Marijan: Izmjene zakona otežavaju ujednačivanje sudske prakse

Sudac Vrhovnoga suda i predsjednik Državnoga sudbenog vijeća Ranko Marijan nedavno je na jednom stručnom skupu bio kritičan zbog hiperprodukcije kaznenih propisa i čestih izmjena kaznenog zakonodavstva, što je bio i povod našem razgovoru.

– U proteklih četrnaest godina imali smo jedanaest izmjena i dopuna Kaznenog zakona i sedam izmjena i dopuna Zakona o kaznenom postupku i ovu posljednju, osmu, koja je rezultirala posve novim ZKP-om koji se u čak 124 članka ponovno izmijenio i prije nego što je stupio na snagu, a u pripremi su opet nove izmjene. Uskoro dolazi posve novi KZ. Inflacija zakona destabilizira njihovu kvalitetnu primjenu i otežava ujednačenu sudsku praksu. Zaboravlja se kako zakon počinje živjeti tek u svakodnevnoj praktičnoj primjeni, a to se ne može dogoditi preko noći.

Dokaz je tomu i kaznena politika prema zloporabi droga koja se tako često i drastično mijenjala da za istu količinu neki izdržavaju dvogodišnju kaznu, a drugi su na slobodi.

Ispravno ste dijagnosticirali naš temeljni problem, a to je neujednačena sudska praksa. Kada različite osobe u sličnim situacijama i pod sličnim okolnostima počine slična kaznena djela, a izreknu im se bitno različite sankcije, onda se opravdano postavlja pitanje jednakosti pred zakonom. Zakonodavna hiperaktivnost samo otežava ujednačivanje sudske prakse. Zato zakonske izmjene moraju biti temeljito promišljene i poduzete tek nakon procjene zašto, kada i kako intervenirati.

Politika očito drži da sve probleme može riješiti izmjenom zakona, a struka šuti. Jesu li izmjene česte i u europskim zakonodavstvima?

Zakoni se i drugdje mijenjaju, ali ne tako često i ne tako sveobuhvatno. Nema naznaka da će naša hiperaktivnost uskoro stati. Nije riječ toliko o dobrim i lošim normama već jednostavno o drukčijim odredbama. Dosad nije bilo ni dugoročne strategije izmjena kaznenih zakona ni jedinstvene ocjene dosadašnjih brojnih izmjena. Jedni su predložene nacrte zakona branili, drugi ih napadali, a većina je struke (kao i obično) šutjela. I dalje je kod zakonodavca rasprostranjen tzv. normativni optimizam i vjerovanje da se stalnim izmjenama zakonskih odredaba rješavaju problemi. Dakako, to nije točno. Kada čitate obrazloženja novih zakonskih rješenja, proizlazi kako su „stara“ bila loša, a nova su odlična, no ubrzo stižu nova rješenja sa sličnim obrazloženjem.

Što novi ZKP znači u praksi iako su već uočeni neki problemi, znat će se za godinu, dvije, upravo kada na snagu stupi sadašnji nacrt KZ-a. Očekuju li nas stoga nove izmjene?

Naš je pravni sustav nedvojbeno trebalo uskladiti i prilagoditi europskim civilizacijskim i pravnim standardima. Takve su zakonske izmjene logične, opravdane i dobrodošle. Međutim KZ i ZKP iz 1997. nisu bili ni izvan europskih standarda ni tako loši da je bila potrebna izrada posve novih zakona. Nakon što se sudska praksa ustalila u interpretaciji brojnih instituta i odredaba, dolaze posve drukčiji ZKP i KZ s novim dvojbama i problemima, za čije će rješavanje opet proći dosta vremena. Ja sam o novom ZKP-u kritički govorio kada je bio u fazi izrade, a sada ga ne želim javno kritizirati već ga kao i svi suci moram pravilno i pravično primjenjivati.

Što sucu znače tako česte izmjene zakona?

Suci moraju poznavati nove i stare zakone jer se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu novog ZKP-a vode prema odredbama starog zakona. Primjenjuje se onaj KZ koji je bio na snazi kada je djelo počinjeno, a u slučaju jedne ili više izmjena blaži zakon. Sud i stranke nisu ovlašteni odstupiti od strogih okvira određenih ZKP-om. Česte izmjene postupovnih pravila mogu stvoriti nesigurnost u postupanju i odugovlačiti postupak. Sucima je potrebna rutina u vođenju postupka kako bi se mogli maksimalno koncentrirati na pravilno izvođenje dokaza i utvrđivanje relevantnih činjenica. Rutine nema ako se odredbe često mijenjaju. Kako bi vama bilo pisati na tipkovnici na kojoj se često mijenja raspored slova?

Što biste istakli kao kvalitetna rješenja u nacrtu KZ-a, a koja su dvojbena, suvišna ili nedopustiva?

Nacrt Kaznenog zakona na dobar način modernizira značaj pojmova kojim se služi, npr. definirao je istospolne partnere te bolje definirao zločin iz mržnje. Suzio je područje uvjetne osude koja se prečesto primjenjuje. Osnovano je smanjio područje primjene kratkotrajnih zatvorskih kazni i proširio primjenu novčanih kazni. Odlično je proširio asortiman sigurnosnih mjera koje će omogućiti bolji nadzor osuđenika i kvalitetnu resocijalizaciju. Napokon je uređen katalog tzv. gospodarskih djela, koja su do sada bila najlošiji dio KZ-a. Ali, ne vidim opravdanje za brojne izmjene koje nisu loše, ali nisu ni bitno bolje od ustaljenih rješenja. Tako se nepotrebno mijenja dosadašnji izričaj dragovoljnog odustanka, dnevni dohodak, definicija ubojstva, produljeno kazneno djelo, počiniteljstvo, pokušaj, sramoćenje je novo kazneno djelo...

Predlaže se odustajanje od kriminalizacije iznošenja mišljenja o tome kako bi suci, tužitelji... trebali postupiti ili odlučiti?

Sudbina je sudskih odluka da je njima barem jedna strana nezadovoljna. Na žalost, za medijsku su obradu najisplativije one pravosudne teme gdje se na valovima javnog nezadovoljstva pravosuđem i sumnji u svaku njegovu odluku može maštovito spekulirati, improvizirati i selekcionirati činjenice, ali i proizvoditi najgrublje laži, presuđujući prije suda i prije sudske odluke. Naravno da medije najviše interesiraju postupci u tijeku i da ih komentiraju. Samo je pitanje kako to čine. Inkriminacija od koje je radna skupina odustala nije ni bila instalirana u KZ radi zaštite sudaca. Suci ionako ostaju sami na vjetrometini dnevnih događaja, oči u oči sa svojim odlukama, savješću i zakonima.