Venecijanska komisija Vijeća Europe na nedavnoj plenarnoj sjednici izrazila je zabrinutost zbog problema i kašnjenja s izborom ustavnih sudaca u Hrvatskoj. Politički razgovori o izboru deset sudaca traju mjesec i pol. Predsjednik saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav prof. dr. sc. Robert Podolnjak očekuje natječaj oko 15. travnja. Rok za prijavu kandidata zadnji put je bio 30 dana, a ranije 60. Od 7. lipnja Ustavni sud će imati samo šest (troje na produljenom mandatu) od 13 sudaca. Uz brojne posljedice, sada se ne bi mogli održati novi parlamentarni izbori pa nitko u Saboru ne želi opstruirati izbor. Podolnjak će i na Odboru apelirati da ugledne institucije, pravni fakulteti, opća sjednica Vrhovnog suda... predlažu kandidate.
Vrhunac karijere
– Od 16 sudaca njemačkog Saveznog ustavnog suda šest ih mora doći iz visokih saveznih sudova. Premda nemamo takve odredbe, bilo bi dobro da imamo takve kandidate – kaže Podolnjak. I njega zanima zašto se naši vrhovni suci ne kandidiraju. Jedan od razloga je i što su bolje plaćeni od ustavnih sudaca, ali na naš sugestivni upit sudac Vrhovnog suda dr. sc. Marin Mrčela kaže da postoji barem sedam razloga koji ih odvraćaju od kandidature, a jedan je suštinski:
– Vrhovni sud je najviši sud u Republici Hrvatskoj. To je vrhunac sudačke karijere. U stručnom pogledu nema prestižnije, važnije i odgovornije pozicije i odlazak na neko drugo mjesto nije napredovanje u sudbenom sustavu. Ustavni sud nije dio sudbene vlasti pa zato suci Vrhovnog suda ne žude postati sucem Ustavnog suda – ističe Mrčela. Još šest prigovora tiču se procedure.
– Prvi je što se kandidati sami prijavljuju. Istina, kao i za Vrhovni sud, ali to je u okviru napredovanja u sudbenom sustavu. Osim toga, ono što slijedi nakon prijave za mjesto ustavnog suca ne zadovoljava najviše standarde vjerodostojnosti postupka. Zato bi kandidate trebale predlagati državne i pravne institucije koje uživaju visok ugled u pravnim krugovima. To bi podiglo ozbiljnost i vjerodostojnost postupka. Drugo, ne postoje jasna ili barem okvirna mjerila kojima se ocjenjuje stručnost i moralnost kandidata, niti je određeno tko bi trebao (pr)ocjenjivati takve kriterije. Treće, ne postoji pravni lijek protiv odluke o izboru. Kandidat ne zna zašto nije izabran, a netko drugi jest. Kod imenovanja sudaca Vrhovnog suda sve to postoji. Četvrto, i čini mi se posebno važno, odluka o izboru sudaca Ustavnog suda je isključivo politička, utemeljena na političkom dogovoru o postizanju dvotrećinske većine u Saboru. Politički i stručni kriteriji su oksimoron. Kod imenovanja na Vrhovni sud odlučna su samo stručna mjerila. Peto, kandidati za ustavnog suca postaju predmetom političke trgovine i time se izlažu medijskom zanimanju i komentarima koji nisu uvijek stručni, nepristrani i bez utjecaja zainteresiranih političkih opcija.
Šesto, iz raznih i često neosnovanih razloga poljuljani ugled Ustavnog suda nije poticaj za kandidaturu. Prema tome, ukoliko izbor za suca Ustavnog suda bude lišen političkog utjecaja, a vjerodostojni postupak bude osiguravao da na to mjesto dođu najveći pravni stručnjaci najviših moralnih vrijednosti, utoliko su šanse da sudac Vrhovnog suda bude kandidat za suca Ustavnog suda veće, zaključio je Mrčela.
Dekanica Pravnog fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Dubravka Hrabar kaže da će Fakultet podržati kandidaturu pojedinca ili katedre samo ako dobiju potporu zavoda, koji objedinjuju nekoliko katedri, te Fakultetskog vijeća.
Javna rasprava
– Iznimno je važno da neovisno o političkoj orijentaciji budu izabrani stručnjaci. I imena kandidata moraju se objaviti kako bi se o njima barem mjesec dana mogla voditi javna rasprava. Sudac Ustavnoga suda mora imati pravnu erudiciju visokog stupnja, zamjetnu energiju i uravnoteženost, unutarnji moral koji sja. Među pravnim stručnjacima i znanstvenicima zna se koji su uzorni pravnici, vrsni eksperti, ustrajni tragači za pravnom istinom – kaže prof. Hrabar.
Na upit bi li bilo dobro da se o kandidatima nakon javne rasprave, a uoči izbora, izjasni i Pravni fakultet, kaže: – Smatram da je najpogodnija pravna osoba za to Akademija pravnih znanosti Hrvatske, koja u svojem statutu kao jedan od ciljeva ističe “razvitak hrvatskih pravnih znanosti i njihovih zajedničkih sadržaja kao cjeline hrvatske pravne znanosti, poglavito radi njenog doprinosa i uvažavanja u znanstvenom nastojanju ostvarenja i zaštite vladavine prava u hrvatskom pravnom sustavu”.
S obzirom na to da su članovi Akademije pravnih znanosti Hrvatske najugledniji pravni znanstvenici, smatram da bi takva ocjena bila više nego mjerodavna – kaže prof. Hrabar.