Kao u frazi “Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba” – koja ima značenje raditi nešto bez rezultata, ništa ne postići – 32 pripadnika Hrvatske vojske iz 12. kontingenta NATO-ove misije u Afganistanu vratilo se prošlog tjedna iz Kabula, kamo su otputovali samo mjesec dana ranije. Zašto su uopće išli, ako su tako brzo vraćeni? To je logično pitanje koje se javilo kod mnogih čitatelja te prošlotjedne vijesti, ali pitanje koje ima svoj logični odgovor. Znači li taj prvi prijevremeni povratak da će taj 12. kontingent definitivno biti i posljednji u Afganistanu? Vjerojatno da. Ali krenimo redom.
Povratak 32 Hrvata iz Afganistana dio je onoga što se u NATO-u naziva “redukcijom” (kao da je riječ o struji, a ne sigurnosti): mirovnim sporazumom, sklopljenim između Amerikanaca i talibana 29. veljače u Dohi, dogovorena je prva faza povlačenja međunarodnih snaga iz Afganistana, a u toj prvoj fazi broj američkih vojnika pada s 12 tisuća na 8,5 tisuća, a NATO-ova misija Resolute Support “reducira” se sa 160 tisuća na 120 tisuća vojnika. U prijevodu ta “redukcija” za Hrvatsku znači tih 32 pripadnika koji su prije vraćeni kući, čim se ukazala logistička prilika za to u organizaciji njemačkog kontingenta.
Dobro je da Hrvatska nije srljala u povlačenje sama, nego to koordinira s drugim saveznicima, ravnajući se prema načelu “zajedno smo išli, zajedno ćemo napustiti” Afganistan. Nadamo se da odluka da se 6. ožujka isprati cijeli kontingent, umjesto možda odluke da se planirano smanjenje primijeni već tada, u odlasku, nije samo rezultat nadmudrivanja između predsjednika Republike i predsjednika Vlade, tj. nadmetanja oko toga tko će se pokazati kao onaj koji je bio u pravu. Premijer Plenković je u jednom trenutku zvučao pretjerano samozadovoljan time što mu odlazak 12. kontingenta omogućuje da sroči retoričko pitanje: “Tko je onda promijenio stav, Milanović ili ja?” Ali na kraju će biti u pravu i Milanović i Plenković.
Milanović zbog procjene da misija u Afganistanu ide svome kraju, što je procjena koju nije bilo teško vidjeti, ali ju je Milanović iskoristio kao svoj “politički forte”. A Plenković zbog procjene da je važno da te završne korake Hrvatska izvede koordinirano s drugima, i da ne ostavi dojam da radi nešto sebično i tvrdoglavo, bez stvarne potrebe za tim. Dvanaesti hrvatski kontingent u Afganistanu bit će i posljednji. To nije teško predvidjeti iako službeno zasad povlačenje svih saveznika iz te zemlje postoji samo u prvoj fazi, dok se potpuno povlačenje tek treba definirati i ovisi o ishodu unutarnjeg afganistanskog dijaloga između vlade u Kabulu i talibana.
Taj dijalog nije još ni započeo, i pitanje je postoje li uvjeti za njega. Jer, talibani interpretiraju sporazum iz Dohe kao obvezu prestanka napada na Amerikance i druge strane vojnike, ne kao obvezu prestanka napada na afganistanske snage sigurnosti i vladu u Kabulu. Talibanski napadi na afganistansku vojsku i policiju nastavljaju se nesmanjenom žestinom. Doduše, koronavirus je promijenio svakodnevicu čitavog svijeta, pa mijenja i svakodnevicu u Afganistanu, i mediji prisutni na terenu javljaju da su talibani počeli provoditi javnozdravstvenu kampanju zaštite stanovništva od koronavirusa na područjima koja kontroliraju.
Al Jazeera javlja kako talibani u provinciji Jawzjan (blizu Mazar-e-Sharifa, gdje je raspoređen velik dio hrvatskog kontingenta) nose kirurške maske preko lica i zaštitna medicinska odijela, s kalašnjikovom u ruci naravno, jer neke stvari se ne mijenjaju. Nije još jasno hoće li i kako će unutarnji afganistanski dijalog početi, kamoli hoće li uspjeti. No, s Donaldom Trumpom kao američkim predsjednikom moguće je kladiti se na izlazak saveznika iz Afganistana do američkih predsjedničkih izbora.
Okidač tog potpunog izlaska može biti već sam početak očekivanog dijaloga talibana i vlasti u Kabulu. Ali budući da se Afganistanci spore i oko toga tko je uopće vlast u Kabulu, odnosno tko je pobjednik posljednjih predsjedničkih izbora, moguće je i novo zaoštravanje borbe za vlast, praktički novi građanski rat. Neki insajderi smatraju da će i takav scenarij biti okidač za povlačenje međunarodnih snaga. U tom slučaju Milanovićeva procjena “to nije naš rat” mogla bi postati nova mantra većeg broja saveznika. Ali ostat će opasnost da SAD i NATO ne ostavljaju Afganistan ništa boljim. Možda će samo politički fokus koji se pridaje toj opasnost nestati. (Lockheed) Martin u Kabul, (Lockheed) Martin iz Kabula…