Marijana Ivanov, profesorica na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, analizira predloženi proračun i Vladinu eurostrategiju te pojašnjava zašto bi se građani referendumom morali izjasniti o euru. Ivanov je članica gospodarskog vijeća predsjednice Republike.
Što nam Vlada poručuje rebalansom ovogodišnjeg i prijedlogom proračuna za iduću godinu?
Veći porezni prihodi, proračunske uštede i smanjeni budžetski deficit uz nižu potrebu za zaduživanjem koje odražava rebalans proračuna za 2017. pokazuju da odgovorno pristupamo strategiji postupnog smanjenja udjela javnog duga u BDP-u, što će biti važno radi nižih troškova kamata i zadovoljenja uvjeta za uvođenje eura. Pri tome treba imati na umu da će plaćanja koja se ne budu realizirala u ovoj godini – trebati izvršiti u sljedećoj.
Proračun za 2018. temeljen je na realnoj projekciji ekonomskog rasta u 2018., a stavke rashoda koje su povećane imat će pozitivne efekte na rast BDP-a, No, postoji rizik da rješavanje krize Agrokora poluči nižim javnim prihodima pa nema prostora za rastrošnost u javnim rashodima niti neka nova populistička obećanja za zadovoljavanje apetita birača, stranačkih kolega ili moćnih lobističkih grupa.
Politička odluka za euro je donijeta. Je li realan rok koji je premijer istaknuo – 2020. za ERM 2?
Realno je pretpostaviti da bismo u ERM2 mogli ući početkom 2020. Međutim, nema garancije da će nas primiti jer po nizu pokazatelja predstavljamo problematičnu članicu EU. Konačna odluka europskih institucija i drugih članica uvelike će ovisiti o sposobnosti Vlade RH da održi vjerodostojnost, fiskalnu disciplinu i odgovornost u provođenju strukturnih reformi te povećanju kvalitete i efikasnosti upravljanja institucijama i cijelim javnim sektorom. HNB je dokazao da može ostvariti ciljeve koje su u domeni njegova utjecaja.
Zašto mislite da bismo trebali organizirati referendum o euru? Premijer misli da je volja građana apsolvirana referendumom o priključenju EU.
Premijer je visokoobrazovana i informirana osoba, a iako o EU i euru uglavnom govore visokoobrazovane osobe koje su svjesne paketa koje članstvo u EU donosi, kao i koristi i rizika uvođenja eura – to nije slučaj kod većine stanovništva. Na referendumu o ulasku u EU građani nisu bili svjesni svih elemenata koje taj ugovor donosi.
Makroekonomske koristi od uvođenja eura veće su od troškova i osobno zagovaram uvođenje eura što prije, ali uvažavam i druga mišljenja jer učinci neće biti jednako raspoređeni u društvu. Jesu li dužnici u švicarskom franku bili svjesni rizika, a, pravno gledajući, potpisali su ugovor i prihvatili sve uvjete?
Osim toga, do trenutka referenduma o EU nisu bile ni toliko aktualizirane rasprave o konstrukcijskim slabostima europodručja poput divergentnosti periferije u odnosu na jezgru, kao i budućnosti europodručja u smislu stvaranja fiskalne unije koja bi, nakon što sve članice EU uvedu euro, trebala postati politička unija.
U trenutku referenduma o EU nitko nije glasačima s 3000 kuna prihoda rekao da će po uvođenju eura raspolagati samo s 400 eura, da će cijene određenih dobara ipak porasti, da ćemo zbog politike stabilnosti tečaja morati povećati produktivnost kroz nižu zaposlenost. Nisu objašnjene ni sve koristi koje euro donosi.
Hrvatska je i sada skupa zemlja, pogotovo hrana. Strahuju li građani od zaokruživanja cijena bez razloga?
Zaokruživanje cijena nakon uvođenja eura ne može se spriječiti, a iako će se cijene neko vrijeme iskazivati u kunama i euru, to ne znači da proizvođači i trgovci neće prilagoditi cijene prije i poslije tog razdoblja. Porast će cijene međunarodno nerazmjenjivih dobara i određenih usluga koje su u Hrvatskoj danas još uvijek znatno jeftinije. No, unatoč tome, stopa inflacije trebala bi ostati na niskoj razini, osim ako npr. istodobno dođe do rasta cijene nafte, žitarica i slično na svjetskoj razini.
Što se tiče cijena hrane, tu ima prostora za pad cijena. Važno je da mediji budu angažirani u praćenju promjena cijena, da potrošači odustajanjem od kupnje kazne one proizvođače i trgovce koji neopravdano podižu cijene i da se u medijima ne stvara percepcija da će doći do izraženijeg rasta cijena jer će se on tada doista dogoditi.
Kako vi procjenjujete reformski kapacitet ove Vlade? Je li Agrokor ‘pojeo’ sve druge planove?
Teško je reći koliko je planova doista bilo jer sve Vlade dolaze na vlast listama lijepih želja i obećanjima koje često ne mogu provesti. Volje za provođenjem reformi ima, ali su izgubljeni u određivanju prioriteta, dok su birokratiziranost sustava odlučivanja i sporo donošenje odluka veliko ograničenje.
Naše zaostajanje za drugima već poprima tragikomične obrise, Doing business kaže da je i kosovsko administriranje državom bolje od hrvatskog. Što je uzrok laganog hrvatskog propadanja?
Možda bismo osim slijepog oslanjanja na to što kažu drugi trebali razmisliti što mislimo sami o sebi. Uglavnom se podcjenjujemo i kritiziramo sve domaće, a te odgovore uredno serviramo inozemnim institucijama koje na terenu i u raznim domaćim institucijama i institutima prikupljaju podatke koji ulaze u njihove izvještaje. Isto vrijedi za kreditni rejting, izvještaje MMF-a i sl.
Nisu oni nas ocijenili katastrofom, nego smo im mi sasuli pregršt nezadovoljstva i kritike, a zaboravili reći sve ono dobro u čemu bilježimo napredak. No dobro je što nam daju packe pa nas tjeraju da budemo bolji, da stvorimo uvjete za rast domaćeg gospodarstva, a time i za profitabilna ulaganja domaćih i stranih investitora. Za početak bismo i pojmove „profit“, „poduzetnik“ i „investitor“ trebali staviti u pozitivan kontekst.
"Možda bismo osim slijepog oslanjanja na to što kažu drugi trebali razmisliti što mislimo sami o sebi. Uglavnom se podcjenjujemo i kritiziramo sve domaće, a te odgovore uredno serviramo inozemnim institucijama koje na terenu i u raznim domaćim institucijama i institutima prikupljaju podatke koji ulaze u njihove izvještaje. Isto vrijedi za kreditni rejting, izvještaje MMF-a i sl." Bravo profesorice Ivanov!