Ravnateljica Klinike za infektivne bolesti 'Dr. Fran Mihaljević' Alemka Markotić razgovarala je s novinarkom Večernjeg lista Ivanom Rimac Lesički o trenutnom epidemiološkoj situaciji u zemlji, s obzirom na porast broja oboljelih.
Upitana o povećanju broja zaraženih među kojima je i znatan broj mladih, kazala je: - Nije se dogodilo ništa neočekivano. Budući da smo pratili zemlje koje su uspješno borile i stavile pod kontrolu virus i broj oboljelih, uključujući i zemlje koje nas okružuju, u zadnja dva tjedna došlo je do povećanja broja slučaja. S obzirom na otvaranje granica, bilo je očekivano da će se dio toga preliti u Hrvatsku.
Kako je istaknula, imali su želju da se to ne dogodi, ali realno je bilo za očekivati da bi moglo biti tih situacija.
- Problem je kad se slučajevi dogode u zatvorenim institucijama, to su žarišta koja značajno povećaju broj inficiranih.
Dr. Markotić objasnila je kako je zaraza u zatvorenim institucijama nešto što se ne može posve zatvoriti: - Mjere se nastoje na sve načine provoditi, kao i svjesnost kod zdravstvenih djelatnika. Međutim, vi ne možete stopostotno virusu zatvoriti vrata. Cijeli svijet se, pogotovo u zemljama koje su se dobro nosile s krizom, malo opustio. Ljudi su se osjetili sigurniji i to je s jedne strane psihološki očekivana reakcija. Poželjeli su imati malo normalnog života. Možda čak i pretjerati u tim nekim situacijama. Gdje god smo mi popustili, tu se otvara virusu prostor da on uđe. To su bile i neke zdrave skupine s nekim blažim infekcijama, a to za sada i nije neki veći problem.
- Ti mladi ljudi ne žive sami na svijetu, već su u kontaktu s drugim ljudima i sa starijim osobama. Kad se virus na neki način uvuče u neke zatvorene kolektive, to je sigurno opasnije i veća briga nego kad se to proširi među mlađim ljudima koji su zdravi i za koje se ne očekuje da bi mogli završiti s težim posljedicama.
Upitana o tome kako je dio zaraženih ipak morao biti hospitalizan, navela je: - To je i dalje dosta dobar postotak. Hospitalizirano je 42 od 230 bolesnika. Među njima ima onih koji imaju dosta blage oblike bolesti, međutim nemaju mogućnost samoizolacije kod kuće pa je to i razlog zašto se neke od njih drži u bolnici. Nije razlog zato što moraju biti, ali to će biti jedan dio opreza. U krajnju ruku, to će biti praćenje tih bolesnika da se situacija ne bi pogoršala. To je sada 18 posto.
- Tu smo otprilike u onoj priči da oko 80 posto oboljelih ima blažu i srednje tešku kliničku sliku koja u pravilu ne zahtijeva hospitalizaciju. U ovom trenutku, u Hrvatskoj to je 82 posto oboljelih. A onih koji trebaju hospitalizaciju, to računamo nekih 20 posto. U tom kontekstu ništa se nije ni promijenilo.
Dr. Markotić navela je kako nema detaljne podatke o dobnoj strukturi oboljelih, ali ono što je uspjela vidjeti većinom su to mlađi ljudi.
- U toj skupini od 82 posto koji nisu hospitalizirani, ima jedan dio njih koji su bez simptoma - navela je i objasnila kako su bili ili kontakt oboljelih ili su postojale epidemiološke indikacije zbog kojeg su se trebali testirati, te kako je u tim slučajevima riječ o mlađim osobama.
- Oni koji su hospitalizirani, to je pak srednja dob ili starija dob bolesnika za koje se eventualno očekuju neke komplikacije ili su pak imali izraženije simptome zbog kojih su postojali razlozi da budu hospitalizirani.
Upitana jesu li među hospitaliziranima i kontakti ranije oboljelih, potvrdila je i kazala imaju slučaj u kojem je kćer kod kuće s blažim oblikom bolesti dok je majka na koju je prenijela bolest i koja je više životne dobi hospitalizirana.
- U Klinici nemamo ljude koji su kritični. Ono što je za sada dobra vijest da nitko još uvijek nije na respiratoru.
Na pitanje kako je bilo napisa kako je virus mutirao i da tu postoji jedno neslaganje unutar znanstvene zajednice, ravnateljica 'Dr. Fran Mihaljević' kazala je kako ne možemo imati tako jednostavno taj odgovor.
- Postoje pretpostavke. Na razini znanstvene zajednice, znanost polazi uvijek od neke hipoteze, pretpostavke, postavlja ciljeve istraživanja i onda pokušava dokazati i izaći s rezultatima. Gledajući sad neku situaciju težine bolesti i širenja virusa, pojedine znanstvene grupacije pretpostavljaju da bi moglo doći do takozvanog slabljenja virusa. To je jedan opći pojam koji može uključivati puno različitih stvari. Od toga da je virus promijenjen genetski zbog čega govorimo o mutaciji, pa to toga da se slabije širi jer smo na otvorenom području pa ne uspije izazvati bolest kod nekoga jer nema dovoljne koncentracije virusa. To se sve kalkulacije. Možemo za par mjeseci kad se provedu istraživanja biti malo sigurniji oko toga što se trenutno događa.
- Pratit ćemo epidemiološku situaciju i kliničku sliku iz koje ćemo tek nakon nekoliko tjedna moći zaključiti hoće li bolest biti teža ili ćemo se uspjeti izvući s lakšim posljedicama bolesti pa i kod rizičnih skupina. To je sve na razini nekih promišljanja na znanstvenoj zajednici i ne treba se za to jako grčevito hvatati. Tu se ne može dati jednoznačni odgovor, barem ne u ovom trenutku. Ali je posve legitimno promišljati s različitih znanstvenih i kliničkih zdravstvenih aspekata što bi i na koji način mogla biti dinamika virusa.
Navela je kako ne treba senzacionalistički to doživljavati i izvlačiti jednu-dvije rečenice iz konteksta, jer oni sve što govore baziraju na znanstvenim studijama.
- Neke studije pokazale su neke mutacije virusa u određenim dijelovima svijeta koje mogu biti povezane s težim oblikom bolesti ili pak s lakšim. To je sve jedan dinamički proces koji mi pratimo. Mi se možemo nadati i željeti, kad vidimo taj porast slučajeva koji nije vezan uz težu kliničku sliku, da je virus blaži, ali mi u ne možemo biti sigurni da će se tako nastaviti. To su sad nekakva promišljanja.
Ponovila je kako su još uvijek promišljanja o tome da je virus oslabio u ljetnim mjesecima i da ono što znaju jest da respiratorni virusi tijekom ljeta imaju manju aktivnost i to jer su ljudi raspršeniji.
- Vidjeli smo kad smo se držali mjera i socijalne distance da je to jako dobro išlo. Ono što virusu jako treba jest da smo si mi blizu i da je to jedan dulji bliski kontakt. Virusu je to onda mjesto da preskoči na drugog čovjeka i traži sebi novo mjesto za život. To je ono što mi cijelo vrijeme ponavljamo.
O nošenju maski
- Ono što cijelo vrijeme ističem je osobna odgovornost svakog čovjeka i njegova svjesnost da može sebi i druge ugroziti. AKO zna da određenim postupcima na određenim prostorima može ugroziti sebe i druge, onda će se odgovoran čovjek odgovorno ponašati i nositi masku ako i ona nije propisana u tom trenutku. Sve proizlazi iz osobnog. Lokalni stožer imaju obvezu i zadatak pratiti svoju epidemiološku situaciju. Sasvim je očekivano u Istri koja je zaprimila veći broj turista da se poduzmu, možda, strože mjere i to mjere koje zahtijevaju određeno ponašanje. To ponašanje nitko ne brani ljudima da čini i na drugim prostorima.
Istaknula je kako vjeruje u hrvatske građene i da zahvaljujući svom stanovništvu Hrvatska je postigla tako dobre rezultate.
- Neke stvari idu ciklički i s virusima. Mediji su pomogli toj dobroj komunikaciji s građanima. Treba se malo podsjetiti na tu komunikaciju i podsjetiti da je dobro da se malo odmaknemo u trgovini jedni od drugih. Nećemo brže doći na red ako smo nekom zalijepljeni na leđa. Mi na neki način trebamo štiti i te djelatnike u zatvorenim prostorima. Možda je s neke strane riječ i o pristojnosti nego obavezi da računam da ne ugrozim onog drugog koji mora cijeli dan na kasi raditi kako bi ja mogla imati hranu i sve ostalo što mi zatreba. Jer ako se on razboli, onda ja neću imati. Ako nećemo iz humanih, barem onda iz polu-sebičnih razloga bi trebali biti korektni jedni prema drugima.
- Tamo gdje je više ljudi u zatvorenom prostoru, poželjno je nositi maske.
Sutra će biti vijest da virus nije uopće mutirao i da nije nikad ni otišao. Meni se čini da su mutirali ovi u stožeru, a ne virus.