Kada dokažem svoju nevinost, tužit ću državu. A povratak u politiku? Nikad ne reci nikad!

Samouvjereno i čvrsto. Tako danas zrači Marina Lovrić-Merzel, baš kao i prije dvije godine, koliko je prošlo od njezina posljednjeg medijskog istupa. Odonda, prešla je strmoglav put od vrha do dna, od moćne sisačke županice i visoke dužnosnice SDP-a do stanarke Remetinca, a sve zbog sumnje na kaznena djela zloporabe položaja i ovlasti.

Istraga ju tereti da je svoju županiju oštetila za više od 10,5 milijuna kuna, a u međuvremenu je nekoliko puta proširivana. Osim plaćanja savjetnika, na što je potrošila oko šest milijuna kuna, tereti ju se da je zgradu Hitne pomoći preplatila za četiri milijuna kuna, da je trošila javni novac na zabave, privatne troškove plaćala službenom karticom pa i raskinula dogovor o prodaji Cesta Sisak, te tako oštetila županiju za još 200.000 kuna.

U međuvremenu, nakon pet mjeseci napustila je istražni zatvor Remetinec, pa nakratko zasjela u saborsku klupu, iščekujući podizanje optužnice, što se ni godinu i pol nakon uhićenja još uvijek nije dogodilo. Premda je nakon nastupa na javnoj televiziji u jesen 2013. izbjegavala medije, pristala je dati intervju za Večernji list, uz uvjet da temom razgovora ne mogu biti detalji istrage. Razgovor vođen u kavani sisačkog hotela nije prošao nezapažen među sugrađanima: njezinu pojavu i danas prate s velikim zanimanjem.

:: Obavljajući posao županice puno ste vremena proveli na terenu, s ljudima. Je li tako i danas ili vam je ugodnije u privatnosti vašeg doma?

Prije nego ću, nakon pet mjeseci provedenih u pritvoru, izaći na slobodu naravno da sam razmišljala kakve ću reakcije izazvati među građanima, osobito nakon što se tijekom toga vremena o meni pisalo i govorilo svašta. U pritvoru sam, naime, znala čitati određene članke i često se pitati o kome se tu radi jer to nisam bila ja. Govorim realno, potpuno svjesna situacije i slike koja je o meni stvorena u javnosti tijekom tih pet mjeseci, pa i nešto ranije. Nisam uopće imala dvojbe u odnosu na ljude koji me poznaju ne samo u Sisku nego i u cijeloj županiji. Kao županica, 80 posto svoga radnog vremena, a ono nije trajalo osam sati, provodila sam pokušavajući rješavati životne probleme. Znala sam da oni znaju što je istina i da mi vjeruju i da se taj stav nije promijenio.

:: No, složit ćete se da za veći dio javnosti ta slika nije tako bajna.

Većina ljudi koji me ne poznaju u cijeloj Hrvatskoj nisu krivi jer je o meni stvorena slika užasno loše, bahate političarke, žene koja nema emocije. Ta se vrlo ružna slika o meni gradila bez ikakve podloge i pokrića jer da je tako, ne bih mogla 
prevariti 50, 60 tisuća ljudi u ovoj županiji koji su glasali za mene na neposrednim izborima i dobiti tri mandata zaredom. Vi možete varati nekog godinu, dvije, kao i u privatnom životu, ali ne možete to raditi cijelo desetljeće. I danas se 
sjećam: kad sam se iz Remetinca vratila u grad, odmah sam izišla među ljude i reakcija je bila pozitivna. Za mene je bilo i ostalo najvažnije to što ne mogu otići s tržnice dva sata, to što ulicu od tristo metara ne mogu proći po sat vremena, to što ljudi žele sa mnom popiti kavu, razgovarati, stisnuti ruku i dati podršku, a neke čak i ne poznajem. Moram reći da sam isto tako prošla i u Zagrebu gdje nisam doživjela nijednu jedinu neugodnost. Da jesam, ja bih to otvoreno rekla zato što ti ljudi koji imaju lošu sliku o meni nisu krivi, oni su jednostavno čitali novine i gledali televiziju. Loša slika o meni sustavno je građena i ta slika postoji. Ja sam potpuno svjesna ružne životne situacije u kojoj se nalazim, ali snagu i energiju daju mi upravo ti ljudi s kojima sam svakodnevno vani. Ljudi koji me i danas zovu na mobitel i na kućni telefon pa pitaju kako bi riješili neke svoje životne probleme, vezano uz kanalizaciju, asfalt, ceste. Netko vam može pokušati uzeti sve, kad ste baš na podu, kad vas svi cipelare pa i onaj tko vas ne zna, pa prolazi i još vas jednom nogom opali u trbuh. To je ono što pronađeš kad si na dnu. To nije lako izdržati. No, najvažniju ulogu u cijeloj toj situaciji ima moja obitelj: osobito moj suprug koji je to podnosio 24 sata čvrsto na nogama, kao i moji sinovi.

:: Pretpostaviti je da je bilo i ljudi i situacija koje su vas povrijedile, uključujući i čin izbacivanja iz stranke.

Možda će vam odgovor biti čudan, ali mene ništa od toga nije povrijedilo. Predugo sam u politici da ne bih iščitala neke stvari koje dolaze. Vi znate da izbacivanje iz stranke uopće nisam komentirala pa neću ni danas. Samo ću reći da su mi odluku o izbacivanju poslali u pritvor, napismeno, i da sam otvorila kuvertu, pogledala, poderala i bacila u koš.

:: I nije vas pogodilo?

Ma nisam ja SDP niti je to bilo tko drugi. Jako dobro poznajem sve odnose u stranci i mogu reći da se to može usporediti s onom životnom: nije važno što vam kaže, nego tko vam kaže. Nema tu previše emocija. Mogu reći da sam to vrlo hladno primila.

:: Kakav je bio osjećaj doći u Sabor praktično iz pritvora, dva mjeseca kasnije?

Nije bilo jednostavno. Otišla sam prvog dana kada nisam ni morala doći, a taj se dan čitalo izvješće državnog odvjetnika i meni ukidao imunitet. Interes medija bio je velik, a ja sam sjedila u sabornici sve to slušajući i gledajući i bilo mi je užasno teško. Ali mene život nije previše mazio, što god tko mislio o meni, no ja sam to podnijela čvrsto, sigurna u to da će pobijediti istina.

:: Jeste li se pronašli u onoj izjavi Nadana Vidoševića na izlasku iz Remetinca: "Kad ste na vrhu, onda su vam svi prijatelji, a kad se nađete na dnu, onda otkrijete neke divne nove ljude koje zapravo niste poznavali"?

To je predivna rečenica i mene se dojmila. U takvoj situaciji i lijepa riječ i ljudski odnos puno znači. Na vrhu ste okruženi ljudima, kada ste na dnu, sve se mijenja, tako je bilo i bit će, ali je neugodno kad to osjetite na svojoj koži.

:: Jesu li prijatelji ostali prijatelji?

Dobro sam znala tko su moji prijatelji, tko su poznanici, a tko su suradnici i kolege, tako da se moje razočaranje u prijatelje nije dogodilo. Moji su prijatelji ostali uz mene i to je najvažnije.

:: Sjećate li se i danas vremena provedenog u Remetincu ili ste zaklopili to poglavlje?

Po prirodi sam fajter, ali u vrijeme dolaska u pritvor događao mi se košmar. Ja sam to gledala samo na filmovima. Bila sam šokirana. Takva ružna iskustva i danas postoje tu negdje sa strane, radim na njima, ali oni ne dominiraju 24 sata u mom životu jer da je tako, ne bih preživjela.

:: Kako ste provodili tih pet mjeseci?

Drukčije se dani broje i traju u zatvorskom okruženju. Nije to situacija za čitanje beletristike jer i za dobru knjigu trebate biti opušteni, što je tamo nemoguće. Nakon prve faze, kada sam si posložila što mi se dogodilo, a znajući što je prava istina, sve vrijeme u pritvoru koncentrirala sam se na predmet, na spise. U dva navrata imala sam pravo i na uvid u spis pa sam sjedila i satima listala.

:: Jesu li vas, uvidom u spis, iznenadili iskazi svjedoka?

Da, iznenadilo me što uopće nisu bili takvi kakvi su prethodno prezentirani u javnosti. Pogodilo me da pošteni ljudi koji su radili svoj posao skupa sa mnom budu dovedeni u situaciju da budu tretirani kao neradnici, kao kriminalci, kao ekipa koja je radila za sebe. A što misle o tome građani su rekli kada smo tri puta pobijedili na izborima. I to se vidi po onome što je ostalo iza nas i što traje za opće dobro, sve što je životno u ovoj županiji, od infrastrukture, zdravstva, bolnica, škola, vrtića. Ne možete vi obmanuti ljude koji znaju imaju li cestu ili ne, imaju li školu ili ne, da li žene rađaju u bolnici prepunoj žohara i štakora ili, danas, u jednom od dva najmodernija rodilišta u Hrvatskoj. To nisam radila samo ja nego i moji suradnici koji su dovedeni u situaciju da se o njima piše, pljuje, govore neistine da je njima bio bitan samo interes, što nije točno. To me je najviše povrijedilo. Ja sam napravila jednu veliku grešku: nama je važno bilo da naše uspjehe vide i osjete građani, ali nisam dovoljno posvetila pažnje medijima, da neke pozitivne informacije o nama i našem poslu dospiju i izvan županije. Jer, istodobno, u samo nekoliko mjeseci stvorena je slika monstruma. Mene. Pogriješila sam i sada bih sigurno sve to učinila drukčije.

:: Za lošu sliku o vama krivite medije, no kako su se trebali postaviti u "slučaju Audi" kada je otkriveno da ste nabavili auto vrijedan 430.000 kuna?

Auto uopće nije tema, što se i pokazalo. I prije mene i poslije mene aute su kupovali i gradonačelnici i župani. Kupovali su se i skuplji auti od mojega i na državnoj razini pa to nije bila tema. Ništa nije bio problem, problem sam bila ja.

:: Ali to još uvijek ne znači da je voziti luksuzan auto popularan potez u jednoj od najsiromašnijih hrvatskih županija.

Ma to uopće nije točno! Sisačka županija je deseta od njih 20 i po BDP-u i plaćama. Meni je to užasno smetalo, no jeste li primijetili da se, otkad nisam županica, više ne govori "jedna od najsiromašnijih županija"? A što se to promijenilo, osim da Željezara danas ima stotinjak zaposlenih manje, da Metaling odlazi u stečaj i da ništa nije napravljeno kao podloga za nova zapošljavanja?

:: Kako to da, ni godinu i pol dana kasnije, nema optužnice protiv vas?

Ne znam kako je moguće da mi se sve to događa u zemlji u kojoj Ustav kaže da niste krivi dok niste pravomoćno osuđeni, a ja nemam ni optužnicu. Što meni sutra znači da dobijem sud kada je o meni unaprijed stvorena takva slika: ja sam u javnosti ne samo osuđena već i osramoćena, bespovratno osuđena, i moj život i karijera. Ne samo moj nego i moje djece, unučadi i roditelja. Treba li se moja majka pitati je li rodila zločinca ili djetetu od pet godina u vrtiću slušati da je njegova baka zločinac? Moj život, trud, rad i karijera velikim su dijelom uništeni, a ja ne mogu ići od čovjeka do čovjeka i tumačiti što se zapravo dogodilo.

:: Čini se da će bivši premijer Sanader na slobodu bez ijedne pravomoćne presude. Što to govori o vama i vašem predmetu?

Mnogo, ne samo o mom predmetu. Ima i drugih primjera, poput slučaja Herak koji je nakon četiri godine oslobođen ili pak slučaj Rončević, tu se radi o ljudskim životima i cijelim obiteljima i to nije igra. Zakon o kaznenom postupku nije dobar. Kad se nađete u mojoj situaciji, morate dobiti mogućnost da se u toj najranijoj fazi, prije optužnice i suda, možete braniti, a vi nemate nijednog instrumenta. Ali ono od čega se ne možete obraniti jest činjenica da se o vama stvori slika bez obzira na postupak, proces i sve što će slijediti nakon toga. To ne možete popraviti. Te slike koja je stvorena o meni ja sam duboko svjesna i jako ju je teško vratiti.

:: Ne podigne li se optužnica ili vas sud oslobodi, hoćete li zatražiti zadovoljštinu na sudu?

Nemojmo se zavaravati, oni će dići optužnicu jer bi se moglo postaviti pitanje što se radilo. Učinit ću sve da pokušam dobiti sve moguće zadovoljštine i pritom ne mislim na materijalnu jer je ona najmanje bitna. Pritom sam potpuno svjesna da se ono što su meni uzeli u životu nikada i ničim ne može platiti i vratiti.

:: Od prvog dana niječete svoju krivnju?

Radila sam sukladno zakonu i svojim ovlastima. Ne osjećam se krivom. To su izmišljene teze.

:: Koji to župan ima savjetnike koji koštaju šest milijuna kuna?

Sad bih najradije rekla onu svoju poznatu uzrečicu: "Ma dajte molim vas." Oni uopće nisu bili zaposleni profesionalci s naknadama, već su bili članovi mojih radnih tijela, no negdje se to naziva savjetom, a negdje kabinetom. Pa to ima u cijeloj Hrvatskoj, kako može biti da u jednoj zemlji zakon ne vrijedi samo za mene? Uostalom, Ustavni sud nedavno je zaključio da sam imala pravo osnivati savjet, ali o tome je malo koji medij izvijestio.

:: Ako ste pred zakonom čisti, ispada da ste žrtva političkog progona?

Politika trenutačno nije predmet mog interesa i ne želim se baviti time i istraživati što je bilo. Postoje stotine teorija, no ja sam koncentrirana na svoj problem i na postupak koji je ispred mene, a koji će trajati dugo, na svoj i život svoje obitelji.

:: Podigne li se optužnica, imate li dokaze u prilog svoje nevinosti?

Naravno, ja cijelo vrijeme radim na svome predmetu, a imam i posebno kvalitetne odvjetnike Čedu Prodanovića i Matu Matića koji su odlično upućeni u slučaj. Nemam nijednu dvojbu što se tiče argumenata koji su na mojoj strani. Spremna sam.

:: Dokažete li svoju nevinost, hoćete li tužiti državu?

Pa naravno. Sigurno da hoću.

:: Planirate li povratak u politiku?

Politika trenutačno nije moj interes, ali u životu se kaže "nikad ne reci nikad". Ne mogu sada nagađati i spekulirati. Vidjet ćemo, ali sada se ne želim zamarati ničim što bi me moglo smetati na ovom mome putu borbe da dokažem da sam sve radila sukladno zakonu.

:: Pratite li izbornu utrku ovih dana?

Naravno, politika je moj život. Pratim i gledam, primim na znanje, ali odgurnem od sebe.

:: Bilo bi neumjesno pitati vas hoćete li svoj glas dati SDP-u, ali kao ljevičarka po svome habitusu, priželjkujete li pobjedu lijeve koalicije?

Ja oduvijek želim da građani Hrvatske dobro žive. To želim svojoj zemlji i svojoj djeci i svima koji u njoj žive.

:: Kakvo je vaše mišljenje danas o premijeru Zoranu Milanoviću, s kojim ste kao članica Predsjedništva stranke blisko surađivali?

Ne bih željela ni o kome govoriti, pa ni o premijeru.

:: Slavko Linić je bio uz vas, je li i danas vaš prijatelj?

Jest. To prijateljstvo nema veze s politikom.

:: Treba li vas se SDP bojati iz bilo kojeg razloga?

Ne treba me se nitko bojati jer nisam zločesta niti tražim krivce u drugima. Spremna sam biti samokritična, no niti se ja koga bojim niti se mene itko treba bojati. Ali da sam borbena, to svakako.

:: Osim borbenosti koja je nepromijenjena, jesu li protekli burni događaji ostavili traga na vama?

Ovakve situacije potpuno unište ili potpuno očvrsnu čovjeka. Meni je snagu davala pravda i osjećaj da radim ispravno bez obzira što me na tom putu stizalo i tuklo. U životu mi ništa nije palo s neba pa sam se naučila boriti i podnositi udarce. Da je jednostavno preživjeti, nije. Osobito zbog obitelji. To što je moj nećak preživio uz mene prestrašno je. Majka mi ima 80 godina, da sutra umre, ne bih si mogla oprostiti vjerujući da sam ja za to kriva. Inače nisam depresivna ni sklona lošem raspoloženju i sigurno da me moja narav i spašava. Kada bih rekla da sve to na mene ne ostavlja traga, lagala bih, ali čvrsta sam i stabilna. I beskrajno uživam u unucima, dječaku i djevojčici od četiri i šest godina, jer ranije nisam imala vremena za njih koliko sam željela. Sad sam obični baka-servis i to mi je najljepše što trenutačno imam.

>>'Ponuđena su mi članstva u Nadzornim odborima, zauzvrat sam trebao podržati SDP-ovu većinu'

>>Marina Lovrić Merzel: Dokazat ću svoju nevinost, sve sam radila po zakonu