'Miletić inzistira na influencerskom tipu komunikacije, Milanović je izabrao biti bezobrazan'

Marijana Grbeša, profesorica s Fakulteta političkih znanosti iz Zagreba, bila je gost u studiju Večernjeg TV-a gdje je s novinarkom Petrom Maretić Žonja razgovarala o slučaju Geryja Linekera u Velikoj Britaniji, bivšeg sportaša, danas voditelja vrlo gledane sportske emisije koji je dobio otkaz na BBC-u jer je na društvenim mrežama imao politički istup, javno izrazio svoj politički stav, da bi na kraju bio vraćen na BBC da vodi tu istu emisiju. Novinar je, podsjetila je novinarka, kritizirao zaoštravanje imigrantske politike britanske konzervativne vlade. Napisao je da se ne razlikuje puno od politike koja je vodila Njemačkoj 30-ih godina prošloga stoljeća i time, zapravo, usporedio politiku britanske Vlade s Hitlerovom politikom. Koja je poruka tog postupka BBC-a?

– Taj je slučaj otvorio mnoga pitanja ne samo britanskog, već novinarstva u suvremenim demokracijama općenito. Prvo je pitanje ponašanje novinara na društvenim mrežama; mogu li novinari dijeliti privatna mišljenja na društvenim mrežama, odnosno kako se privatno mogu ponašati na društvenim mrežama. BBC ima svoje smjernice ponašanja na društvenim mrežama, što ima i većina većih medijskih kuća i sigurno da se Gary Lineker ogriješio o te njihove smjernice. No, kontekst nije jednostavan. Pitanje je kakav je odnos privatnog i profesionalnog identiteta novinara na društvenim mrežama u smislu mogu li novinari biti privatne osobe na društvenim mrežama ili oni predstavljaju svoju medijsku kuću u bilo kojem trenutku svog života. Tu se dosta teško može podijeliti taj identitet na privatni i profesionalni jer se do njih ipak još uvijek traži nepristranost u radu iako je i ta novinarska vrijednost nepristranog izvještavanja danas pod jako velikim povećalom. Očekuje se da novinar bude objektivan u radu, pa je onda pretpostavka, ako aktivno zauzima neku stranu na društvenim mreža, da teško može neovisno izvještavati za svoju novinarsku kuću zbog čega medijske kuće pokušavaju pronaći kompromis između slobode govora u privatnoj sferi i profesionalnog zahtjeva da novinar uvijek predstavlja medijsku kuću u kojoj radi – kazala je Marijana Grbeša.

Što danas ulazi u slobodu javnog govora, a što su korporativna pravila koja se moraju poštovati? - zanimalo je novinarku.

- Baš slučaj BBC-a dokazuje koliko je to teško poštivati. Ta je medijska kuća ranije imala pravila koja su, između ostalog, sadržavala rečenicu: 'Nemojte napraviti ništa glupo.' Zanimljivo je vidjeti što je to glupo za njih u ovom medijskom kontekstu – no, većina medijskih kuća vani takva pravila ponašanja ima. Kod nas postoje neke interne smjernice kod nekih medija, no javno ne postoji ništa. To je problem kod nas, što se o tome javno ne raspravlja. Naravno da je jednostavnije ako postoji set smjernica – smatra sugovornica.

Britanski je novinar zapravo usporedio stav britanske Vlade sa nacističkom politikom Njemačke. Spada li to u slobodu govora ili su doista prekršena korporativna pravila?

- Generalni direktor BBC-a je 2020. godine donio set novih pravila u čijem je središtu ideja, politika, strast prema nepristranosti u kojima se pokušavalo oživjeti da BBC mora biti nepristran. To je dogovor na kritiku da BBC koji, kao javni servis u liberalnoj demokraciji, ipak naginje lijevo liberalnoj diskursu. Svojedobno je i stajalo u tim pravilima da svoja mišljenja ne smiju iskazivati novinari koji rade u dnevno – političkim redakcijama, dakle u vijestima. Zatim su 2021. godine te smjernice dopunjene zahtjevom da se o političkim temama ne smiju izjašnjavati niti vanjski suradnici, odnosno freelance komentatori kako je Gary Lineker. Mnogi su taj dodatak nazvali Linekerovom provizijom jer su već tada sumnjali da se odnosi na njega jer on često nešto komentira na Twitteru i jedan je od njihovih najpopularnijih komentatora, pa ima i velik utjecaj. Dakle, ova situacija ima svoju povijest, i Linker je očito na piku već duže BBC-ovom vodstvo koje je, kako kažu, blisko, aktualnoj konzervativnoj Vladi i baš zbog svega toga je nastao čitav ovaj slučaj – pojašnjava prof. Grbeša.

Kolege su se s njim solidarizirale, kako komentirate tu odluku kolega novinara?

- Solidarnost novinara, za koju smatram da je fenomenalna, ovdje je pokazala svoj pravi značaj, tim više jer se radi o vrlo utjecajnoj medijskoj kući. Fascinantan je i način na koji je BBC pratio temu. Kao da se ne radi o BBC-u, čitavo su vrijeme kritizirali odluku svoga vodstava, ali i davali argumente za tu odluku. No, novinari i brojni gosti i raniji direktori BBC-a su mahom pričali protiv te odluke vlastite medijske kuće i fenomenalno je kako BBC može napraviti emisiju u kojoj kritizira samog sebe. To je u Hrvatskoj nezamislivo. Teško je zamislivo da HTV napravi emisiju u kojoj kritizira sebe. Zato HRT nije BBC – smatra Marijana Grbeša za koju je i solidarnost kolega novinara u Hrvatskoj upitna.

- U Hrvatskoj se o novinarstvu vrlo malo raspravlja. O političarima se raspravlja svakoga dana, to rade svi, o političarima se može reći bilo što, ali o novinarima, urednicima, o načinu na koji mediji funkcioniraju se progovara vrlo malo i u rijetko kojim medijima i redakcijama. To je problem koji će samo rasti - dodaje gošća Večernji TV-a.

Je li BBC onda u slučaju Lineker popustio pred politikom i doveo u pitanje i svoju neovisnost?

- Čitavo vodstvo BBC je reklo da ta odluka nema veze s pritiscima konzervativne stranke, ali očito je da je pritisak postojao i da povezanost vodstva medijske kuće i politike postoje. Mnogi će reći da je doveden u pitanje integritet BBC-a. No, politika nepristranosti BBC-a je pod povećalom zbog ovog slučaja, jer se postavlja pitanje što je nepristranost, možda samo paravan za davanje više prostora konzervativnoj strani. Pitanje je i mogu li novnari dana u polariziranom okruženju gdje imamo toliko podražaja, uopće pričati o nepristranosti. Danas je sve bitno drugačije nego u vremenu kada nije bilo društvenih mreža. Danas živimo u vremenu post istine. Propituju se vrijednosti za koje smo mislili da su neupitne; na primjer ljudska prava koja se danas propituju, a mislili smo da nikada neće.

Klimatske promjene su dobar primjer – iako oko njih postoji konsenzus znanstvene zajednice, danas su sve glasniji 'sukobi' onih koji podržavaju i onih koji osporavaju klimatske promjene. Ukoliko pristupite ideji nepristranosti sa stavom da zagovornike obje strane morate dovesti u studio – gdje ćemo završiti! U slučaju teme klimatskih promjena to je lažni balans. No, u novinarstvu gdje se utvrđuje neka istina u nekoj priči, tada zahtjev za nepristranosti ima smisla. Iz tržišne perspektive je upitno koliko se u u polariziranom društvu, gdje je sama publika jako polarizirana, uopće moguće imati medije koji ne stvaraju sadržaje za svoju jasno ideološki opredijeljenu publiku. To se najbolje vidi u Americi gdje je publika totalno polarizirana – smatra sugovornica. Dodaje da se po tom pitanju; sukobu komercijalnog tržišta i izvještavanja medija, događaju tektonske promjene. Sukobljavaju se ideje u smislu da se novinari boje izražavati svoje mišljenje do toga da novinari samo kroz svoje mišljenje i formiraju vijesti.

- Novinarstvo je pred velikim izazovima i vrijednosti su sad dio izazova. Novinarstvo je danas sve više interpretativno nego informativno. Javni servis je onda upitan – što s njim onda jer su te informacije dostupne svima. No, tu je i puno teže pitanje samog opstanka novinarstva i medija kakve znamo. Moji studenti novinarstva su mi rekli, u jednoj prezentaciji o budućnosti novinarstva - da vjeruje da će novinarstvo nastaviti postojati bez novinara; s umjetnom inteligencijom i ostalim izazovima budućnosti. Ono što novinarstvu treba su smjernice i standardi koji će se moći propitivati. Novinari i mediji moraju raspravljati o tome, moraju dati odgovore na te izazove – smatra M. Grbeša.

Interpretativnost je sve moderniji vid novinarstva, no ne nosi li on zamku da novinar iz interpretacije skrene u aktivizam?

- Dio medija je veća aktivno zauzeto tu poziciju aktivizma, odnosno jasno pozicioniranog novinarstva u odnosu na neke politike. Ostrašćen i jasno deklarirani aktivizam već postoji. No, što je aktivizam, a što izražavanje stavova – ponovno je tu riješ o tome kako razumijemo novinarstvo danas. No, stvari je teško stupnjevati danas. Puno autora i istraživačkih novinara, posebno u Americi, puno njih balast u novinarstva je danas – novinarstvo je tu da štiti demokraciju, i ukoliko demokraciju netko štiti, ne morate vi biti tu ti koji će dati umjetni balast. Htjeli ili ne htjeli, novinari će morati birati stranu, takav je trend. Više od 10 posto republikanaca vjeruje medijima, što znači da ih doživljavaju kao aktiviste. Medijski baloni koji imaju 'upravljaju' javnim mnijenjem zauzevši neki stav u velikim medijskim kućama već postoje – smatra Grbeša.

Ima li Hrvatska problem s primjenom temeljnih standarda slobode izražavanja?

- Nema, ali ima s kvalitetom izražavanja u javnom prostoru- odgovara sugovornica.

Koliko na to utječe komunikacija koju vode predsjednik i premijer Hrvatske?

- Javni diskurs se jako informalizirao pod utjecajem društvenih mreža, koje potiču neformalnu komunikaciju, poput Twittera koji je nositelj neformalne komunikacije u javnom prostoru. Tu su onda i populistički akteri koji žele poručiti da nisu frizirani političari, već načinom javne komunikacije poručuju da su kao svi mi. Kod nas je to Marin Miletić koji inzistira na influencerskom tipu komunikacije koja ima puno veze s populističkim diskursom. No, onda su se pojavili političari koju su to pretvorili u bezobrazan, drzak diskurs poput Donalda Trumpa, a onda i Zorana Milanovića koji ima neuljuđenu komunikaciju – izabrao je biti bezobrazan. Mladim ljudima je to smiješno i simpatično, to je blisko diskursu društvenih mreža, pa je njima Zoran Milanović blizak zbog tog diskursa i to strateški možda ima nekog smila, ali koju poruku time šaljete? Društvo koje nije uljuđeno nije tolerantno, dakle Milanović šalju poruku netolerancije. Ukoliko učite da je fora oblik neuljuđene komunikacije – onda je to i poruka mladima i društvu – zaključuje prof. Marijana Grbeša.