I u politici ima ljudi! Pokazao je to Marin Strmota heroj ovršenih, nezaposlenih, potplaćenih, onih kojima je kufer već spakiran.
Mogao je biti tipični uhljeb, stručnjak iskorišten kao dekor s ciljem postizanja autoriteta loše ministrice koja drugi put važno predstavlja iste mjere, ali čovjeku je, bez obzira na plaću od 16.000 kuna, bilo neugodno vrijeđati inteligenciju i zdrav razum svih nas. Taman kad se većini normalnih stanovnika ove države sve zgadilo, dok slušamo kako su lijekovi za teško bolesnu djecu državi strašno skupi, a luksuzne limuzine za ministre vrlo povoljne, dok nas uvjeravaju da sad već bivši Ramljak mora imati svjetsku plaću, a blagajnice u Konzumu hrvatsku, pojavio se čovjek kojega je više briga za vlastitu čast i obraz nego za stranku, fotelju i visoku plaću. Na fakultetu su se obradovali jer im se dobar stručnjak i pošten čovjek čista obraza vraća pred svoje studente. U zemlji u kojoj umirovljeni profesori kopaju po kontejnerima, srednjoškolci dobivaju mjesta veleposlanika, Marin Strmota, vladin dužnosnik s najsiromašnijom imovinskom karticom, daje nadu da nije sve tako crno. Jedni tvrde da je budala zbog plaće, drugi da je kukavica jer je odustao, treći da je neznalica pa se povukao. Pokazao je da postoji nada jer mladi, visokoobrazovani stručnjak nije mogao mirne duše tako jeftino varati kao što je Murganićka pokušala s tim mjerama misleći da nitko neće primijetiti. Četvrta, pak, strana sklona je kritiziranju Strmotina “neprofesionalnog” ispada u odnosu na svoju šeficu Murganić koju nije smio dovesti u stanje šoka i od čuda zaleđenog pogleda, što je cijela hrvatska nacija u starenju mogla vidjeti. Kad je Strmotina poslodavka došla k sebi i odbolovala zapanjenost, spremno je u novinarske mikrofone progovorila o činu odmetnutog zaposlenika rekavši kako joj je žao “da je jedan mladi znanstvenik, koji je imao priliku ono što zna provesti kroz Ministarstvo i međuresornu suradnju, posustao pod teretom koji nose te funkcije”. A koji je to teret? Ljudi koji nikada nisu dobili priliku obnašati dužnost tajnika, poglavito državnog, misle da bi na nejaka tajnička pleća prvo trebalo nešto nabaciti, paketić EU mjera npr. ili kvalitetan program da bi se o teretu moglo govoriti.
Očito da Strmota nije više mogao neopterećen hodati po bijelom hrvatskom svijetu dok ga i u vlastitoj kući čeka vojska nezaposlenih i opterećenih ljudi. Priča je skrenula na stranputicu, na kojoj je mladi demograf Strmota politički neprofesionalan i neiskusan, sve s ciljem zaustavljanja trešnje šefičine ministarske fotelje. Dovoljno je prizvati u misli izraz njegova lica dok je govorio o razlozima za ostavku. To je izraz nemoćnog čovjeka na rubu suza koji se odriče dobro plaćene fotelje, unatoč dva kredita i tri nezaposlena odrasla člana obitelji, koji brutalno ogoljuje lijepo i raskošno upakirane “pakete mjera” koje nam velikodušno serviraju vlastodršci. Plenković se iz ove blamaže može izvući ako Marinu Strmoti ponudi ministarsko mjesto. Ali s obzirom na ego našeg premijera – nemoguće.
Strmota je pokazao da u Hrvatskoj ipak ima još poneki čovjek koji misli svojom glavom, a ne Košićevom, Borasovom, Markićkinom, Glasnovićevom, i da ne nabrajam ostalo smeće ovoga naroda.