Jedanaestomjesečna unučica Željka Konjevića (59), višeg savjetnika u Ministarstvu zaštite okoliša i inženjera strojarstva kojeg je s leđa ubio vlastiti brat hicem iz pištolja na tramvajskoj stanici na križanju zagrebačke Vukovarske avenije i Radničke ceste u ponedjeljak u 6 ujutro, nikada neće sa svojim djedom otići u ribolov na otok Rivanj pokraj Zadra, niti će slušati djedove savjete o tome kako, "ako nekamo želiš stići, moraš doći barem pola sata ranije".
Miran obiteljski čovjek
Martina Konjević (23) i Irena Goleš (28), kćeri Željka Konjevića, odlučile su za Večernji list ispričati pozadinu njegova ubojstva. Njihov je otac, kažu, a potvrđuju i ljudi iz njegove okoline, bio iznimno pošten, obiteljski čovjek. Pamte ga kao intelektualca i savjesnog zaposlenika koji je na posao običavao dolaziti i sat vremena ranije. Ni jednim postupkom nije uzrokovao svoj tragičan kraj.
Obitelj, susjedi i zaposlenici Ministarstva s kojima smo razgovarali toga su jutra zanijemjeli, šokirani viješću da je njihov otac, suprug, prijatelj, kolega izgubio život u, svi se slažu, neobjašnjivom činu. Kroza suze i jecaje pokušavali su objasniti koliko je Željko Konjević bio velik čovjek i topla osoba.
– Ne znam kako da vam uopće opišem njegovu dušu! Kao da dijete progovara iz čovjeka, toliko se neizmjerno veselio životu – neka su od svjedočenja. Poštenjačina koji ne bi ni mrava zgazio, načitan, pozdan... opisuju svi Željka Konjevića.
– Osjećamo potrebu da javnost dozna kako je naš otac slovio za iznimno dobru osobu te ovakvu sudbinu ničime nije zaslužio – kroz jecaje objašnjavaju njegove dvije kćeri.
Zbog toga još nevjerojatnije zvuči davna zakletva njegova starijeg brata da će ga jednog dana, kada im otac umre – ubiti.
– Otac se veselio skorom odlasku u mirovinu i druženju s jednogodišnjom unučicom. Obitelji je krenulo i bilo nam je baš lijepo, a i bratovoj je djeci pomagao – pričaju kćeri.
– Kada je djed umro, prije godinu dana, otac je sudski postupak raspodjele djedove ostavštine, zemljišta koja su se trebala podijeliti i pripasti unucima, išao ubrzati jer je znao da bratovoj djeci treba novac. Sve se uvijek dijelilo popola – objašnjavaju kćeri.
A onda su za obitelj uslijedili šok, nevjerica i neopisiva bol.
Razdvojena braća
– Toga jutra kada smo ga izgubili, krenuo je, po običaju, sat i pol ranije na posao – prisjećaju se kćeri.
– Od trenutka kada smo doznali, u šoku smo i pitamo se zašto je ubojica to učinio, jednostavno ne možemo shvatiti njegov motiv. Uništio je naše i živote svoje djece, a sve zbog dugotrajnog osjećaja mržnje. Mislimo da je riječ o jako opasnom čovjeku – objašnjavaju.
Ubojica i ubijeni, kažu kćeri, živjeli su zajedno prije 24 godine, a poslije toga nikada nisu kontaktirali, sve do trenutka kada im je prije godinu dana preminuo otac.
– Tihomir je u razdoblju dok su živjeli zajedno često pio, stalno prijetio i bio nasilan te su krenuli svatko svojim putem. Tihomir je dobio jedan stan, a naš otac drugi. Naša obitelj brinula se za djeda.
Nas dvije na djedovu smo se sprovodu upoznale s Tihomirovo troje djece koje ima sa suprugom od koje se razveo, a s kojima ne živi. Tada smo i s Tihomirom kratko popričale, a počele smo se družiti s dvjema sestričnama i bratićem jer smo smatrale da bi djed tako htio. Majka se sažalila nad Tihomirom na sprovodu te je bila uz njega. Nas dvije s njim se nismo viđale, ali smo se družile s njegovom djecom. Išli smo do njih i za Božić. Kada smo javili njegovoj kćeri što se dogodilo, zaplakala je – pričaju kćeri.
Upitali smo namjeravaju li s njima ostati u kontaktu. – To su naši bratići i sestrične koje smo tek sada bolje upoznali. Ne zamjeramo im ništa. Dovršit ćemo što je otac započeo i dati im njihov dio nasljedstva – rekle su.
–Obitelj mu je bila cijeli svijet. Ne mogu se sjetiti ni jedne ružne stvari o njemu. Dijelio je sve oko sebe – objašnjavala je kroza suze obiteljska prijateljica.
Tihomir Konjević, nakon što ga je policija uhitila i osumnjičila za teško ubojstvo, odveden je sucu Županijskog suda te mu je, nakon ispitivanja, određeno zadržavanje zbog teških okolnosti djela i opasnosti od bijega.
Svi, ali bas svi, vi koji lijete krokodilske suze za ubijenim, i s toliko mrznje govorite o ubojici - u odredjenim okolnostima bi sasvim sigurno bili neuporedivo okrutniji od osobe koju napadate (ugrozba vlastitog zivota, obitelji, domovine...)... Vi ste pacifisti, i za mir pod svaku cijenu - a to nije dobro.....