nema predaje

Martina Rukavina, koja je prije 5 godina ispala iz busa, maturirala

Foto: 'Dusko Mirkovic/PIXSELL'
'19.07.2012., Zagrade - Martina Rukavina ispala je prije pet godina iz autobusa. Od tada traje njena borba da se kao teski invalid ukljuci u normalan zivot. Photo: Dusko Mirkovic/PIXSELL'
Foto: 'Dusko Mirkovic/PIXSELL'
'19.07.2012., Zagrade - Martina Rukavina ispala je prije pet godina iz autobusa. Od tada traje njena borba da se kao teski invalid ukljuci u normalan zivot. Pored rehabilitacije zavrsila je i skolu.
Foto: 'Dusko Mirkovic/PIXSELL'
'19.07.2012., Zagrade - Martina Rukavina ispala je prije pet godina iz autobusa. Od tada traje njena borba da se kao teski invalid ukljuci u normalan zivot. Pored rehabilitacije zavrsila je i skolu.
20.07.2012.
u 12:00
Dok čeka nove obveze, Martina vrijeme provodi pomažući baki u kuhinji, uređujući cvijeće na okućnici ili u druženju s facebookovcima.
Pogledaj originalni članak

Među tisućama maturanata koji su proteklih tjedana preuzeli svoje svjedodžbe o uspješno završenom školovanju bila je i Martina Rukavina iz Zagrađa, 19-godišnja djevojka čija je tragična sudbina prije pet godina potresla cijelu Hrvatsku.

Katarina joj je u mislima

Mnogi se i sada sjećaju da su Martina i njena prijateljica Katarina Mihaljević na putu u školu ispale iz autobusa i pritom se teško ozlijedile. Katarina je ubrzo umrla, a Martina je dugo bila u komi, a o njenim izgledima za preživljavanje liječnici nisu željeli govoriti. Kada je nakon nekog vremena došla k svijesti, Martina je počela dugotrajno liječenje i rehabilitaciju u vrijeme koje je morala ponovno učiti samostalno jesti, govoriti i hodati. U Krapinskim Toplicama je završila osnovnu školu, a potom u Zagrebu i trogodišnje školovanje u Centru za odgoj i obrazovanje Dubrava, gdje je stekla kvalifikaciju za pomoćnog grafičara.

– Presretna sam što sam uspjela završiti školu i što sam sada kod kuće sa svojima, ali mi je s druge strane žao što neću viđati Filipa, Sinišu, Josipa, Marinu, Antoniju i druge prijatelje iz razreda. Plakala sam na dodjeli svjedodžbi – rekla je Martina. Proteklih godina, dodala je, nije bilo lako jer su vježbe često bile bolne, ali ih je otrpjela jer su davale rezultate. Martina sada može hodati i brinuti se o sebi iako je uglavnom uz nju otac Mija, koji je prije dvije godine otišao u mirovinu i potpuno se posvetio kćeri. Kad nije na poslu, tu je da pripomogne i majka Snježana pa braća Marko i Petar te baka Kata i djed Blaž.

Posao bar na nekoliko sati

– Imala je ona kriza tijekom rehabilitacije, ali je optimizam prevladao i uvijek je išla dalje nasmijana – kaže otac Mija. Martina je početkom mjeseca s roditeljima bila na moru, a na jesen će ponovno u toplice na daljnje "jačanje mišića". Prije godinu i pol s roditeljima je bila u posjetu teti Zdenki u Australiji i, kako kaže, ako je pozovu, rado bi ponovno na put. Ono o čemu ipak trenutačno najviše sanja jest posao.

– Puna je energije i želje za kretanjem. Pokušat ćemo joj naći posao bar na nekoliko sati – rekao je otac. Dok čeka nove obveze, Martina vrijeme provodi pomažući baki u kuhinji, uređujući cvijeće na okućnici ili u druženju s facebookovcima.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 2

BA
Bart812
16:20 20.07.2012.

To hoćemo čitati! A ne pijane i gole sa Zrča, Severinu, mrtve na cestama...

OB
-obrisani-
23:34 20.07.2012.

Martina svaka čast! A možeš ti još.