari svoj puni potencijal i svoj maksimum. I sam zaključak radnog dijela ovog susreta odnosi se na nužnost povećanja sustavne i kontinuirane dostupnosti podrške i pomoći udomiteljima te dostupnosti na svim područjima Hrvatske – pojašnjava Marija.
VEZANI ČLANCI:
Što se tiče druge teme – prevencije vršnjačkog nasilja s naglaskom na nasilje prema udomljenoj djeci, željelo se ukazati na činjenicu koliko je danas teško biti drukčiji od drugih, a ponajviše kada se razlikujete od druge djece u onom najvažnijem segmentu, a to je obitelj.
– Predavanjem na tu temu nastojalo se ukazati mladima iz udomiteljstva s čime se mogu suočiti i, ono najvažnije, kako se zaštititi i reagirati te kome se obratiti za pomoć. Poslana je važna poruku da za nasilje među djecom nema mjesta i da danas postoji širok spektar pomoći i podrške u koju mogu imati povjerenja. Prevencija vršnjačkog nasilja nad djecom iz udomiteljskih obitelji za Forum je važna tema jer smo svjesni da se u današnjem društvu na različitosti i dalje gleda s određenim predrasudama te da oni koji odstupaju od društvenog ideala često postanu žrtve raznih negativnih komentara i/ili postupaka. Kada se to gleda u kontekstu odrastanja djece i mladih, i još kada tome pribrojimo činjenicu da su naša djeca i mladi iskusili i svjedočili raznim stresnim i traumatskim događajima koji su prethodili njihovu smještaju, pojavnost vršnjačkog nasilja u njihovim životima može imati zaista negativne posljedice.
Aktivnostima koje provodimo u sklopu ove teme želimo prije svega osnažiti djecu i mlade iz udomiteljskih obitelji koji možda proživljavaju neki oblik vršnjačkog nasilja i pokazati im da je to samo odraz počinitelja, da za isto nisu krivi te da vrijede isto kao i sva druga djeca koja žive s biološkim roditeljima. Kroz ovu temu nastojimo poučiti djecu kome se mogu obratiti ako budu izložena nekom obliku vršnjačkog nasilja. Također ih se podsjeća da su udomitelji osobe uz koje se mogu osjećati sigurno i koji će ih sigurno zaštititi – kaže naša sugovornica.
Dodaje da su udomitelji, prije dobivanja dozvole za udomiteljstvo, prošli edukaciju u trajanju od 40 sati, na kojoj ih se nastoji pripremiti za mnogobrojne izazove s kojima će se susretati tijekom udomiteljstva. Najčešći izazovi vezani su uz prilagodbu djece na udomiteljsku obitelj, nošenje djece s tugom zbog gubitka biološke obitelji i odvajanja od nje. Problemi su također vezani za različitu dostupnost usluga koje su potrebne za poticanje zdravog razvoja djece, a to su npr. upisivanje djece u vrtić, uključivanje u tretmane logopeda, psihologa i drugih stručnjaka.
– Osim toga postoje i izazovi koji su vezani za pripremu i odlazak djece iz udomiteljske obitelji zbog vraćanja u biološku obitelj ili pak zbog odlaska na posvojenje. Veliki su izazov i kontakti djece s biološkim roditeljima. Podrška udomiteljima nije jednako dostupna na svim područjima Hrvatske. Tako u pojedinim područjima imamo dostatnu podršku u vidu grupa podrške za udomitelje, supervizije udomitelja, savjetovanja, grupa podrške i savjetovanja za djecu, dok na nekim područjima takva podrška izostaje – doznajemo.
Iako su udomitelji, dakle, educirani kako se nositi s brojnim izazovima koji su pred njima, kada u udomiteljsku obitelj dođe traumatizirano dijete, pitanje je koliko je i što potrebno da se dijete dovede u situaciju da ponovno vjeruje odraslima, da prihvaća ljubav, da dođe, da tako kažemo, na pravi put povjerenja kako bi moglo napredovati.
– Kada će se i hoće li se oporaviti od trauma, to je vrlo individualno za svaku osobu, a naročito za djecu. Djeca se iz bioloških obitelji ne izdvajaju zbog nedostatka materijalnih sredstava, već ponajprije zbog činjenice da su bila zanemarena, a nerijetko i zlostavljana. To su djeca koja su vrlo često bila izložena fizičkom kažnjavanju, omalovažavanju, izrugivanju ili su pak bila prisutna tijekom međusobnih verbalnih i fizičkih obračuna roditelja. Bez obzira na činjenicu da nisu živjela u uvjetima koji su im osiguravali sigurnost, stabilnost, da nisu imali jasno postavljena pravila i granice, djeci je ipak odlazak iz nefunkcionalne obitelji trauma. Ja se i nakon 19 godina udomiteljstva i 14 djece još uvijek pitam koliko je sam taj odlazak u nepoznato, k ljudima koje nikada nisu vidjeli, u okruženje u kojem nikada nisu bili – traumatičan toj djeci... Ne mogu pri tome da se ne zapitam kako bih se ja, kao odrasla osoba, osjećala da me samo tako neki ljudi odvedu u nepoznato. Sigurno je da je tu osjećaj straha, nepovjerenja, otpora, čežnje za domom (kakav god on bio) prisutan.
Neka se djeca lakše i brže priviknu, ponekad taj postupak privikavanja traje dulje, nekad je potrebno uključiti i različite stručnjake (psiholog, dječji psihijatar) kako bi olakšali i pomogli djeci u prilagodbi. Puno je lakše kad se djeca izuzimaju iz nefunkcionalnih obitelji u mlađoj životnoj dobi jer je onda i prilagodba brža i lakša. Dakle, sam početak, kada dijete dođe u udomiteljsku obitelj, najčešće nije bajka. Međutim, kada se nakon nekog vremena stvore spone ljubavi, povjerenja, topline, uzajamnog uvažavanja, kad se stvori zajedništvo, kada se dijete budi i liježe s osmijehom – onda vidimo da je trud vrijedio i da smo dajući ljubav i strpljenje tom djetetu stvorili dom – kaže Marija Igrec.
Kaže da mnoga djeca dolaskom u udomiteljsku obitelj prvi put proslave svoj rođendan.
– Prvi put dobiju tortu, prvi put dobiju priliku da s poklonom odu svojem prijatelju na rođendan. Udomiteljstvo nije samo pružanje doma u materijalnom smislu te riječi – Udomitelj djetetu pruža mnogo više, pruža mu strpljenje, ljubav, toplinu, povjerenje... prisutan je i dostupan i za dječji smijeh, ali i za dječje suze, za radosti i za probleme, osluškuje i prati dijete u svim situacijama. U udomiteljskim obiteljima stvaraju se neraskidive veze i jednog dana, kada dijete ode nekim svojim životnim putem, zna da je dom njegova udomitelja i njegov dom i da je to mjesto gdje će uvijek naći savjet i razumijevanje – svjedoči Marija Igrec, koja je s djecom koja su otišla iz njezina doma u čestom kontaktu, a s nekima, dodaje, i svakodnevno.
VIDEO: Podijelila srcedrapajući trenutak kada je uhvatila svog zaručnika kako ju vara, ali ljudi su kritizirali nju: ‘I ti si kriva!’
Heroina!!!