Željka Markić, Radimir Čačić, Nikica Gabrić... Što ih čini srodnim? Ponajmanje svjetonazor. Markićka je konzervativka, Čačić liberal i ljevičar, Gabrić je negdašnji socijaldemokrat, ali sada ne želi biti ni lijevo ni desno. Zajedničko im je to što imaju biznis i – slabost prema neodoljivom zovu politike.
Željka je Markić napravila pothvat o kojem su s poštovanjem i zavišću govorili i njezini protivnici. Pod njezinim vodstvom skupljeno je 750.000 potpisa za referendum o ustavnoj definiciji braka kao zajednice žene i muškarca, referendum je uspio a ona je postala nacionalna zvijezda. Zašto sad hoće u politiku, zašto hoće uprljati nevinost jednog pothvata koji je sadržajem iznimno jednostavan, zašto uspjeh u toj jednostavnosti u kojoj nema traga ni frazi, ni jeziku skrivenih značenja, ni licemjerju, ni kalkulantstvu, ni obmanama i lažima želi iskoristiti za političku karijeru koje bez svega toga nema?
Politička promocija
Boji li se da bi tko mogao pomisliti kako joj u prvom redu i bila na umu politička promocija te da joj je referendumom samo otvorila vrata? Budući da se bavi i biznisom, moglo bi se i pretpostaviti da su joj glavni motivi u bavljenju politikom privatni a ne opće dobro i svjetonazorna principijelnost.
Je li u slavi koju joj je donio referendum o braku osjetila blizinu opojne moći koju donosi vlast, užitka u vladanju ljudima i njihovim sudbinama? Tko se u politici resi kršćanstvom, takva pitanja ne može izbjeći.
Po mišljenu mnogih Radimir Čačić trebao se za sva vremena prestati baviti politikom pošto je skrivio prometnu nesreću u kojoj je poginulo dvoje ljudi. Kako može u politici i vlasti biti čovjek koji na duši ima dvije smrti, koji se nedostojno držao prema obiteljima poginulih, koji se kleo u svoju nevinost nasuprot očitoj krivnji koju je sud dokazao i kojega je na najsramotniji mogući način štitio Zoran Milanović tvrdnjom da su za nesreću krivi stradali jer nisu bili vezani? U prenesenom značenju govoreći, ne bi li takav čovjek i u politici mogao proizvoditi smrt za koju bi odbacivao odgovornost, prezirao stradale i vlašću se služio kao zaštitom nakon nesreća koje bi donosio zemlji?
Težnja za političkom moći
Ali Čačić nije mario za takva pitanja, i te kako se bavio politikom, pa i iz zatvora pošto je morao podnijeti ostavku na mjesto ministra i potpredsjednika Vlade, a sada navješćuje svoj povratak premda ga je Vesna Pusić izbacila iz stranke i premda bi vrijeme mogao “gubiti” u biznisu kojim se bavi cijeloga života. Primjer Radimira Čačića i njegove težnje za političkom moći koja ne zna za prepreke pokazuje kako je vlast u Hrvatskoj iznad svakog morala, iznad svakoga načela, iznad svakoga prava, iznad svih normalnih ljudskih kriterija, pa je zapravo i najpogodnija za ljude koji ni do čega od toga ne drže. Premda kao oftalmolog ima uspješan biznis, sve strasti političara iskazao je posljednjih mjeseci negdašnji socijalistički predsjednik omladine i negdašnji esdepeovac Nikica Gabrić, koji Hrvatskoj obećava brda i doline i pljuska svakog tko ne plješće njegovoj političkoj nevinosti, genijalnost i spasonosnim planovima za zemlju.
Premda zapravo u politiku još nije ni ušao a od vlasti je daleko, već je kao pravi despot demonstrirao svoju nedodirljivost, postavši rekorder u broju polemika s novinarima, političkim analitičarima i medijima. Vrlo je jednostavno i točno njegovo totalitarno naslijeđe opisao jedan kolega, čije je novine također opaučio: prozivajući novinare i medije, on “pljuje po njima i dijeli lekcije kako bi, o čemu i što trebali pisati”. Ako je i istinita Gabrićeva tvrdnja da ne ulazi u politiku kako bi nešto stekao, jer ima sve što želi kao uspješni oftalmolog i oftalmološki tajkun, zacijelo ne može zaboravit slast vlasti iz vremena komunizma i bolnu marginaliziranost u SDP-u. Markićka, Čačić, Gabrić, a i drugi primjeri pokazuju kako se politika poimlje kao osobna moć i korist, a ne kao briga za zemlju, cilj joj nije Hrvatska i njezino opće dobro nego promocija taština.
>> Veliko okupljanje desnice: Pregovori Željke Markić i Tomislava Karamarka
Politikom bi se trebali baviti moralni ljudi, a ne oni drugi. Sada se kod nas politikom bave isključivo amoralne osobe. Zato se svakodnevno pune zatvori, a to nije niti promil uhićenih kriminalaca. Država je totalno korumpirana, nezaposlenost je u rajskim visinama. Nitko ništa ne rješava osim dodjele novca svojim prijateljima - Šegon i stvaranje mreže poslušnika - HDZ. Bez komentara.