Marija Selak Raspudić već je na prvoj stepenici svog političkog uzleta zasuta muljem političko-medijske močvare, a ništa bolje nije prošla ni u virtualnom svijetu. Tijekom predizborne kampanje za parlamentarne izbore, na koje se odvažila uključiti kao nezavisna kandidatkinja na listi Mosta, umjesto njezinih znanstvenih referenci i predizbornog programa ključna tema društvenih mreža i foruma bio je njezin bračni status.
Skriveni iza lažnih profila, internetski bojovnici prozivali su je zbog “delikatnog pitanja braka između nje i razvedenog Nine Raspudića”, a čak i mainstream mediji propitivali su postoje li formalne prepreke da svoju vezu s kolegom profesorom realizira i u Crkvi. U strahu od “nove Brune Esih” glasači ljevice uskratili su joj glas zazirući od navodno prekonzervativnih stavova koje se prethodno nije libila javno iznijeti, dok je desnica svoje uzdanice tražila u glasnijima, radikalnijima i agresivnijima od nje, u muškarcima.
Kada je naposljetku s 9270 osvojenih glasova ušla u Sabor, portali su se natjecali u komentiranju njezinih odjevnih kombinacija, a neki su je HDZ-ovci na jalovim raspravama provocirali pitanjima, tipa, je li ju stvorila televizijska emisija “Peti dan” ili njezin suprug.
No, sa svakim svojim radnim danom u Saboru, kamo odlazi pripremljena, informirana i potkovana znanjem o svakoj temi koje se dohvati, Marija Selak Raspudić pokazuje kako ne postoje lijeve i desne, već samo kvalitetne politike za dobrobit svih građana, demonstrirajući kako se stavovi mogu jasno komunicirati bez uplitanja u svjetonazorska pitanja, s nepogrešivim instinktom za distinkciju važnog od nevažnog.
Neke ugodno, a neke neugodno, zastupnica je iznenadila sve one koji su od nje očekivali jeftini populizam, rasprave o kritici suvremenog feminizma, o zavjerama farmaceutskih divova i čipiranju građana, o Istanbulskoj konvenciji, o svoj toj muzici za uši ultrakonzervativnih krugova. Premda će obitelj za nju bez sumnje ostati temeljna jezgra društva, ona će glasno upozoriti na zabrinjavajući trend rasta obiteljskog nasilja u vrijeme pandemije, kao i na mlaku reakciju nadležnih institucija na tu pošast.
Kada je potpredsjednik Sabora Ante Sanader rekao SDP-ovu Domagoju Hajdukoviću da je kao žrtva nasilja trebao bolje birati društvo, taj je istup nazvala seksističkim i skandaloznim i poručila Sanaderu da se ljudi, kada je riječ o nasilju, ne dijele na lijeve i desne, već na počinitelje i žrtve, na primitivce i one koji to nisu.
“Hrvati su najveći majmuni i najveći luzeri u EU, oni su ti koje će se najlakše nasanjkati, prevesti žedne preko vode kada govorimo o potrošačkim pravima“, ustvrdila je neki dan, iznoseći podatak da je Hrvatska na razini poznavanja potrošačkih prava treća najniža u Europi.
Jučer je pak javno zatražila da se privremeno obustavi uporaba AstraZenece u Hrvatskoj dok se ne utvrde sve nuspojave nakon cijepljenja, zatražila jasne protokole da bismo spriječili ponovni val cijepljenja preko veze ili neravnopravno postupanje i diskriminaciju, kao i reviziju i otkrivanje detalja ugovora, propitujući mogu li se otkazati viškovi naručenog cjepiva koji neće stići na vrijeme ili ćemo gomilati medicinski otpad kad cjepivo dođe. I u pravu je.
Svakim svojim istupom, ona ruši ustaljenu praksu o podzastupljenosti žena u politici, koje strankama služe tek kao ukras, i zato je prava šteta što je odlučila ne upustiti se u utrku za dužnost čelnog čovjeka Zagreba. Čini se da profesorica preferira politički maraton, što je dobra odluka za nju, za one koji su je birali i za one koji će je tek birati.
>> VIDEO Marija Selak Raspudić u Saboru: “Hrvati su majmuni i uporno ih se pravi majmunima”
Nakon Banditosova raspašoja, ograničena isključivost?