I da nije pitanja ima li još igdje osim u Hrvatskoj političkog sustava u kojem manjina presuđuje tko će vladati većinom, definitivno opredjeljivanje zastupnika manjina za jednu od vodećih koalicija, osobito kako je početno bilo zamišljeno u paketu od osam mandata, blago rečeno politički je nekorektno. Prije svega jer to u aktualnom političkom trenutku potiče ideološke razdore u Mostu, ionako opterećenom soliranjem prvo Drage Prgometa pa Stipe Petrine, te političku trgovinu. Što osobito bode oči s obzirom na to da su zastupnici manjina ovaj put odstupili od svog ziheraškog principa priklanjanja pobjedniku. Tako su samo instrumentalizirali svoje mandate u korist zakulisnih igara Hrvatske raste koja od početka političkih razgovora o sastavljanju vlade podriva krhko jedinstvo navodno poželjnog političkog partnera, dogovaranjem iza leđa, kupovinom mandata funkcijama...
Stoga su i zastupnici manjina postali žrtvom političkih igara. Uzgred, dok je Mirko Rašković bio poslušni član SDSS-a nikomu u njegovoj stranci pa ni Miloradu Pupovcu nisu smetale glasine o njegovu braniteljskom statusu. "Smatrali smo da je to nešto neprovjereno i nismo tome pridavali pažnju jer je Rašković bio zaslužan za aktivnosti stranke dok nismo, kada smo osjetili da je postao nervozan, čuli s relevantnog mjesta da je to istina", rekao je Pupovac neki dan na HTV-ovu Dnevniku. Još je dodao da "relevantne institucije moraju reći je li on lažni branitelj". Da je Rašković ostao odan Pupovcu i SDSS-u, relevantne institucije se ne bi trebale očitovati je li Rašković lažni branitelj pa ne bi ni došlo do toga da Pupovac pokrene svoje veze kako bi na "relevantnom mjestu" dobio tražene podatke koje ostali građani mogu dobiti čekajući odgovor institucija na podnesenu kaznenu prijavu. I kao potencijalni potpredsjednik buduće Vlade Zorana Milanovića, Pupovac očito već uživa povlastice.
Uzgred, kad su počeli razgovori o sastavljanju vlade, jedna je novinarka prenoseći informacije s Iblerova trga najavila na jednoj od nacionalnih televizija, i to kao da je riječ o velikodušnoj političkoj gesti, kako su spremni Mostu ponuditi "čak i potpredsjedničko mjesto u Vladi". Bilo je to i tada smiješno, a u međuvremenu je postalo groteskno. Most je osvojio 302.453 glasa, a Pupovac 14.103. I to Pupovac u konkurenciji deset kandidata, pri čemu je, s obzirom na to da pripadnici srpske manjine biraju tri kandidata, on glas dobivao i kao drugi ili tek treći izbor svojih birača. Stoga su glasovi koje dobiju kandidati na listama srpske manjine neusporedivi s ostalima. U svakom slučaju, pitanje je kakav legitimitet imaju trojica zastupnika da predstavljaju čak i srpsku manjinu s obzirom da je to pravo izbora iskoristilo tek 14,63 posto od ukupnog broja birača te nacionalne manjine, koji očito radije koriste svoje Ustavom zajamčeno opće i jednako biračko pravo nego zakonom propisano posebno pravo. Tri zastupnika srpske manjine izabralo je ukupno 18.976 birača, što je 4291 birač manje nego 2011. (u konkurenciji 13 kandidata), te 6912 manje nego 2007. godine (20 kandidata).
Kod drugih manjina interes je u postocima ipak veći, i relativno nepromijenjen, te seže čak do 49 posto birača kod mađarske manjine. S time da je svih preostalih pet zastupnika manjina osvojilo mandat sa samo po nekoliko tisuća glasova, a Ermina Lekaj Prljaskaj sa samo 999 glasova (21,19 posto onih koji su glasovali) zastupa pet manjina i može presuditi većini. Doduše, ona je zasad neopredijeljena. Dok recimo Mirela Holy s 5424 glasa dobila je jedino pravo da u svoje ime podnese ostavku na čelno mjesto u OraH-u. Ukupno je oko 37 tisuća birača izabralo osam zastupnika manjina, dok stjecajem izbornih okolnosti ORaH, iako je osvojio tisuću glasova više, nema nijedan mandat, a Živi zid s 95.000 glasova samo jedan.
U ovakvim političkim okolnostima, uvijek neka "manjina", kao što je to sada slučaj s Mostom, a sutra s Milanom Bandićem ili HDSSB-om, može biti dovedena u situaciju da odlučuje tko će sljedeće četiri godine vladati državom. Međutim, ima li igdje u svijetu da u tako (ne)zavidnu situaciju bude dovedena, kao u ovom slučaju, nacionalna manjina koja svoje pravo odlučivanja temelji na mandatima stečenim po posebnom, a ne općem biračkom pravu! Sve manji interes birača manjina – time i sve slabiji njihov legitimitet da odlučuju o presudnim političkim pitanjima – govori da smo zrelije društvo i da je došlo vrijeme za promjene i u odnosu prema "etnobiznisu". Uostalom, kako to da manjine sada olako daju podršku opciji čiji su mandat na vlasti začinili potpisivanjem Deklaracije o nesnošljivosti i etnocentrizmu u Hrvatskoj. Što to govori o Milanovićevoj vladi?
>> Suci elitnog suda rade kod kuće jer na sudu nema mjesta za rad
>> Je li pravna država samo ona koja će Ivu Sanadera osuditi kad to traži javnost?
Tocno, treba stati na kraj i etno-biznismenima iz HDZ Bih. Za razliku od Pupovca, sef HDZ Bih, Dragan Covic, ima ogroman ranc kraj Mostara, na koj je cak ilegalno preusmjerio rijeku, viletine po moru, brojne terence, itd.... I za razliku od Pupovca koj je 90-tih suradjivao s Tudjmanom u Zagrebu, Hag samo u presudi Dario Kordicu, imenuje preko 100 puta HDZ Bih, skupa s HDZ-om, ko glavno-odgovorne za hrvatsku agresiju nad Bih, te brojne zlocine protiv covjecnosti, u ratu u kojem je hrvatska vojska pod direktnom komandom istog HDZ Bih i HDZ-a, pobila 4-5 puta vise Bosnjaka, no sto je stradalo Hrvata u Vukovaru... I danas ti etnobiznismeni iz tog istog zlocinackog HDZ Bih sramotno sjede u predsjednistvu Bih... Znaci ko prvo trebe ukinuti jugokomunjarski pojam konstituivnog naroda Hrvatima u Bih, ko sto je to Tudjman ucinio sa Srbima u Hrvatskoj, te porazbijati svaku do posljednje hrvatske ploce u Bih, i za jedno 300 godina zabraniti hrvatski jezik u Bih, zbog presudjene velikohrvatske agresije nad Bih. Tek onda ce Bih biti normalna zemlja ko Hrvatska