Masoni ili Sinovi Zavjeta: Danas imaju 500.000 članova u 59 zemalja

U jednoj newyorškoj kavani, Sinsheimer’s Caféu u Essex ulici, 13. listopada 1843. godine grupa od dvanaest imigranata Židova u SAD iz Njemačke oformila je organizaciju koja će djelovati kao sveobuhvatna nacionalna i židovska udruga, za razliku od postojećih vjerskih, političkih, strukovnih, kulturnih i dobrotvornih udruženja židovskog naroda. Namjera je bila da predstavlja most između Židova i ostalih dijelova društva te između Židova raznih političkih i vjerskih uvjerenja. Osnivači su bili: Henry Jones (tvorac osnovne ideje), Isaac Rosenbourg, William Renau, Reuben Rodacher, Henry Kling, Henry Anspacher, Isaac Dittenhoefer, Jonas Hecht, Michael Schwab, Hirsch Heineman, Valentine Koon i Samuel Schaefer. Prvobitno ustanovljen pod imenom Bundes Bruder, da bi kasnije dobilo ime International Order of B’nai B’rit (IOBB) – Međunarodni red (orden) Bne Brit osnovan je s ciljem stvaranja boljeg i pravednijeg društva, da djeluje kao humanistička i humanitarna organizacija na razini općeljudske borbe za ravnopravnost, blagostanje i toleranciju. Ime je skraćeno na B’nai B’rith na 13. konvenciji reda u Cincinnatiju u travnju 1930. Ime reda je prema postulatima historiografske znanosti, onako kako je pisano i govoreno svojevremeno u Jugoslaviji – Bene Berit. U zemljama engleskog i njemačkog područja udomaćilo se ime B’nai B’rit, a u Izraelu Bne Brit, u prijevodu Sinovi Zavjeta.

Za simboličko znamenje reda odabrana je menora (sedmokraki svijećnjak) sa sloganom “Dobročinstvo, bratska ljubav i sloga”. Masonska kuća na uglu ulica Oliver i Henry u New Yorku, unajmljena za dva dolara na dan, dana 12. studenog 1843. u osam sati navečer je bilo mjesto prvog susreta prve lože B’nai B’rith. Henry Jones je određen za privremenog predsjednika. Loža je dobila ime New York Lodge 1. Ova grupa rasla je brzo. Na svakom sljedećem skupu bilo je 20 do 25 zainteresiranih za prijam. Svaki novi član bio je savjetovan „da sluša, da gleda i da šuti”! Ta aura misterija utjecala je da budu jače vezani u čvrstom bratstvu.

Prva loža na zapadnoj obali bila je Ophir Lodge, osnovana u San Franciscu 1855. godine. Već 1863. tu je nastao i Distrikt br. 4.

U drugoj polovini 19. stoljeća ritual i regalije ušli su u upotrebu. A 1843. godine postavljen je ritual od šest stupnjeva koji je odredio ciljeve i namjere Reda, svaki ilustriran primjerima iz židovske povijesti.

Tek 1857. godine na skupštini Konstitucije Velike lože (CGL) delegati su glasali za restrikciju nošenja regalija (samo oficiri) i za odbacivanje većine ceremonijalnih rituala. Za nove kandidate inicijacijska zakletva zamijenjena je jednostavnim zavjetom časti. Lože stupnjeva (degree lodges) su raspuštene, a broj stupnjeva smanjen je sa šest na tri. Na skupu CGL-a 1866. godine pobijedila je obrana većine rituala. Kretanje, davanje znaka iziskivalo je ritual. Svaki stupanj nosio je raznobojne pregače na kojima je morao biti naznačen IOBB. A 1868. na CGL delegati su izglasali promjenu imena časnika lože iz hebrejskih naziva u engleske (predsjednik, potpredsjednik itd.), ali zadržali su hebrejske nazive za časnike Distrikta (Grand Nasi Abh, Grand Aleph itd). Nakon 11 godina (CGL 1879.) smanjen je trostupanjski ritual na jednostavan, dostojanstveni jednostupanjski. Po jednostupanjskom ritualu iz 1879. znamenja i simboli koji se prilikom inicijacije upoznaju su: bijela, plava boja, crvene pruge (simboli ropstva u Egiptu), uže – nit bratstva, patriotizam i lojalnost državi, pastirski štap kao simbol budnosti, Ploča Zakona (Dekalog), kovčeg s kerubinima, sedmokraka menora (simbolizira: svjetlost, pravdu, mir, dobročinstvo, bratsku ljubav, harmoniju, vjernost i hram svetog grada. Ceremonija primanja u Red ima dva dijela).

Vrhovni zadatak BB-a je: raditi i paziti. Tri glavna principa BB-a su: dobročinstvo, bratska ljubav i složnost. Od 1859. godine članovi BB-a mogle su biti i žene. Od 1895. dozvoljeno je da se osnuju pomoćne lože za žene, a od 1897. osnivaju se čisto ženske lože, prva u San Franciscu. Taj dio Reda 1909. dobio je naziv BBW – Bnei Brit Women i postao internacionalna organizacija. Tijekom 1920-ih godina, kada su osnivani redovi kao Rotary, Lions i dr., BB je počeo naglašavati svoj program pozitivnog, vitalnog i kreativnog sudjelovanja američke židovske zajednice. Već u prvoj deklaraciji propisani su zadaci:

•  jačanje duhovnog i moralnog karaktera pripadnika
•  razvijanje životnih načela čovjekoljublja
•  potpomaganje znanosti i umjetnosti
•  ublažavanje nevolja siromašnih i onih kojima je potrebna pomoć, njegovanje bolesnih
•  pomaganje žrtava progona i pomaganje u svim situacijama

Stranačke i političke rasprave, kao i sve druge razmirice koje se temelje na razlikama aškenaza i sefarda, ortodoksa i neortodoksa izričito su zabranjene. Demantirane su tvrdnje o uzročno posljedičnoj vezi osnivanja BB-a s razmiricama u masoneriji zbog pojave antisemitizma izraženog prema Židovima pa i židovskim članovima masonskih loža, iako su te pojave postojale. Bez obzira na te demantije, u nežidovskoj javnosti i državnoj administraciji većine zemalja svijeta lože BB-a bit će tretirane kao masonske, uglavnom u pejorativnom smislu. U masonskim ložama bit će tretirane po pravilu kao nemasonske ili u najpovoljnijoj interpretaciji kao atipične polumasonske organizacije. Pitanje tajnosti rada BB-a bilo je stalno na dnevnom redu bratstva i mijenjalo se, da bi se 1920. godine definitivno odustalo od tajnosti. Zlonamjerna, kao i dobronamjerna identifikacija BB-a s identitetom masonske organizacije zasniva se na ceremonijalu sastanaka – radova u posebnom zdanju Hrama, strogom odabiru članova, izuzetnim zadacima i dometima djelovanja. Istovjetni tretman masonskih i BB loža od državnih vlasti u Jugoslaviji (u vrijeme njihova djelovanja) vidljiv je već i po registraciji kao – humanitarne organizacije.

Uspostavljanjem prve strane lože (neameričke) u Berlinu 1882. godine BB postaje međunarodna organizacija. Ime te lože je bila Deutsche Reichsloge 332., da bi 1885. već postojao dovoljan broj loža za osnivanje Velike lože Njemačke. U isto vrijeme razvoj Reda doveo je do ustanovljavanja Velikih loža Rumunjske i Austro-Ugarske Monarhije, i to u Bukureštu i Pragu. Tako je Distrikt 9 ustanovljen u Rumunjskoj 1889. godine. Iste godine je ustanovljena i loža u Austriji, a 1897. čuveni psihijatar Sigmund Freud osnovao je BB ložu u Beču.

Red uspostavlja veze s velikim asocijacijama u Europi kao što su The Alliance Israélite Universelle of Paris, Jewish Colonization Association of London i Israelitische Allianz of Vienna. Red je bio veoma aktivan i na planu nalaženja posla rumunjskih Židova koji su zbog vjerske netolerancije bili prisiljeni napustiti svoju domovinu. Rumunjski Židovi po dolasku u New York dijeljeni su po ložama distrikata radi rješavanja egzistencijalnih problema. Tijekom postojanja i djelovanja Reda utrošeni su milijuni dolara za pomoć članovima Reda, udovicama, sirotištima kroz razne donacije, zajmove i akcije. Lože su dalje nastajale u Palestini, u ostalim bliskoistočnim zemljama i na Balkanu. Na teritoriju današnjeg Izraela BB je ustanovljen 1888. godine kada je filozof Ze’ev Herzberg osnovao prvu ložu Jeruzalem u istoimenom gradu. Svijet je podijeljen na distrikte. Prva loža u Engleskoj inaugurirana je 1910. godine, a 1925. godine loža Velike Britanije postala je Distrikt 15. No 1885. godine konvencija BB-a odlučila je spojiti razne druge bratske židovske organizacije kao: Nezavisan red Slobodnih Sinova Izraela (osnovan 1849. od masona, Samostalni red Starih Momaka i drugih iz njemačkog reda Harugari koji je tada brojao 11 tisuća članova), zatim Kesher Shel Barzel (1860. s 9000 članova). Pored tih, tu su spadali i članovi reda American Star, Samostalni red američkih Izraelita, članovi reda Slobodnih sinova Izraelita i sinova Benjamina, Samostalni red sinova Jude iz 1890., reda Brit Abraham iz 1859. te Nezavisni red sinova Abrahama 1892. od masona. Hram je bio nalik na tri tisuće godina star Solomonov hram. Pravokutna oblika, s dva stuba na ulazu, Boaz i Jahin, i menorom. Velika loža BB-a osnovana je po uzoru na masonsku sa svim ritualima baziranim na kabali, s tajnim načinom rukovođenja i lozinkama kao što je udomaćeno u Masoneriji Škotskog Reda. U današnje vrijeme lože BB rade u svim oblicima, čisto muške, mješovite, čisto ženske. Ritual je ostao samo vezan za otvaranje i zatvaranje rada u loži. Rad loža je organiziran u okvirima Velike Lože (po pravilu po državama) uz uvjet da postoje najmanje četiri lože.! Velike lože su okupljene u distriktima. Danas ima više od 500 loža u 59 zemalja i više od 500 tisuća članova u Europi, SAD-u, Latinskoj Americi, Kanadi, Australiji (gdje je prva loža osnovana 1944. u Sidneyu) i Novom Zelandu, te s uredima u EU u Bruxelleseu, s članstvom (nevladin status) u UN-u od 1947. godine. Organizacija BBYO – Bnei Brit Youth Organization (obuhvaća omladinu od 13 do 18 godina, s tim da su se dobne granice prilagođavale po sredinama) osnovana je 1923. u Nebraski, a za međunarodnu organizaciju proglašena je 3. svibnja 1924. godine.

A 1908. godine njemačkoj Velikoj loži BB-a dvadeset uglednih beogradskih Židova, među njima dr. David Alkalaj, dr. Samuel Pops i drugi, uputilo je zahtjev da se unese svjetlo u Ložu BB-a u Beogradu. Na ovaj zahtjev nije stigao odgovor zbog nekompetentnosti njemačke Velike lože ali je ona zahtjev proslijedila američkoj Egzekutivi koja je 1910. godine uputila Sigmunda Bergla da otvori beogradsku Ložu.

Tako je prva loža na ovim prostorima formirana u Srbiji. Svjetlo je uneseno 8. veljače 1911. godine u Beogradu i loža je dobila ime Srbija. Otvorio ju je Sigmund Bergl iz Njemačke, a po ovlastima centralnog Generalnog komiteta BB-a, tada sa sjedištem u Chicagu. Razlozi za nastajanje BB-a u Srbiji su bili: trzavice između starosjedilaca sefarda i pridošlih aškenaza, nadalje zbog raslojavanja bogatih i siromašnih te pojave antisemitizma koja je dosezala i do masonskih loža. Svečano otvaranje lože Srbija, koja je dobila broj 676, obavljeno je u sali beogradskog Grand hotela čiji vlasnik je bio Dušan Đ. Miličević, tada jedan od čelnika SZ lože “Pobratim”. Članovi su bili i sefardi i aškenazi, a broj članova je u prvoj godini bio 21, da bi se dvije godine kasnije povećao na 38 članova. Rad Lože prekinut je za vrijeme Balkanskih ratova, kao i u Prvom svjetskom ratu. Prva poslijeratna sjednica lože “Srbija” održana je 12. studenog 1919. godine. Ujedinjenjem Srbije s Hrvatskom i Vojvodinom povećao se problem antisemitizma. U tim krajevima bivše Austro-Ugarske, antisemitizam je spadao u češće pojave što je i dalo razloga da ih BB loža budno prati. Kako je članstvo lože Srbija imalo velike zasluge iz proteklih ratova, to je stvaralo veliki moralni kapital srpskih Židova u borbi protiv te pojave. Na primjer, 1927. godine u loži Srbija proslavljen je izbor njezina člana Šemaja de Maja za zastupnika u Narodnoj skupštini Jugoslavije.

Te iste, 1927. godine inicijativom lože Srbija kao matice osnovana je druga BB loža, broj 1090. u Zagrebu. Ima podataka da je inicijativa za osnivanje ove lože bila u kontekstu podjele među zagrebačkim slobodnim zidarima ivanovskog reda. Tako je 20. studenog 1927. godine izvršena – u ime nadležne Velike lože u Istanbulu – po delegatu mentoru lože Srbija, Solomonu Alkalaju, a uz asistenciju predsjednika lože dr. Bukića Pijade, svečana instalacija lože Zagreb. Prvi članovi bila su 23 člana primljena u loži Srbija. Funkciju mentora tada je vršio rabin Šlang, a sekretar lože je bio Julije Fišer. Po njegovim riječima, utemeljenjem lože Zagreb ispunjena je praznina u životu židovstva grada Zagreba. Već prve godine djelovanja lože rad se afirmirao na karitativno-socijalnom području, propalestinskoj akciji i na židovskom kulturno-umjetničkom području. Naročito aktivnosti lože Zagreb bile su vezane za cionistički pokret. U propalestinske svrhe loža Zagreb sakupila je do 1932. godine oko 250.000 dinara. Za ostale dobrotvorne svrhe od 1930. do 1932. skupljeno je ukupno 1,245.000 dinara. Vjerna svojim načelima, loža Zagreb obavljala je svoj rad na diskretan i nečujan način. Jedan od prvih čelnika-maršala lože Zagreb bio je Maks Bauer. Časnici lože Zagreb 1927.-1928. godine bili su: dr. Milan Švarc, predsjednik, dr. Oskar Špejgler, potpredsjednik, dr. Gavro Švarc, mentor, Maksim Štern, tajnik zapisničar, Makso Lederer, tajnik dopisnik, Mavro Kandel, blagajnik, Makso Bauer, maršal i dr. Vladimir Altman, čuvar. Predsjednik je ostao do 1930. kada ga je zamijenio dr. Gavro Švarc.

Treća jugoslavenska loža BB-a osnovana je 1933. u Sarajevu, pod brojem 1141 i nazivom loža Sarajevo. Među poznatim članovima bili su i nadrabin dr. Levi Moric i pisac dr. Isak Samakovlija.

Uvjet za osnivanje Velike lože u jednoj državi je da ima najmanje četiri lože, što je 1935. godine bilo ispunjeno jer ih je bilo već šest. Osim prve tri, postojala je loža “Dr. Solomon Alkalaj” pod brojem 1166 u Novom Sadu, osnovana 1934. godine, u kojoj su bili, među ostalima, dr. Fišer Leo, trgovac Martin Šosberger, mnogi odvjetnici i drugi. Loža “Matnat Jad” u Subotici, broj 1167, također je osnovana 1934. godine, a okupljala je liječnike, odvjetnike, industrijalce, trgovce. I napokon, pod patronatom lože Zagreb osnovana je također 1934. godine loža broj 1169. “Menora” u Osijeku. Za to je posebno zaslužan predsjednik Velike lože u Istanbulu Br. Yosef Niego koji je intervenirao i zalagao se kod Egzekutive u Chicagu. Predsjednik Egzekutivnog komiteta VL konstitucije BB Alfred Koen potpisao je dekret kojim je Izvršni odbor Velike lože sve židovske lože u Jugoslaviji konstituirao u Veliku ložu Distrikta XVIII sa svim pravima i privilegijama jedne Velike lože distrikta koji su propisani Konstitucijom Reda.

“Prijem ovog dekreta obavezuje sve lože Distrikta XVIII da poštuju, slušaju i pokoravaju se odredbama Konstitucije Reda koje vrijede sada ili budu vrijedile u buduće”, pisalo je između ostalog. Instalacija, proglašenje i izbor članova časničkog tima obavljeni su na svečani način u Velikoj sali Židovskog doma u Beogradu 27. listopada 1935. godine. Instalaciju nove Velike lože izvršio je brat, vrhovni rabin Kraljevine Jugoslavije, dr. Isak Alkalaj, a prema dekretu izvršnog odbora Velike lože Konstitucije BB. Ovime su se sve BB lože u Jugoslaviji oslobodile pokroviteljstva Velike lože Distrikta XI u Carigradu jer su ingerencije prenesene na Veliku ložu Distrikta XVIII u Beogradu. Uprava nove Velike lože brojila je 13 članova s Velikim predsjednikom dr. Pijadeom Bukićem na čelu.

Po načelu oni su se smatrali: među viđenima najviđeniji, među odabranima najodabraniji, među aktivnima najaktivniji. Prisutno je bilo 140 članova od kojih je 70 bilo iz beogradske lože Srbija, 25 iz lože Zagreb, 13 iz lože Sarajevo, 14 iz lože “Dr. Solomon Alkalaj” iz Novog Sada, 11 iz lože “Mahnat Jad” iz Subotice, a sedmorica iz osječke lože “Menora”. Tako je, skoro četvrt stoljeća nakon osnivanja prve BB lože Srbija, 27. listopada 1935. godine instalirana nezavisna Velika loža NOBB Distrikta XVIII.

Podjela teritorija Velike lože : beogradska BB loža – Srbija, Vojvodina, BIH; zagrebačka BB loža – slavonska mjesta, Osijek, Vukovar i Vinkovci. Posljednja godišnja skupština Velike lože BB Kraljevine Jugoslavije je bila 11. listopada 1939. godine.

Imajući već jasne opservacije o nadolazećim teškim vremenima i nedaćama koje će ono nositi, a i po ugledu na Veliku ložu Jugoslavije (SZ), Velika loža BB Kraljevine Jugoslavije samouspavana je u kolovozu 1940. godine.

Nakon zabrane rada BB loža, a u sklopu zabrane i masonskih loža, tadašnja vlast zaplijenila je cijelu arhivu organizacije. S promjenama koje su nastupile krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća i obnavljanjem rada slobodnog zidarstva počela je obnova i BB-a. Tako je BB u Hrvatskoj nastavio/obnovio svoj rad kao B’nai B’rit, ogranak za Hrvatsku “Gavro Schwarz” 1998. godine i sada ima oko 30 članova.

VIDEO Od 12. veljače do 15. svibnja posjetite izložbu "Hrvatska svijetu"

Video: Zajednica poduzetnika i obrtnika