Prije desetak dana Nepal je pogodio katastrofalan potres magnitude 6,9 po Richteru, dubine hipocentra samo oko 2 km. Nakon tog glavnog udara, dogodilo se još nekoliko desetaka naknadnih čije su magnitude bile 3,5 – 6,7. Epicentri potresa nalazili su se u seizmotektonski aktivnom mediteransko-transazijskom seizmičkom pojasu. Taj pojas na području Nepala nalazi se između indijske i južnoazijske ploče, koje su se prije oko 50 milijuna godina sudarile i pritom se indijska ploča podvukla pod azijski kontinent.
Tektonska kolizija
Bila je to najveća i najjača tektonska kolizija iz koje je izrastao najveći planinski lanac na svijetu – Himalaja s najvišim vrhom na svijetu Mount Everestom. To je područje i danas tektonski vrlo aktivno jer se Mount Everest podiže nekoliko milimetara do nekoliko centimetara godišnje, no njegov rast sprečavaju procesi erozije. Istodobno se kreće u smjeru sjevera oko 6 cm/god. Budući da se Nepal nalazi u zoni interkontinentalne kolizije, koja je i u današnje vrijeme aktivna, ne iznenađuje pojava jačih potresa u tom području. Sve ovo objasnio nam je dr. sc. Marinko Oluić, autor knjige "Potresi – uzroci nastanka i posljedice s posebnim osvrtom na Hrvatsku i susjedna područja". Ovo izdanje započet će strašnom činjenicom: u posljednjih desetak godina potresi su širom svijeta odnijeli gotovo milijun ljudskih života.
U knjizi ćemo pronaći i podatak da je u prošlom stoljeću od katastrofa poginulo oko milijardu i šesto milijuna ljudi. Svake se godine u prosjeku dogodi više od milijun potresa širom svijeta. U 20. stoljeću dogodila su se 22 katastrofalna potresa. Samo između 1998. i 2000. u svijetu je zbog potresa nastala šteta od oko 2,4 milijarde eura. U posljednjem desetljeću od potresa i njima izazvanih tsunamija stradalo je oko 800.000 ljudi.
Najjači pogodio Čile 1960.
Autor, koji je i sam 1980. doživio jak potres u Tokiju, dugo se vremena bavi istraživanjima seizmotektonike i seizmičnosti. Što sam, a što u suradnji s kolegama, objavio je više znanstvenih radova koji su objavljeni i u međunarodnim časopisima. Osim podataka o najrazornijim potresima u svijetu, posebna je vrijednost knjige za hrvatsku javnost osvrt na mogućnost takvih pojava na ovim prostorima.
– Ako se služimo klasifikacijom potresa po MCS-ljestvici, onda se u našim područjima mogu dogoditi razorni potresi pa i jači. Međutim, ne treba očekivati da se u našim područjima dogode potresi jačine poput onih na rubovima velikih tektonskih ploča, gdje magnituda može iznositi devet i više Richtera. Naša područja geološki-tektonski nisu predisponirana za potrese takve jačine, rekao nam je Oluić u kraćem razgovoru, ali i dodao da se u našoj povijesti bilježe potresi koji bi se mogli označiti katastrofalnima.
To bi bio dubrovački potres iz 1667. godine, za koji se pretpostavlja da je bio magnitude 7,6 stupnjeva po Richteru, pa onda zagrebački iz 1880. godine na 6,3 stupnja iste ljestvice, pa onda malo dalje – banjalučki iz 1969. na 6,6 stupnjeva, skopski 6,9. Postoje naznake kako bi se takvi potresi mogli dogoditi na našem području koje obilježava više epicentralnih područja u kojima takva mogućnost postoji. Dvije takve zone treba posebno istaknuti – istočnu obalu Jadranskog mora između jadranske mikroploče i Dinarida, koja se nalazi u aktivnom stanju, odnosno tone i podvlači se pod Dinaride, gdje se nalazi dubrovačko epicentralno područje s najvećom seizmičkom aktivnošću u Hrvatskoj pa se tamo mogu očekivati potresi jačine do 7,5 po Richteru, koji se klasificiraju kao veliki pustošni potresi.
Taj poznati dubrovački potres iz 1667. godine odnio je tri tisuće ljudskih života, polovicu ondašnjeg stanovništva grada. Za usporedbu, najjači ikada zabilježeni potres od 1900. do danas dogodio se u Čileu 1960. i imao je 9,5 po Richteru. Druga takva zona može se pratiti isprekidano od Banje Luke preko Zagreba, Ljubljane pa sve do Tolmezza u talijanskoj Furlaniji. Ta je zona presječena na više mjesta pa se potresi javljaju upravo na sjecištima spomenute zone i rasjeda. S tim su povezani veliki potresi u Banjoj Luci i Zagrebu. Tako je moguće da Zagreb pogodi potres od najviše 6,5 po Richteru. Riječ je o potresima koji bi izazvali znatniju materijalnu štetu, ali i moguće ljudske žrtve. U Hrvatskoj se doista godišnje u prosjeku dogodi nekoliko stotina potresa, a statistika govori kako svakih 10 do 15 godina Balkan pogodi barem jedan jaki potres, dok se svakih 60 do 70 godina dogodi katastrofalan potres. Posljednjih 50 godina u našoj se zemlji dogodio 91 jaki potres, a ukupno je dosad bilo više od 200 potresa magnitude veće od 6,0, njih 27 s proračunatom magnitudom većom od 6,7 po Richteru.
Ne mogu se predvidjeti
– Još do danas nikome nije pošlo za rukom da predvidi točno vrijeme i mjesto na kojem će se dogoditi potres. Međutim, utvrđeno je više korisnih predznaka koji mogu uputiti na potres koji slijedi, reći će Oluić navodeći kako je riječ o mjerenju seizmografima kojih u svijetu ima osam tisuća, a u Hrvatskoj 23 (akcelerografa koji služe za mjerenje jačih potresa imamo tek šest, dok ih Italija ima dvije tisuće), zatim o mjerenju razine vode, temperature i mineralizacije te mjerenju koncentracije prirodnih plinova. Sve se to prije potresa znatno mijenja, detaljno je objašnjeno u ovoj doista vrijednoj knjizi namijenjenoj ne samo znanstvenoj nego i općoj populaciji.
Koji pametnjakovići, možda u idući mjesec dana padne i kiša.