Martina Dalić: Vlada bi na rast cijena trebala djelovati smanjenjem poreza na plaće

Nekad se govorilo, kad Podravka zakašlje, cijela je Podravina prehlađena. Naravno, Podravka je odavno prerasla regionalni značaj, međunarodna je kompanija koja zapošljava šest tisuća ljudi, s godišnjim prihodom od pet miijardi kuna te je prisutna u 16 zemalja svijeta.

I dalje je prva asocijacija na nju hrana, a o cijenama iste, inflaciji, gospodarstvu općenito, ali i lanjskim poslovnim rezultatima zamjenik glavnog urednika Večernjaka Mislav Šimatović u našem je studiju razgovarao s predsjednicom Uprave tvrtke Martinom Dalić.

Iako izazovna, iza vas je, sudeći po poslovnim rezultatima, uspješna poslovna godina.

Istina, iako je bila puno teža i izazovnija nego što smo mogli misliti kad su se radili poslovni planovi. Središte najvećih poremećaja bio je rat u Ukrajini koji je značajno promijenio tržišno okruženje kroz efekte o kojima se intenzivno govori i u javnosti kroz rast cijena sirovine, energije, neigurnost u međunarodnom i kontejnerskom prometu. Svakako su učinci rata na poslovanje bili negativni, ali zadovoljstvo mi je što smo se s izazovima dobro nosili, našli na njih odgovore, a potvrđuju to i naši rezultati.

Prema izvještaju te tri kategorije vanjskih troškova; energenti, cijena ambalaže i cijena sirovine porasli su ukupno za četvrtinu, a vaši rezultati su porast prihoda i neto dobit. Kako ste uspjeli kompenzirati te vrlo visoke troškove, jeste li optimizirali unutarnje resurse i procese? Ujedno ste i investirali znatno više nego prijašnjih godina.

U Podravci puno radimo na svim frontama i na poboljšanju unutarnje efikasnosti, na smanjivanju unutarnjih troškova kako bismo kompenzirali cjenovni udar koji je došao od sirovina, ambalaže i energenata, nastojimo biti što aktivniji na tržištima, tražiti prilike za prodaju, tako da u prošloj godini, treba istaknuti, prodaja se prema gastrokupcima, institucionalnim kupcima je porasla više od 40 posto, to je bio jedan od najznačajnijih prodora i dodataka na tržištu. Investicije koje spominjete sastavni su dio strategije, plana koji je usvojen 2021., a usmjeren je na tehnološku modernizaciju koja bi trebala povećati konkurentnost i smanjiti troškove proizvodnje i povećati energetsku učinkovitost Podravke. Tako da mislim da smo sva tri područja dosta dobro lani uskladili, ono što je meni posebno i osobno vrlo važno, uspjeli smo prošle godine, u ne baš najpovoljnim tržišnim okolnostima, povećati dvaput plaće i tako osigurali da u uspjehu kompanije sudjeluju svi zaposlenici. Plaće su povećane i u Podravci, i Mirni, Belupu, isplaćivali smo i određene dodatke za svladavanje posljedica inflacije, kojeg su primili i radnici u inozemstvu.

Koliko su rasle prosječno plaće prošle godine?

U prosincu prosječna plaća radnika na tarifi bila je 14 posto veća nego u prosincu 2021., povrh neto plaća mjesečno isplaćujemo i neoporezive dodatke, tako da su primanja ukupno rasla 18 posto. 

Daleko iznad stope inflacije. 

Bio nam je to cilj.

S jedne strane očuvanje standarda građana, a pretpostavljam da je razlog i nedostatak radne snage, s tim se suočavaju mnogi poslovni subjekti, vjerojatno i Podravka.

Pa istina, prije nekoliko godina glavna je priča bila visoka nezaposlenost, iz te situacije smo došli u stanje gdje postoji nedostatak radne snage, i to ne samo kao generalna pojava, nego je to naročito vidljivo u pojedinim strukama, tako da podizanje plaća nije samo podizanje standarda nego i očuvanje stručnjaka različitog profila kroz cijelu vertikalu. U Podravci podizanje plaća nije samo pitanje borbe protiv nedostatka radne snage, nego su plaće bile niže nego što sadašnja uprava misli da je primjereno za kompaniju takve veličine i značaja, tako da smo nastojali ukloniti i tu vrstu dispariteta.

Koliko je ovaj rezultat zapravo pitanje povećanja prodaje proizvoda, a koliko dizanja cijena? Naravno, i vi ste dizali cijene pod pritiscima situacije.

Jesmo, dizali smo prošle godine jednom u srpnju, neposredno pred turističku sezonu, ali ovaj rezultat je kombinacija barem tri faktora. Dizanjem cijena kompenzirali smo u jednom dijelu jer troškovi proizvodnje su nam porasli više od 340 milijuna kuna, za oko 75 milijuna je porasla masa plaće, tako da je rast troškova iznosio više od 400 milijuna kuna, dobit je ostala ista, tako da rast troškova jesmo u jednoj mjeri kompenzirali rastom cijena.

Koliko su rasle cijene?

U srpnju 5-7 posto, s tim da je na različitim tržištima različiti postotak, što je posljedica načina na koji se rast troškova odrazio na portfelj koji se na tim tržištima prodaje. To dizanje cijena koje je bilo u prošloj godini nije imalo za cilj podizanje dobiti nego kompenziranje troškovnog udara koji se internim resursima u cijelosti nije mogao kompenzirati. Dakle, zadržavanju dobiti na razini 2021. pridonijelo je dizanje cijena, ali je tu niz internih ušteda kroz upravljanje proizvodnjom radi smanjivanja troškova energenata, aktivna nabava, zalihe, elektroničke aukcije, racionaliziranje troškova marketinga. Naravno, radilo se i na povećanju prodaje, ovi već spomenuti specijalni kanali prodaje, gastrokupci, institucionalni u Hrvatskoj i Sloveniji, oni su povećali prodaju do iznosa koji čini 40 posto naših prohoda prošle godine. 

Često spominjete gastrokupce, ako dobro iščitavam, je li to promjena smjera ili strategije da se više oslanjate na turizam?

Hrvatska je očigledno turistička zemlja i Podravka od turizma ima koristi u dva dijela; kroz povećanu prodaju u maloprodajnim kanalima tijekom sezone, a drugi je u direktnoj prodaji i suradnji na različite načine s kupcima koji su direktno vezani uz turizam. Taj drugi dio je bio u Podravci premalen i nedovoljno razvijen u odnosu na turistički potencijal Hrvatske. Maloprodajni kanal ostaje najvažniji, ali ono što smo počeli u 2022. graditi i nastavit ćemo jest razvijanje direktne prodaje u oblicima drugačijim od maloprodaje kako bismo bili prisutniji u turističkoj industriji i kako bismo se dokazali se kao partner turističkoj industriji. Hoteli, restorani, različiti turistički objekti također se suočavaju s nedostatatkom radne snage, tako da pokušavamo ponuditi rješenje; mi smo proizvođač hrane, govorim o suradnji na način da Podravka ponudi proizvode koji bi smanjili potrebu za radnom snagom, smanjili troškove i učinili da im je jeftinije kupiti određenu vrstu hrane od Podravke nego ih pripremati sami.

Uvijek me zanimalo, a nisam nigdje uspio pronaći, uzmimo jedan od najpoznatijih Podravkinih proizvoda; Čokolino u čijoj je bazi pšenica. Dolazi li ona dijelom iz Ukrajine?

Čokolino se proizvodi iz krupice koja se melje iz pšenice koju nabavljamo u Hrvatskoj, ali mehanizam kako se rat prenio na cijenu pšenicu je drugi; to je generalni rast cijene pšenice na svjetskom tržištu. Kad smo ljetos kupovali pšenicu, platili smo je po cijeni dvostruko većoj nego 2021. Mi tu pšenicu imamo u našim silosima u Koprivnici, iz nje proizvodimo sve proizvode s pšeničnim sastojcima.

S obzirom da su skladišta puna, pretpostavljam da ništa neće biti od smanjivanja cijena, ali to je i iluzorno očekivati?

Ono što bih rekla jest da će se tijekom godine nastaviti događati ono što već vidimo; rast cijena u međugodišnjem mjerenju lagano usporava. Prošle godine je u prosincu rast cijena bio 13,5 posto, sad je 12, očekujem da će rast cijena, kako će godina odmicati, biti sve manje intenzivan, ali na razini godine cijene će biti veće nego su bile prošle godine ako ne dođe do neočekivanog smjera događaja. Ne bih rekla da je realno očekivati pad cijena jer treba uzeti u obzir i da je dugo razdoblje stabilnih cijena  završilo na jedan eksplozivan i neočekivan način, tako da je pred nama smirivanje rasta i vraćanje u neku normalnu dinamiku ako ne bude iznenađenja. Cilj Europske centralne banke je dovesti rast cijena na dva posto godišnje, mislim da to još u 2023. neće biti slučaj, ali dobro je da postoji generalni trend smanjenja rasta cijena.  

Podravka neće biti obveznik na poreza ekstraprofit? Malo upada u oči, baš ste na granici.

Ma ne, ne. Za razumijevanje hoće Podravka biti obveznik treba reći da svi rezultati o kojima govorimo, rezultati su Podravka grupe, znači d.d.-a, a i društva kojima je stopostotni vlasnik. Podravka d.d. čini  nešto manje od 50 posto prihoda grupe i ona je ta koja bi bila potencijalni porezni obveznik, međutim, njeni rezultati i performanse nisu takve da bi ona to bila zbog toga što i dio prihoda, a i dobiti dolazi od izvoza.

Kako, kao zagovornica slobodnog tržišta, tumačite državni intervencionizam kroz ograničenje cijena?

Poremećaji koji su na tržištu nastali za vrijeme Covida, a kad su se počeli smirivati, došao je rat u Ukrajini koji ih je opet razbuktao, jesu jedna vrsta ekonomskih događaja koji zahtijevaju aktivan pristup države kao najvećeg igrača u svakoj ekonomiji. I to je ustvari funkcija države koja ima ih ima tri; alokacijsku, redistributivnu i stabilizacijsku. Kada nastaju snažni poremećaji na tržištu, država treba intervenirati, uvijek se postavlja pitanje kako i na koji način to čini i ono što bih rekla, kao ekonomist, način na koji to čini treba biti tako da se ne lomi tržišni mehanizam. Različite države reagirale su na različite načine, mislim da je u našem slučaju vrijeme kad se intervencija činila bio opravdan razlog da se država uključi. Kažem, kao ekonomist, način mora biti takav da se tržišni mehanizam lomi što je manje moguće, ne radi njega, nego radi posljedica koje se mogu pojaviti u gospodarstvu kad sve to prođe. Kod nas je napravljena kombinacija mjera koje jesu u značajnoj mjeri bile tržišno usmjerene, voljela bih da država više koristi instrumente porezne politike, a to je kroz visinu poreza na dohodak. 

Još uvijek smatrate da je rad fiskalno preopterećen?

Da, ali u ovom trenutku mislim na upotrebu instrumenata porezne politike koji bi omogućili da se poveća raspoloživi dohodak, i da se na taj način, smanjivanjem poreza na dohodak ili neoporezivog dohotka, povećaju plaće. Na taj se način doda još jedan dodatak i pojačaju napori koji poslodavci čine s ukupnim rezultatom da ljudi dobiju veće neto plaće i onda sami upravljaju dohotkom birajući što će i gdje kupiti. Mislim da bi jedna od dobrih mjera bila da se protiv rasta cijena djeluje smanjenjem poreza jer je rast cijena bio jedan i od razloga rasta prihoda državnog proračuna, a rast plaća o kojem su odlučivali poslodavci izvor rast poreza na dohodak za lokalne jedinice.

Kao bivša šefica državnih financija, ne mislite li da bi smanjivanje poreza na dohodak trebalo kompenzirati nekim drugim porezima? Recimo, da se kapital oporezuje više?

U tom konktekstu mislim da porezni sustav treba promatrati kao cjelinu, a nju treba usklađivati, kako s potrebama konkurentnosti zemlje, tako i sa socijalnim kriterijima o kojima država mora voditi računa. Na generalnoj razini, porezni teret treba smanjivati jer je to dobro za konkurentnost našeg gospodarstva, a u ovom trenutku i raspoloživi dohodak stanovništva. Uvođenje novih poreznih instrumenata kojima bi se oporezivale neke pojave koje država procjenjuje neprimjerenim, neadekvatnim ili jednostavno zato što je došlo do protoka vremena i promjena na tržištu i pojavile su se promjene kojih nije bilo, sasvim je jedan uobičajeni zadatak u okviru Ministarstva financija i vjerujem da će o takvim stvarima razmišljati. Ništa u poreznom sustavu nije izuzeto od potrebe da se razmatra i da se različite vrste poreza međusobno usklađuju. Kao predstavnik kompanije u ovom trenutku, ne bih se svakako zalagala za povećanje poreza na dobit, ali bih sigurno rekla da Ministarstvo financija ima pravo procijeniti osobine gospodarskog trenutka, društvenu strukturu u zemlji, odnose između društva i ekonomije te postići neki kvalitetni balans.

Nije samo Podravka lani poslovala dobro, manje-više svi zanačajniji poslovni sustavi iskazali su dobre rezultate unatoč izazovima, je li to znak optimizma? Vidjeli smo jučer da je gospodarstvo raslo više od šest posto.

Potpuno je nemoguće da se iskazuju pozitivne stope rasta BDP-a, a da to nije rezultat dobrog poslovanja gospodarstva jer jedna od strana na koju razumijemo BDP jest dodana vrijednost. Mislim da je, naravno, dobro što gospodarstvo raste, mislim da u ovim teškim i neizvjesnim globalnim okolnostima Hrvatska ima nekoliko dobrih aduta, koje možda druge zemlje nemaju. Jedan od njih je dobra likvidnost financijskog sustava i relativno niska zaduženost i poduzeća i stanovništva, tu postoji prostor za fininaciranje investicijskih projekata, i ta dobra likvidnost će osigurati da će biti sporiji proces dizanja kamata. Drugi dio naših aduta su bespovratna sredstva iz europskih fondova, što ih brže budemo trošili, to će i ovdje gospodarski efekti biti dobri. Mi smo danas dio jedinstvenog tržišta, prema tome, i ovi rezultati koje ostvaruju naše kompanije, u njima se reflektiraju poslovanja na zajedničkom tržištu, mislim da su generalno perspektive hrvatskog gospodarstva dobre i ono o čemu razgovaramo je kako još pridodati konkurentnosti, produktivnosti, kako ono što proizvodimo to raditi još jeftinije. Zadaća je to tvrtki i menadžmenta, ali svakako i države, a to nas vodi onda u teme reforma kako gospodarsko okruženje učiniti jeftinijim kako bi i naš proizvod bio što jeftiniji.

S reformama, pretpostavljam, niste zadovoljni?

Podijelila bih ih u dvije skupine; jako su dobri događaji koji su se dogododili početkom godine, ulazak u schengenski prostor i eurozonu. Na razini pojedinaca, schengenski prostor pokazuje kratkoročno brže efekte koje mi svi vidimo, eurozona daje nesporno jedan okvir stabilnosti i gospodarsku stabilnost cementira. Ono što bih ja voljela jest da institucionalne reforme idu brže, u tom dijelu potezi digitalizacacije za pristup javnim uslugama su dobri, ali za snažniju produktinost, za brži rast produktivnosti, što je glavni razlog nekog našeg zaostajanja za bivšim socijalističkim zemljama, bilo bi dobro da i institucionalne reforme idu brže.