Marita na zagorskom zimskom fotosafariju

Imam sedam godina i idem u drugi razred. Jako volim gledati seriju "Jelenko", koju mi je mama snimila na videokasete. Htjela bih vidjeti jelena koji je glumio u "Jelenku", ako je još živ. Ako to nije moguće, željela bih upoznati nekog drugog jelena  poželjela je Marita Ivona Novosel.

Jelenku nismo uspjeli ući u trag, no Maritinoj velikoj želji Nedjeljni Večernjak udovoljio je zahvaljujući Stjepanu Posleku, lovcu i zaljubljeniku u te prekrasne životinje, koji ih na svom zagorskom ranču ima čak pet. Do pitoresknog seoceta Draše, u blizini granice sa Slovenijom, stigli smo nakon jednosatne vožnje iz Zagreba. Iako je Marita nakon napornog školskog dana malo pridrijemala u krilu tate Davora, kada se Večernjakov automobil zaustavio, nestao je svaki trag umora. Dočekali su nas lovac Stjepan i njegova supruga Štefica. Pokraj dvorišta ugledali smo ograđeni šumarak, na padini brda hranilicu za životinje, no jelena nigdje.

 Baš su se najeli pa se skrivaju u šumi. Tu je pet jelena lopatara, evo, jedan se skriva ispod sijena  rekao nam je Stjepan, pokazujući prema hranilici sa sijenom na drugom kraju šumarka.
 I doista, uz nešto strpljenja, primijetili smo kako se ispod hranilice pomiče plaha životinjica. Čim ju je Marita primijetila, odmah je odlučno rekla kako želi jelene vidjeti izbliza, pa smo se u pratnji Štefice uputili prema drugoj strani obora.

 Dok smo se uspinjali uskim puteljkom, blatnim od tek otopljenog snijega, Štefica nam je pričala kako su jeleni došli na njihov ranč.

Lopatari s Brijuna
 Imamo ih već šest godina, a tri su se ovdje okotila. Suprug je 20 godina sanjao o tome da ima jelene, a prva dva uzeo je iz okolice, dok smo ostale nabavili na Brijunima. To su tako drage životinje, a čim su došla prva dva, odmah su nam se uvukli pod kožu. Vrlo su pametni. Jednog smo željeli dati prijateljima, pa ga je trebalo uspavati puškom. Iako je uvijek dolazio jesti iz ruke, kada je vidio pušku, nije htio doći ni blizu  pričala nam je Štefica dok smo prelazili preko uskog, trošnog mostića.

Uspeli smo se na brdo na kojem je s lijeve strane ograda i hranilica sa sijenom, no izdaleka primijetivši približavanje nepoznatih, jeleni su odavno otišli na drugu stranu obora. No, uz dozivanje Štefice, pomalo su se oslobodili i vrlo sitnim, opreznim koracima počeli nam se polako približavati.

 Ovo je Jelena, pokraj nje je Dorica, a iza Sara. Onaj s roščićima je Bambi. Rogovi će mu otpasti u svibnju, a do kolovoza će mu novi biti ovoliki  pokazala je Mariti Štefica razmaknuvši ruke za širinu ramena.
 Dok je čupala travu iz vlažne zemlje, ispričala je kako su imali jelena koji je imao veće rogove nego što je bio dugačak. Taj im je bio posebno drag, a prije dvije godine, kada su psi upali u obor, svi su se osim njega razbježali. Lokalni lovci odmah su zvali Stjepana, a kada su stigli do obora, u njemu su našli samo dugorogog jelena. Odlučili su i njega pustiti, a nakon sat i pol on je u obor dotjerao odlutale životinje.

 Nakon nekoliko ubačenih busenova trave, jeleni su se polako počeli približavati, pa se čupanja prihvatila i Marita. Dozivanje i trava učinili su svoje pa je Bambi, na kojeg je Marita odmah bacila oko, polako počeo prilaziti.

Ljutita na "fotića"
 Kako je lijep! Dođi, Bambi, dođi. Bambi! A što mu je to s uhom?  pitala je upola glasa Marita Šteficu.
 Štefica je rekla da se Bambi potukao s psima, te dodala kako se suzdržava zbog objektiva fotoaparata našeg fotorepotera, koji jednoipolgodišnjem lanetu vjerojatno izgleda kao puška. No, jedan neoprezan pokret našeg fotoreportera i krckanje suhe grančice bilo je dovoljno da Bambi ponovno pobjegne uz ljutit Maritin pogled.

Nakon neuspjelog lova na jelene, sjeli smo uz tradicionalno zagorsko piće od meda, gvirc. Stjepan nam je ispričao da žive u stanu u Zagrebu, pa se svakog vikenda vesele dolasku na ranč.
 Ponosni smo na imanje, koje uređujemo od 74. Tada smo mislili kako se bar naš sin neće morati mučiti, no sad vikendom mora dolaziti kositi travu  kazao je u šali.

  Kada su došli jeleni, kupili smo komad zemlje i na posadili kukuruz. Pet jelena godišnje pojede oko dvije tone kukuruza i tonu sijena. Tako smo postali i poljoprivrednici  dodala je Štefica, na što se nadovezao Stjepan:
  Kad beremo kukuruz, dođe pomoći obitelj i prijatelji, pa taj naš kukuruz ne košta 50 nego 500 lipa!  kroza smijeh kazao je Stjepan.

Došlo je vrijeme za povratak u Zagreb, a Marita je još jednom čeznutljivo pogledala prema jelenima u šumarku. Kazala nam je kako joj prijatelji u školi neće vjerovati da je uživo vidjela jelena, no Nedjeljni Večernjak sigurno će ih razuvjeriti.