Marija Selak Raspudić (38), filozofkinja, bioetičarka i kandidatkinja Mosta nezavisnih lista u video razgovoru za Večernji list komentirala je aktualnu situaciju u obrazovanju, nejednakosti u društvu, a neizbježna je bila i tema parlamentarnih izbora.
Određuje li porijeklo životne izglede u Hrvatskoj?
U nekoj mjeri određuje ih svuda, pa tako i u Hrvatskoj. Ono što se manje zna jest činjenica da u Hrvatskoj ljudi, ovisno o svome porijeklu, jako teško prelaze iz srednjoškolskog u visokoškolsko obrazovanje. Dakle, ono je itekako socijalno uvjetovano, što znači da trebamo raditi na jednakosti prilika i na što jednakijem i besplatnom obrazovanju da bismo omogućili ljudima da se izdvoje i imaju kakve-takve šanse u životu. Recimo, za razliku od sustava na koje se često pozivamo i koji su nam uzor poput Finskog, u Hrvatskoj stvarno postoje velike socijalne razlike u obrazovanju.
Spominjete besplatno obrazovanje, u Hrvatskog ga nema – sve to stoji. Može li obrazovanje biti jeftinije i moraju li studenti plaćati visokoškolsko obrazovanje?
Sada smo u situaciji da obrazovanje nije za svakoga besplatno nego ovisi i o uspjehu. Premda to na prvu zvuči kao pravedan sustav, smatram da treba raditi na potpuno besplatnom obrazovanju, odnosno osiguranju uvjeta da obrazovanje bude besplatno zato da bismo omogućili svim studentima – pogotovo onima koje obrazovanje najviše stoji, a to su studenti koji upravo zbog tih socijalnih prilika moraju raditi pa ne mogu redovito polagati godine, a onda često i zbog te financijske penalizacije odustaju od studiranja – da dobiju priliku završiti fakultete. Dakle, kada govorimo o sustavu u kojem se nagrađuje samo dosljednost u davanju godina, onda zaboravljamo dvije stvari. Prvo, strukturni uvjeti određuju našu mogućnost obrazovanja, uvjeti u kojima se mi nalazimo, bilo socijalni bilo institucija kao takva i njezin način funkcioniranja, a druga stvar na koju zaboravljamo jest činjenica da ćemo tako izgubiti velik broj studenata. Tu ima još dosta prostora za poboljšanje.
Uz obrazovnu, u fokusu je društvena nejednakost vidljiva u posljednje vrijeme na brojnim primjerima. Može li se promijeniti i kako to učiniti?
Prva stvar je upravo ova o kojoj sam govorila, obrazovanje treba biti dostupno svima. Znači da ne možemo imati nekakav oblik financijskog nagrađivanja ili financijske penalizacije, pa ovisno o našem statusu imamo pravo na to javno obrazovanje ili ga nemamo jer to je onda moralno vrlo dvojbeno. To je prvi uvjet za omogućavanje nekakvog napredovanja u životu, a drugi je, naravno, ono što se najčešće spominje – dokidanje političkog utjecaja, odnosno mogućnost napredovanja neovisno o nekakvoj stranačkoj iskaznici.
Političari svaki dan na svom primjeru pokazuju da nismo svi jednaki, čak i u situaciji kad imamo isti stupanj obrazovanja?
Slažem se, to se vjerojatno odnosi na ovu trenutačnu situaciju koja se tiče korone i načina na koji se premijer odnosi prema zabranama, odnosno načinu postupanja u vrijeme epidemiološke krize. Da, nismo svi jednaki. Uvijek postoje jednakiji i to doznajemo i potvrđujemo iz dana u dan.
U posljednjem je intervjuu Komadina kazao da opcija koalicije Restarta i Mosta nije isključena. Što vi na to kažete?
Dosad nisam čula ni jedan suvisao odgovor na pitanje o koalicijama i zato mislim da je to pitanje na neki način interesantno, no ono bi zapravo trebalo biti diskvalifikacijsko. Mogu reći dvije stvari – da sam smatrala da nam sadašnje politike pružaju ono što nam treba, ne bih se politički aktivirala. Govorimo cijelo vrijeme o duopolu, znači HDZ jednako SDP, što ne uključuje i ne isključuje ni jednu od te dvije opcije. Hoće li doći do nekakve situacije na jesen u kojoj će se morati razmišljati o formiranju bilo kakve vlade, pogotovo one manjinske s obzirom na epidemiološku situaciju, ja to sada ne mogu znati, no ono što mogu garantirati jest da sigurno neću trgovati utjecajem poradi ostvarenja vlastite koristi, niti ćemo ići u nekakav oblik neprincipijelnih koalicija. Da nam je to bio interes, onda se ne bih pridruživala Mostu koji je upravo poznat po tome da je inzistirao na programima, niti bih sama ulazila u politiku. Mislim da je to maksimum garancije koji se ljudima može dati u ovoj fazi.
Do izbora nije ostalo još mnogo, izdane su i nove epidemiološke mjere. Članovi biračkih odbora dolazit će na kućna vrata ljudima u samoizolaciji. Jesu li takve situacije legalne, pa i činjenica da sada provodimo izbore, odnosno hoće li rezultat izbora biti legitiman?
One su otvorile prostor interpretaciji i kritiziranju legalnosti izbora, što će pravi problem postati tek nakon samih izbora, ovisno o njihovim rezultatima i o tome koliko se kome ti rezultati sviđaju. Naime, već sada vidimo neke dvojbene stvari. Prvo, u samom obraćanju DIP-a mogli smo čuti skandaloznu izjavu, iako je ona očekivana s obzirom na funkcioniranje dosadašnje političke oligarhije, a to je da se i ne očekuje velika izlaznost na izbore. Dakle, da ne postoje i nisu osigurani uvjeti bude li izašao veći broj ljudi, a kamoli svi oni koji imaju pravo sudjelovati na ovim izborima. Drugo, postoje očite kontradiktornosti, poput činjenice da članovi biračkog odbora moraju nositi maske, dok građani nemaju obavezu nošenja maski. Zašto građani nemaju obvezu nošenja maski? Zato što, kad bi je imali, država bi im trebala osigurati maske. Ovako se na neki način ugrožava zdravlje naših građana, dok im istodobno država ne pruža sve što bi trebala da bi mogli pristupiti izborima, a pritom ne ugrožavati svoje zdravlje jer, ako građanima ne treba maska, onda ne treba ni članovima biračkog stožera. Mi smatramo da država zaista treba osigurati sve materijalne uvjete besplatno tako da građani mogu pristupiti izborima na najsigurniji mogući način. Ovako se bojim da će se nastavljati ta atmosfera nesigurnosti koja će rezultirati manjom izlaznošću. Što se tiče same legalnosti izbora, ako država ne provjeri prije samih izbora hoće li se svi članovi biračkih odbora i svi oni koji promatraju izbore odazvati na njih zbog ove situacije, može se dogoditi da mi na samom terenu otkrijemo da ne možemo održati izbore. Jednako tako postavlja se pitanje tko će se sve javiti iz dijaspore, na što smo upozoravali i prije, i reći da izbori nisu legalni zbog činjenice da nisu mogli ostvariti svoje glasačko pravo zbog epidemiološke situacije u njihovoj zemlji. Dakle, mnogo je problema koji se odnose na trenutačnu situaciju, a sada ste mogli i čuti šefove bolnica koji su rekli da je država požurila s ukidanjem mjera upravo zbog održavanja izbora, što se sada pokazuje opasnim, ako ne i poraznim.
Video - Marija Selak Raspudić i Dalija Orešković o pravu na pobačaj i Hodu za život
Tko će prvi, prema vašem mišljenju, povući pitanje legalnosti izbora najesen?
Morat ćemo pričekati rezultate. Nisam sigurna hoće li to pitanje biti otvoreno u samoj Hrvatskoj, možda će to učiniti sâm HDZ, da budem cinična, ovisno o rezultatima koji za njih neće biti dobri. To pitanje moglo bi doći iz dijaspore jer ljudi u dijaspori dali su jako mnogo za Hrvatsku i uvijek su bili prvi kad je trebalo nešto financijski dati domovini, a u ovakvoj situaciji ostali su potpuno zanemareni i vjerujem da to neće tek tako pustiti ni zaboraviti.
Kakva bi trebala biti po vašem mišljenju vanjska politika prema Sloveniji, Srbiji i BIH?
To su tri široke različite zemlje i teme. Naravno da je naš prioritet u tom smislu veza s Bosnom i Hercegovinom zbog velike granice koju dijelimo i zbog činjenice da u BiH žive Hrvati. Dakle, mi ćemo raditi na osnaživanju te veze imajući u vidu sve specifičnosti Bosne i Hercegovine. Što se tiče situacije sa Srbijom, mi smo tu u velikim problemima, ne treba olako potencirati kvalitetne odnose prije nego što se ostvare preduvjeti za njihovo ostvarivanje premda je politički nužno da surađujemo jer je opet riječ o zemlji s kojom graničimo. Hrvatska nije dovoljno inzistirala na problemima koje ima sa Srbijom, od pitanja nestalih, koje je temeljno, pa do pitanja kulturne imovine i svih onih pitanja koja se tiču Domovinskog rata, a koja su ostvarenje preduvjeta, pristupnih preduvjeta za ulazak Srbije u Europsku uniju. Moramo inzistirati na našim pravima i reciprocitetu u pravima hrvatske manjine u Srbiji da bismo mogli imati dobrosusjedske odnose. Naravno, što se tiče Slovenije, tu opet imamo drukčiji tip problema i diplomatskih skandala koji se odnose na naše granice, poglavito one vodene granice sa Slovenijom i mislim da se tu već dokazalo kakve su sve malverzacije dolazile sa slovenske strane i da mi trebamo inzistirati na pozicijama koje smo već zacrtali.
Kojim konkretnim mjerama i aktivnostima Hrvatska treba i može vratiti svoje iseljene građane?
To je teško pitanje. Što se tiče mlađe populacije, mnogo je razloga zbog kojih su mladi ljudi otišli iz Hrvatske. Prvi razlog, rekla bih, jest razočarenje, dolazak pred zid u smislu da nisu mogli napredovati sukladno svojim mogućnostima. Moramo riješiti problem korupcije koji je osnovni problem i, nažalost, pretvorio se u floskulu upravo zbog činjenice da ga je vladajući duopol iskorištavao u predizborno vrijeme, a nikada u praksi nije učinio nešto da bi se taj problem riješio. Dakle, moramo to riješiti da bi mladi stekli povjerenje, da bi se stvorili uvjeti da oni imaju osjećaj da mogu napredovati i poslovno se razvijati u svojoj zemlji. Drugo je pitanje našeg demografskog stanja, pitanje koje se opet često koristi u predizborno vrijeme, a poslije zanemaruje. To je sveobuhvatno pitanje za koje su potrebne konkretnije strategije da bismo dali mogućnost mladima da i uz pomoć stambene politike mogu ostvariti sigurnu egzistenciju jer je mogućnost sigurne i stabilne stambene egzistencije preduvjet i za zdravlje građana i za njihov ostanak u zemlji. To su dva osnovna koraka koja se moraju i mogu mijenjati da bismo privukli mlade. Naravno, moramo imati u vidu da će se oni vjerojatno vraćati, a da je dio njih otišao da isproba svoje šanse u svijetu. U tom smislu možda ćemo ih i privući natrag i moći profitirati na njihovu iskustvu. Ono što nam je tu najvažnije jest da privučemo natrag odljev naših mozgova, što ćemo učiniti kroz osnaživanje domaće znanstvene infrastrukture.
U osnaživanje znanstvene infrastrukture planirate uključiti i privatni sektor?
Da, privatni sektor trebao bi ulagati u znanost. To će biti osobito važno i u području znanosti, a i u području stručnih napredovanja i visokih učilišta. Međutim, treba imati u vidu da obrazovanje ne možemo do kraja podrediti gospodarstvu nego da je obrazovanje to koje određuje tržište. Dakle, uvjetuje ga i kreira, nije samo nešto što će se svojim kvotama prilagoditi jer tržište je nestabilno, a obrazovanje mora imati dugoročne ciljeve.
Spominjete važnost stambene sigurnosti, odnosno rješavanja stambenog pitanja. Kako gledate na APN, je li to dobar model?
To je loš projekt. Sve dosadašnje stambene politike na kraju su se pokazale kao politike koje pogoduju interesima banaka prije nego interesima ljudi. Dakle APN je idejno bila dobra politika, no nama treba nešto što bi omogućilo i olakšalo mladima da dođu do svoga prvog stana. Međutim, način na koji su se stvorili ti uvjeti koji su pretpostavka prijave na APN, a to je primjerice inzistiranje na 15-godišnjem zaduženju gdje su postavljeni uvjeti da ćete otplatiti gotovo dvostruko više nego što ste inicijalno trebali, odnosno dvostruko više nego što stoji stan, nemogućnost otplate u kraćem roku, doveo je mlade ljude u poprilično nepovoljan položaj. Također, inzistiranje na takvim mjerama osnažilo je samo tržište nekretnina, gdje je došlo do takvog rasta cijena, gotovo do eksplozije, tako da su se sve te pozitivne APN mjere poništile. Sada imamo situaciju u kojoj APN gotovo ne vrijedi ništa zato što su cijene toliko narasle, a i oni koji moraju pristati na to moraju se složiti s poprilično lošim uvjetima, pristati na dugoročne kredite da bi ostvarili to svoje pravo. Mislim da tako nećemo moći zadržati mlade ljude. Sličan primjer i problem imamo i s poticajnom stanogradnjom i onim što se događalo u Zagrebu, gdje su se nudili stanovi onima s visokom stručnom spremom, našim novacima i čak socijalno osjetljivim slučajevima na neprivlačnim lokacijama i po nepovoljnim cijenama, tek nešto nižima od tržišnih da bismo na kraju došli u situaciju da se ti isti stanovi daju na nagradnim igrama jer nitko za njih nije bio zainteresiran. Mislim da je jedna takva igra bila i u vašem listu, a nitko za to nije odgovarao.
Video - Nino Raspudić: Ne možete na štandu pokazivati Deura, a sutra na vlast instalirati Pupovca
Čime biste vi, da imate tu priliku, brendirali Hrvatsku u svijetu?
To je teško pitanje o kojem bih rado promislila jer ovako na brzinu riskiram da kažem nekoliko paušalnih primjedbi o lijepoj zemlji, kvalitetnoj hrani, kulturnoj baštini i iznesem sve ostale floskule kojih smo se već naslušali. Tome treba pristupiti pametno, ne bih na ovakav način žurila s odgovorom. Za promoviranje zemlje ne možemo imati neke kvazistrategije kakve je imala prijašnja predsjednica, nego tome trebamo pristupiti studiozno jer način na koji će nas ljudi prepoznati, pa i kroz sport i turizam, može nas dugoročno gospodarski odrediti, a to može potencijalno biti i negativno za nas. Upravo je dobar primjer za to turizam. Mi smo se zaista snažno turistički pozicionirali, no time smo sebe doveli u gospodarski vrlo nepovoljan položaj jer ovisimo o jednoj uslužnoj grani koja evo, sada vidimo, prilikom bilo kakvih ugroza ili u ovom slučaju epidemiološke situacije dolazi u pitanje, a s time je u pitanju i egzistencija velikog broja naših građana.
O kojim se još temama razgovaralo i što je Marija Selak još kazala, pogledajte u našem videu.
Hrvatska ima 20 tisuća doktora društvenih znanosti...koji nam godinama ispiru mozak svojim znanjima o politici, ekonomiji....i životu.Svakodnevno nas bombardiraju sa malih ekrana namećući svoje stavove...u skladu sa svojim svjetonazorom..umorni smo već od njihovog znanja koje obilato naplaćuju i obučavaju naraštaje za godine na burzi i plećima svojih roditelja.