Maske i na otvorenom? Dokaz da korona utječe i na mozak!

Prosvjedovati protiv maski u Parizu i u Zagrebu samo je na prvi pogled isto. Parižani odavna moraju nositi maske ne samo u trgovinama i javnom prijevozu, nego i na otvorenim pješačkim zonama u centru, a otprije desetak dana, maske su obvezne gotovo svuda osim u vlastitom domu. Pod prijetnjom masne kazne nositi masku čak i u praznoj ulici dok čekaš pri crvenom na semaforu zvuči jednako ludo kao s maskom na licu voziti se na posao sam u vlastitom autu! Strah od Velikog Brata? Strah od samoga sebe?

Glavna kanadska epidemiologinja poziva tako Kanađane da se pri seksu uzdrže od – intimnosti kao što su poljupci. Jer seks sam po sebi valjda nije intimnost, već spada u kategoriju rekreacije i sporta? Doduše, napominje ona, najsigurniji seks je sa – samim sobom. Valjda zato što ipak ne možeš sam sebe poljubiti u usta. Takav se još nije rodio. Na taj će savjet oni koji se sami voze s maskom na licu vjerojatno od sada i pri masturbaciji navući kondom te FFP3 masku na glavu. Za svaki slučaj. A tko zna, možda je sve to zavjera proizvođača koji namjerava patentirati kondom za glavu. S okusom limuna, lubenice, tikve…

Istovremeno, očito su takve i slične mjere na stolu njemačke kancelarke. Željezna Angela tako najavljujući neke nove mjere govori o znanstvenim saznanjima koja su stigla u posljednjih nekoliko tjedana, a koja navodno dokazuju da se koronavirus ne širi (samo) kapljično, već i aerosolima, dakle ne samo većim kapljicama koje vrlo brzo padaju na tlo, veći i finijim kapljicama i česticama koje dugo lebde nošene zračnim strujama. U svježem članku u medicinskom časopisu Lancet to se pokušava predstaviti kao dokaz da se maske moraju nositi baš svuda, a ne samo u zatvorenim prostorima.

Pitanje je, doduše, kad bi ta logika zaključivanja bila ispravna, koliko bi nam pri tome od koristi bile obične platnene i kirurške maske, čija prvenstvena funkcija ionako nije da nas zaštite od virusa, već da druge zaštite od kapljica koje mi katapultiramo kad kašljemo, kišemo ili pak licem u lice samo razgovaramo. Maske nisu problem kad stvarno nečemu služe – dakle, ako nisu samo sredstvo utjerivanja strogoće i treniranja pokornosti. Pobijedi li na izborima Joe Biden, koji je tu bedastoću već predložio, i Amerima se smiješi mogućnost da će morati svuda nositi maske. Sve to ludilo krajnji je dokaz da koronavirus utječe i na mozak, čak i ako možda niste zaraženi. Vojske poslušnih i ispranih mozgova spremne su nekritički prihvatiti sve što im vlasti nametnu.

No, nisu mnogo bolji – a često su i mnogo gori – oni koji unaprijed odbacuju svaku mogućnost nošenja maski koje im “ograničavaju slobodu” te gladno grizu i na najnevjerojatnije mamce koje im bace teoretičari zavjera. Jednako kao što je neodgovorno ne nositi maske tamo gdje se ne može osigurati minimum fizičkog razmaka, moglo bi se reći da bi svuda i stalno nositi maske u ime neke javne parareligiozne pokore, a bez stvarnog protuepidemijskog efekta, bilo krajnja ludost, neodgovornost koja bi mnoge stajala zdravlja. Isto tako, neodgovorno je unaprijed u ime svete sebičnosti odbijati svaku mogućnost cijepljenja, no nije baš vrhunski primjer samoodgovornosti ni reći da ste spremni u ime nesebičnosti i ljubavi prema cijelom svijetu odmah cijepiti se još nedovoljno ispitanim cjepivom.

Još su gori oni koji bi odmah takvo cjepivo nametnuli cijelom planetu. Najveću neodgovornost naše vlasti vidim u namjeri da se u jesen uđe bez zaštitnih mjera za blokirane i za one kojima je i dalje zabranjen rad. No, rekao bih da je hrvatski stožer dosad itekako odolijevao ludostima. Grešaka i lutanja je svakako bilo, no spočitavati im “lockdown” nakon što su u Hrvatsku pustili nekoliko milijuna stranih turista jednostavno je besmisleno. Hrvatska nije mogla izbjeći “lockdown” ni da je htjela, jer to je bila europska politika. A da nije bilo “lockdowna” na proljeće, ne bi bilo ni tih milijuna turista ni njihova novca.

Itekako mogu razumjeti one koji prosvjeduju zbog kontradiktornosti ili iracionalnosti pojedinih mjera, to je njihovo pravo, no najveći užas ipak mi izazivaju ridikuli koji bi preoteli svaki čak i najrazumniji prosvjed, poput onih koji su se na Jelačić-placu u pozi Tarzana busajući se u prsa bacali u trans na pjesme Miše Kovača. Iz krajnosti u krajnost! Priznajem, sve što vidim u tom trenu krajnjeg ludila su kapljice koje se iz njihovih usta katapultiraju u zrak i zasipaju ostale prosvjednike poput kisele koronakiše. Možda to govori da su i meni vrane već popile mozak, no nadam se samo da tu ludost nitko neće platiti glavom.