Prvi put da je Hrvatska na svjetskom streličarskom prvenstvu osvojila toliko medalja; tri zlata, jedno srebro i jednu broncu, a za najsjajnije odličje izboreno u zagrebačkom parku Maksimir u juniorskoj konkurenciji sa složenim lukom zaslužan je 16-godišnji Siščanin Mario Vavro.
Otac i trener i sponzor
Prije nego li krene u treći razred Gimnazije, prvak svijeta s lukom i strijelom već je proputovao cijeli svijet.
– Maksimalno sam zadovoljan ne samo svojim, nego postignućem cijele reprezentacije- kaže Mario koji medalje više ni ne broji. Zna samo da ih je više od 200, a mjesto su našle na zidu njegove sobe. Hrvatski reprezentativac prvak je i lanjskog dvoranskog Europskog juniorskog prvenstva, a iako se po godinama još računa u kadete, drži i seniorske rekorde. Iza Maria gotovo je desetljeće svakodnevnih priprema, a glavni trener i sponzor mu je otac Zvonimir, tajnik Streličarskog kluba Siscia.
– Za ovo natjecanje pripremamo se već dvije godine, nakon što je na zadnjem svjetskom Mario bio četvrti, a s europskog se ove godine u Sisak vratio s broncom. Očekivali smo pobjedu, jer je ponio titulu državnog seniorskog prvaka u poljskom streličarstvu prije mjesec dana. Bilo je naporno, pet dana gađalo se po svim vremenskim prilikama, ali u završnici Englez je ipak svladan - kaže tata Zvonimir. Mario je kao dijete promijenio mnoge sportove pa je red slučajno došao i na streličarstvo koje mu se najviše svidjelo. Ono što je počelo kao zabava, danas ga je dovelo na svjetski tron.
– Velik je to uspjeh i za klub. Mario ostvaruje vrhunske rezultate, dostojne i seniorske kategorije. Uz talent, tu je i puno rada te jedna nevjerojatna psihička posloženost kakvu malo tko ima- kaže predsjednik SK Siscie, Boris Savić prognozirajući kako će upravo mladi Vavro biti među prvih deset seniora svijeta. Vremena za odmor nema, pripreme za dvoransku sezonu već kreću. Dok Mario Vavro dvoji o izboru fakulteta, FER-a ili PMF-a, u streličarstvu se vidi i za deset godina, no vremena za odluke još ima.
Oprema od tisuće eura
Unatoč zavidim postignućima, klub doduše ima besplatan prostor, ali financije iz gradskog proračuna su na razini od nekoliko stotina kuna mjesečno, što je nedovoljno za financiranje odlaska na brojna natjecanja. Stoga se 30-ak članova, među kojima desetak aktivnih, pomaže uz pomoć sponzora, ali i vlastita džepa, pogotovo kad je riječ o opremi, teškoj na - tisuće eura.