Odluka hrvatske Vlade kojom se od 1. srpnja ove godine na brašnu moraju nalaziti evidencijske markice prvi je korak prema uvođenju reda na kaotično tržište poljoprivrednim proizvodima. Poduzeća koja budu nakon 1. srpnja na tržište stavljali neoznačeno brašno mogla bi biti kažnjena novčanom kaznom do 100.000 kuna, a pekari obrtnici do 50.000 kuna.
Neslužbene ali vrlo pouzdane procjene govore kako se na godinu u Hrvatskoj na sivom tržištu brašna i pekarskih proizvoda okrene oko dvije milijarde kuna. Koliko je pekarstvo unosan i veoma isplativ posao, vidi se u svakom gradu u kojem je praktično na svakom uglu pekarnica, a one i dalje niču kao gljive poslije kiše.
Unosan ilegalni biznis
Ministar poljoprivrede Petar Čobanković najavio je da će se slične mjere kontrole uvesti i u drugim dijelovima poljoprivrednog tržišta, posebice na tržištu mesa. A ilegalni prihodi koji se ostvaruju na tom tržištu možda su i veći od zarada na pekarskim proizvodima. Bivši ministar poljoprivrede Božidar Pankretić jednom je procijenio kako je čak 60 posto tržišta mesom u Republici Hrvatskoj izvan kontrole.
Zna se da se stoka i meso švercaju iz Bosne i Hercegovine i Srbije i Crne Gore te da je te kanale gotovo nemoguće presjeći.
Problem sa švercanom stokom i mesom nije samo u izbjegavanju plaćanja poreza i carina. Puno je opasnije što takva stoka ne prolazi propisane veterinarske kontrole pa se preko nje mogu u Hrvatsku unijeti bolesti. Za zdravlje ljudi potencijalno je još opasnije nekontrolirano meso.
Austrijski primjer
Teško je, međutim, očekivati da će baš svaki komad mesa "pratiti" markica, ali postoji mogućnost da se takav način kontrole uvede na dokumentaciji uz pošiljke.
Uspije li ministar poljoprivrede Petar Čobanković ustrojiti kontrolu, najviše bi koristi mogli imati upravo naši seljaci. I to oni koji se uskoro baš i neće moći nositi s visokosubvencioniranim seljacima iz Europske unije.
Preduvjet takvog optimističnog scenarija jest da kontrolirano tržište prati marketinška akcija kojom će potrošači znati da neki proizvod potječe s hrvatske farme. To je, primjerice, uspjelo Austriji, čiji mali seljaci nisu propali ulaskom u Europsku uniju. Crveno-bijeli znak A na njihovim proizvodima veliko je jamstvo tamošnjim kupcima koji mogu bez problema doznati s čije farme potječe.
Uspije li to i kod nas, gotovo je sigurno da će hrvatski potrošač radije izdvojiti pokoju kunu više za provjereni domaći proizvod umjesto nešto jeftinijeg inozemnog, koji nije pod sustavnom kontrolom.
Renato Ivanuš