Marinov uspjeh stvorit će vojsku novih klinaca koji će uzeti reket u ruke

Marin Čilić je u četiri finala osvojio tri turnira, među kojima i US Open, te tako postao jedan od troje Hrvata koji se mogu pohvaliti takvim dosegom (preostalo dvoje su Iva Majoli i Goran Ivanišević). Osim toga, predvodio je hrvatsku vrstu u Davisovu kupu koja je u dva ovogodišnja nastupa ostvarila dvije pobjede u gostima - nad Poljskom i Nizozemskom - i vratila se u najelitnije društvo - Svjetsku skupinu.

A u tom Davis kup zaletu Marinu su sjajno asistirali mladi jurišnici: Borna Ćorić (17), koji je u Varšavi pobijedio Janowicza, tada 21. tenisača svijeta, Mate Delić (21) koji je u Amsterdamu bio bolji od Sijslinga (72.) te Marin Draganja (23) koji je s imenjakom Čilićem u istom dvoboju donio bod u paru.

Delić osmi, Ćorić 12.

Ćoriću je to bila treća ovogodišnja pobjeda nad igračima iz Top 50 (osim Janowicza, Rosol na 27. mjestu i Roger-Wasselin na 46. mjestu), a Deliću treća pobjeda nad igračima iz Top 100 (prije Sijslinga, Brown na 87. i Volandri na 98. mjestu). Njih dvojica napravili su golem skok na ATP listi - Borna je sa 303. mjesta na početku godine stigao na 178. (no već je zahvaljujući ovotjednim pobjedama osigurao 168.) a Delić je napravio još veći napredak - sa 405. stigao je na 153. poziciju. Uzme li se ATP lista samo s igračima do 21 godine, Delić je na osmom, a Ćorić na 12. mjestu, što dovoljno govori o perspektivi koju imaju.

No, i pogled na apsolutnu ATP listu godi svakom ljubitelju tenisa u Hrvatskoj. Imamo čak devetoricu igrača među prvih 250 (9. Čilić, 30. Karlović, 64. Dodig, 140. A. Pavić, 153. Delić, 178. Ćorić, 224. Veić, 226. Mektić, 248. Androić), čime se može pohvaliti još samo sedam svjetskih velesila: Francuska (25 igrača u Top 250), Španjolska (22), SAD (17), Njemačka (16), Australija (15), Argentina (14), Italija (12) i Rusija (9). Dakle, po tom kriteriju, mi dijelimo sedmo mjesto s Rusima.

U utrci za završni Masters u Londonu (od 9. do 16. studenoga) također sjajno stojimo. Na pojedinačnoj listi Čilić je na petom mjestu i samo što nije osigurao nastup (iako je on i ovako posve izvjestan), a u konkurenciji parova Ivan Dodig i Marcelo Melo su na sedmom mjestu, a Marin Draganja i Florin Mergea na 16. Realno bi bilo da se obojica Međugoraca nađu u Londonu, što bi Čiliću bio premijerni nastup. Zapravo, posljednji naš predstavnik na završnom Mastersu bio je Ivan Ljubičić 2006. godine.

Žensko krilo hrvatskog tenisa donijelo nam je sjajne igre Mirjane Lučić-Baroni. Nakon osmine finala US Opena i pobjede nad drugom tenisačicom svijeta Simonom Halep, Mikičin veliki povratak dovršen je desetak dana poslije dvostrukim trijumfom u frankofonom Quebecu. Bila je najbolja i u pojedinačnoj i u konkurenciji parova (s Čehinjom Hlavačkovom).

Osim Mirjane, WTA naslovom (prvim u karijeri) u 2014. se okitila i Donna Vekić, i to u Kuala Lumpuru (pobijedivši u finalu 10. igračicu svijeta Dominiku Cibulkovu). Istina je da je nakon toga igrala prilično promjenjivo, ali jednoj 18-godišnjakinji to se mora tolerirati. Otišla nam je Ajla Tomljanović (nastupat će pod australskom zastavom), ali mi imamo i iznimno talentiranu Anu Konjuh. Iako ima samo 16 godina, Dubrovčanka je ove godine nanizala čak sedam pobjeda nad igračicama iz Top 100 (14. Vinci, 35. Svitolina, 37. Rybarikova, 68. Eraković, 69. Wickmayer, 85. Doi, 93. Pliškova), dokazavši time da i sama pripada tom društvu. Zasad je ipak na 115. mjestu, ali pitanje je dana kad će ući među najboljih sto.

Ne smijemo zaboraviti niti 17-godišnju Janu Fett koja je nas je još na početku godine obradovala ulaskom u finale juniorskog Australian Opena (poraz od Kuličkove).

Bila je to uistinu godina za pamćenje, tenis je svakako najuspješniji hrvatski sport u 2014. godini. Kako u tome uspijevamo?

Znali smo da Marin može više

- Svi ti uspjesi pokazuju koliko smo kao nacija nadareni, koliko imamo smisla za tenis. Naravno, rezultati su ciklički. Ovaj Marinov uspjeh s Goranom kao njegovim trenerom je kao priča iz snova. I sigurno je da će imati utjecaja i na ostale naše tenisače, kao i na vojsku novih klinaca koji će prvi put uzeti reket u ruke. Oni vide da se - istina uz mukotrpan rad - može do uspjeha. Marinov i dosezi drugih naših tenisača i tenisačica ih ohrabruju, nadahnjuju na nove žrtve i odricanja - smatra Branimir Horvat, direktor PBZ Zagreb Indoorsa, nekad i sam tenisač.

Njegovi doticaji s Marinom Čilićem nisu od jučer, Horvat se sjetio Marinovih početaka još dok je na terenima Mladosti vodio Zagreb Open, ATP Challenger kojega više nema.

- Prvi Marinov nastup na nekom profesionalnom turniru bio je na Zagreb Openu 2004. godine i to u paru s Goranom Ivaniševićem. Goran je na taj način pomogao Marinu koji je tada imao 15 godina da stekne prvo iskustvo igranja na turnirima koji se boduju za ATP rang-listu. Sljedećih nekoliko godina Marin je redovito nastupao na Zagreb Openu, a mi smo sa zadovoljstvom gledali njegov napredak - prisjetio se Horvat.

No, tu suradnja nije prestala, Čilić se odlično snašao i na jačem Horvatovu turniru - na PBZ Zagreb Indoorsu.

- Na prvom Zagreb Indoorsu 2006. godine Marin je postigao i svoju prvu pobjedu na ATP Touru. A nakon toga je osvojio Indoors četiri puta! Često sam s Goranom razgovarao o Marinu, o tome kako napreduje, kako bi trebao igrati, koje pogreške radi... i nekad smo bili prilično kritični. A sve to zato što smo znali koliko Marin može dobro igrati. Jako sam sretan zbog toga što je Čilić konačno proigrao onako kako smo mislili i nadali se da može igrati, a posebno stoga što je to napravio s Goranom kao svojim trenerom - napomenuo je Horvat.

Žrtvuje se - i obrazovanje

Marin, na sreću, nije jedina lasta hrvatskog teniskog proljeća. Kao što smo vidjeli na prethodnim stranicama, u 2014. su nas razveseljavali i Mikica, Donna, Ana, Jana, Borna, Mate..., ali i veteran Ivo Karlović. Kao i Čilić, Div sa Šalate odigrao je četiri finala (Bogota, Newport, Düsseldorf i Memphis), samo, nažalost, ni iz jednoga nije izašao kao pobjednik.

- Kad je riječ o ovim našim mladi tenisačima i tenisačicama, mi koji smo u tenisu već dugo znali smo koliko su nadareni i to za nas nije iznenađenje. No, svatko od njih ima neku svoju posebnu priču i karijeru. Teško je pronaći dva slučaja koji se mogu povezati - dodao je Horvat i objasnio:

- Hrvatski teniski savez pomaže koliko može, ali najveći teret je, naravno, na roditeljima. Pomognu ponegdje i prijatelji i sponzori, ovisno o pojedinom slučaju, ali roditelji obično izvlače najveći teret. U drugim zemljama ulaže se puno više, ali nemaju toliko uspjeha. Ono što odlikuje naše tenisače ta je želja za uspjehom i posvećenost cilju. Nadarenost povezana sa spremnošću na rizik. Spremnošću da se žrtvuju mnoge stvari, između ostaloga i obrazovanje - upozorava Horvat.