Hrvatski redatelj Dalibor Matanić dobio je nagradu na Filmskom festivalu u Cannesu, ali je zato doživio potpuni fijasko kada je riječ o medijskoj prezentaciji tog uspjeha.
Cijela mašinerija koja se tako napadno potrudila prikazati uspješnog redatelja još uspješnijim na kraju je postigla potpuno suprotan efekt. Sve je to bilo toliko napuhano da su prosječni ljubitelji filma počeli sumnjati i u neke notorne činjenice. Agresivan pristup djelovao je negativno i na mene pa sam postao skeptičan prema svim hvalospjevima koji su se ovih dana mogli čuti i pročitati o Matanićevu "Zvizdanu". U tom nekritičkom i neobjektivnom glorificiranju Matanića, koji je predstavljen kao božanstvo koje u sebi utjelovljuje najbolje od Kusturice, Kaurismäkija, Bergmana i Hanekea, prednjačila je javna televizija, ali ni drugi mediji, čast izuzecima, nisu mogli zadržati minimalnu nepristranost.
Prvo mi je trebalo "nekoliko dana" da iz medijskih napisa uopće detektiram o kakvoj je zapravo nagradi riječ. Znao sam da nije u glavnom programu i da ne može dobiti Zlatnu palmu, ali o tome se u gotovo nigdje u hrvatskim medijima nije moglo eksplicitno pročitati ili čuti. Stekao sam dojam da je Hrvatski audiovizualni centar (HAVC), koji zapravo financira naše filmove, slao priopćenja a da su ih mediji nekritički prenosili. Teško mi je zamisliti da tako nešto urade novinari koji prate politiku. I oni dobiju priopćenja iz stranačkih središnjica u kojima se naglašava kako je Milanović "najbolji premijer na svijetu", a Karamarko "najbolji šef oporbe", ali nikome ne pada na pamet da ih nekritički objavljuje.
Nevjerojatno je da Matanić dobije nagradu a da se gotovo u realnom vremenu stvori njegova producentica u studiju HTV-a. Voditeljica Dnevnika zatim tvrdi da je Matanić dobio nagradu za najbolji film u konkurenciji "Izvjestan pogled", što nije točno. Matanić je dobio drugu nagradu, časnu srebrnu medalju, dok je pobijedio islandski film. Iako se Matanić pohvalio da se dobro osjeća jer je on zapravo u filmu što je Barcelona u nogometu, to jednostavno nije točno.
Filmske barcelone su se šetale po pravom crvenom tepihu, bile u glavnom programu i borile se za Zlatnu palmu koju Matanić ni teoretski nije mogao dobiti. On je upao u drugi program. Ako se već mora govoriti u slikama, onda je bolje reći da se Matanić natjecao u B finalu u utrci na sto metara na Svjetskom prvenstvu u atletici. Usain Bolt i neki drugi sprinteri uzeli su Zlatnu palmu i ostale glavne nagrade, dok je "Zvizdan" bio u utješnom B finalu jer se nije uspio kvalificirati među elitu. Ali i u tom B finalu Matanić nije bio prvi, nego drugi, što je lijepo i bez nepotrebne euforije i prizemnog navijanja napisao filmski kritičar Jurica Pavičić.
Deseto mjesto na Svjetskom prvenstvu nije loše pa zaista nije jasno zašto pokušavaju predstaviti Matanića kao svjetskog prvaka koji je iza sebe deset metara ostavio i Usaina Bolta. Dok je Matanić govorio o Barceloni, ravnatelj HAVC-a Hrvoje Hribar govorio je o Ivaniševiću i Wimbledonu. Matanićeva nagrada nema tu snagu, ali se može govoriti da je u rangu osvajanja turnira u Umagu. Nije prvi put da se na ovakav način piše o hrvatskoj filmskoj industriji i pogotovu HAVC-u. Svako malo pojavljuju se reportaže o snimanju serije "Igra prijestolja" u Dubrovniku pa se onda sve to zasoli tvrdnjama da je to snažno pojačalo interes turista za naš Jadran. Ispada da bez Hribara i HAVC-a ne bi bilo hrvatskog turizma i Dubrovnika. To mogu povjerovati jedino oni kojima je zvizdan udario u glavu.
>> Jedva čekam da se svi koji vole mrziti pobune protiv mog 'Zvizdana'
>> Matanićev 'Zvizdan' osvojio nagradu žirija u programu 'Un Certain Regard'
"Regionski film",kojem je cilj plač za Jugoslavijom.Hrvati platili.