Mark Dekanich (27) igrač je koji je prvi potpisao ugovor za Medveščak nakon što je potvrđeno da je zagrebački klub primljen u KHL. A prvi je od svih ove sezone dobio i ovacije navijača u Ledenoj dvorani. U prvoj je utakmici obranama izluđivao napadače CSKA, bio je najbolji pojedinac u pobjedi s rezultatom 7:1 nad najtrofejnijim svjetskim hokejaškim klubom. Medveščak je očito dobio “novog” Roberta Kristana, novog vratara kojemu će publika često skandirati, piše tjednik Max!
– Ta prva utakmica protiv CSKA, ta ludnica u dvorani, nikad nisam vidio ništa slično tome... Jedno od najboljih iskustava u životu. A kada su mi u jednom dijelu utakmice navijači počeli skandirati, bio sam najsretniji na svijetu – rekao je Dekanich i dodao:
– Teško je opisati što se dogodilo u toj utakmici protiv CSKA, baš nitko nije očekivao takvu pobjedu. Iskreno, mislim da se takva utakmica više nikad neće ponoviti, nikoga više nećemo tako iznenaditi.
Branit će i za reprezentaciju
Mark je jedan od nekoliko igrača hrvatskoga podrijetla u svlačionici Medveščaka.
– Otac mi je rođen u Zagrebu. To je odigralo veliku ulogu da dođem ovamo, da se vratim korijenima, da vidim gdje je odrastao – kaže Mark, koji još nije pronašao svoju rodbinu u Hrvatskoj:
– Razgovarao sam s nekim igračima za vrijeme priprema u Mariboru, govorili su mi da su moji dalji rođaci. No, nisam imao vremena da sve istražim.
Zbog hrvatskog državljanstva moći će igrati za Hrvatsku, no to će pravo steći tek nakon dvije godine u Medveščaku.
– Moguće je da zaigram za Hrvatsku, no treba ići godinu po godinu, vidjeti što će se događati.
Ali znam da bi tata sigurno bio jako ponosan da se to dogodi.
Nije puno znao o Hrvatskoj prije dolaska, a ni s hrvatskim riječima ne stoji baš najbolje.
– Moja baka je napola Hrvatica. Ustvari, rođena je u Mađarskoj, no gotovo cijeli život živjela je u Hrvatskoj. Sjećam se da nam je nekada znala pričati priče na hrvatskom. Prije dolaska u Zagreb išao sam k njoj na satove hrvatskoga. Naučila me nešto, znam reći molim, hvala i još neke osnovne riječi. Za početak je dosta, naučit ću više s vremenom.
Dekanich zna za Dražena Petrovića i Tonija Kukoča, za Modrića nije čuo. Kaže, nogomet ga uopće ne zanima.
– Fascinantno je koliko je u Hrvatskoj rođeno poznatih sportaša, cool je što nas je na utakmici protiv CSKA s tribina gledao i Goran Ivanišević.
U Zagrebu se već jako dobro snašao, a pomaže mu i supruga koja je nedavno stigla iz Kanade.
– Već sada obožavam ovaj grad. Ljudi su sjajni, a navijači su me oduševili. Volim otići u razgledavanje grada, fascinira me lijepa arhitektura – kaže Dekanich.
Prilagodio se gradu, ali i momčadi. Kaže da mu je olakšalo što je većina igrača iz Sjeverne Amerike.
– Imamo super momčad, puno sjajnih igrača. Svi se jako dobro slažemo, to nam puno pomaže. Mislim da ćemo biti vrlo dobri ove sezone. No, neka se ljudi malo strpe, potpuno smo nova momčad, tek se uigravamo i upoznajemo s KHL ligom – kaže Dekanich i dodaje:
– Teško je sada procijeniti imamo li momčad koja može ući u doigravanje, među 16 najboljih. Želimo u play-off, to nam je i cilj, no polako.
Fasciniralo ga je što su im navijači skandirali i nakon poraza od Dinama Rige i Leva iz Praga.
– Takav stav navijača jako nas motivira, lijepo je znati da su uz tebe i kada gubiš. Mi im obećavamo da ih nećemo iznevjeriti, da ćemo u svakoj utakmici dati sve od sebe – poručio je simpatični vratar Medveščaka.
Dekanich smatra da je veliki adut ove momčadi i trener Mark French.
– Sjajan je, zna što govori. Svi smo iza njega, vjerujemo da zna kako od Medveščaka stvoriti odličnu momčad.
Zanimljivo, najbolji Dekanichev prijatelj u svlačionici ujedno je i njegov konkurent za “jedinicu” Barry Brust.
– Da, on mi je izravna konkurencija za minute na ledu, no mi smo svejedno jako dobri prijatelji. Poznajemo se dugo i zaista se jako poštujemo, ali i podupiremo, guramo prema naprijed. Tko god igra, ne opterećuje se drugim. Na kraju dana trener odlučuje tko će braniti. A mi se obojica trudimo da budemo što bolji.
Hokej je počeo igrati kao klinac s pet godina, otpočetka je bio igrač, a na gol je prvi put stao kao 10-godišnjak.
– Kad sam imao 10 godina, moja ljetna momčad nije imala golmana. Odlučio sam probati, a nakon toga više se nikad nisam vratio na mjesto igrača – opisao je Dex, kako ga zovu suigrači u svlačionici.
Jako osebujan lik
Jesu li vratari najluđi dio hokejaške momčadi?
– Ta tvrdnja u mom slučaju apsolutno stoji. Priznajem da sam na neki način lud. Pa tko bi normalan stao pred pak koji juri brzinom od 150 kilometara na sat. Meni je to oduvijek bio gušt, no mama mi je nebrojeno puta rekla da sam luđak, hehe.
Dekanichu je ovo šesta profesionalna sezona, prije toga igrao je za Sveučilište. Svojedobno je bio označen kao jedan od najtalentiranijih mladih vratara u Americi, trebao je potpisati i profesionalni ugovor s Nashville Predatorsima, no spriječila ga je teška ozljeda gležnja 2011. godine.
– Ta utakmica u NHL-u, nažalost jedna jedina, najbolje mi je iskustvo dosad u karijeri. Prva u KHL-u je odmah do toga. Iskreno, žao mi je što nisam branio više utakmica u NHL-u te sezone, pogotovo što sam godinu prije bio najbolji vratar AHL lige. No, bila je to odluka Nashvillea na koju ja, nažalost, nisam mogao utjecati. Poslije mi se dogodila ta ozljeda... Ma tako je valjda moralo biti – rekao je Dex i prisjetio se te nesretne ozljede:
– Izgledalo je jako loše, hvala Bogu da su liječnici uspjeli popraviti taj zglob. Sada se stvarno osjećam super, nema više baš nikakvih posljedica.
U nedjelju medvjedi kreću na svoje prvo putovanje.
– Bit će to nešto novo za veliku većinu igrača u momčadi. Mislim da su tek petorica već igrala u KHL-u. Meni je ovo prvi put da sam uopće u Europi, ali ne bojim se tog izazova. Ma vidjet ćemo cool gradove, proputovati 10 vremenskih zona. Bit će cool na tim putovanjima, momčad će se sigurno još više zbližiti na njima.
Dekanich kaže da se ne boji ruske hladnoće.
– Već sam bio na hladnim mjestima u Sjevernoj Americi. Uostalom, ja sam rođen u Sjevernom Vancouveru. Sigurno ću izdržati i ako bude ekstremno hladno.
Mark je poseban već na prvi pogled, barem kada nije u kompletnoj hokejaškoj opremi koja skriva njegove brojne tetovaže.
– Uh, imam puno tetovaža, već sam ih prestao i brojati. Najveća mi je na lijevoj ruci, ali imam ih po svim dijelovima tijela. Evo, istetovirao sam i vjenčani prsten na lijevoj ruci. Tako je jednostavnije jer ionako ga za vrijeme utakmice ne bih smio nositi... Ma obožavam tetoviranje, cijeli taj proces dok nastaje tetovaža.
Najveća tetovaža posvećena je supruzi. – Ruže su simbol ljubavi, to je tetovaža za nju – kaže Dekanich, koji još nema djece.
No, zato ima dva psa, koji su ostali u Kanadi.
– Uh, užasno mi nedostaju, no bojao sam se dovesti ih ovamo. Sad su kod roditelja.
Na kraju je Dekanich otkrio ciljeve, želje za predstojeću sezonu:
– Cilj je ući u play-off. Za to igramo, za to treniramo naporno svaki dan. A jednom kad dođemo tamo, onda svakoga možemo pobijediti.