Možda ima neke simbolike u tome što se istraga o ratnom zločinu nad petnaestak civila iz 1991., među kojima su i roditelji Marka Babića, događa upravo dok Vukovar obilježava šestu godišnjicu smrti svoga heroja. Najmlađi je od troje djece Ive i Stipana koji su se 1958. iz sinjskog sela Potravlja doselili u Vukovar. Kad je zaratilo, upravo je Marko, dečko iz Trpinjske, poveo svoju ekipu iz ulice u obranu svoga grada: bio je vođa i svi su ga slijedili. Premda nikada prije nije rukovao “osom”, uništio je 14 tenkova, ali time se nikada nije hvalio. Nakon pogibije Blage Zadre, jednoglasno je odlučeno da zapovjedništvo obrane preuzme upravo Marko Babić.
Uoči pada grada, suborce je poveo u proboj i već sutradan otišao po pomoć za Vukovar koja, međutim, nikada nije stigla. Dvojica šefova države, Tuđman i Mesić, ponudila su mu predsjedničku mirovinu kako bi honorirali njegove zasluge, ali je ponudu odbio. Njegova misija bila je pronošenje istine o Vukovaru, stoga se srcem i dušom 2005. angažirao na produkciji dokumentarnog serijala “Heroji Vukovara”, ispričanog kroz svjedočanstva istinskih branitelja, protagonista ove bitke, koji su se odazvali snimanju upravo na poziv Marka Babića.
Na žalost, nije dočekao emitiranje prvih epizoda serijala. Početkom ljeta 2007. pozlilo mu je na sprovodu suborca u Vukovaru, a koji dan kasnije umro je u zagrebačkoj bolnici od moždanog udara, u 42. godini, ne dočekavši da vidi sina Marka kako odrasta. Šest godina nakon smrti Marka Babića, ni jedna ulica u Vukovaru ne nosi njegovo ime. Uspomenu čuvaju obitelj, suborci i prijatelji prisjećajući ga se svaki dan u kultnom kafiću “Mustang” na Trpinjskoj cesti.