Nakon početne euforije koja je zavladala dolaskom nove uprave i svježeg kapitala na Kantridu, Rijeka je zaredala s lošim rezultatima. I glavom je, kako to obično biva, platio trener – Elvis Scoria. Zamijenio ga je slovenski stručnjak Matjaž Kek (52), uhvatio se ukoštac s izazovom i u prve četiri utakmice nanizao isto toliko pobjeda.
Od prvog dana stišavali ste euforiju. Čak i nakon četiri pobjede u nizu govorili ste da to nije realna slika momčadi. Zbog čega?
– Znam iz iskustva da je nemoguće u mjesec i pol složiti nešto što se u svijetu radi godinama. Tri komponente, selekciju, igru i rezultat ne možete promijeniti preko noći, za to je potrebno vrijeme i rad. Hvala bogu da smo pobijedili u tim utakmicama, no treba ostati trijezan i objektivan i reći da nas čeka još jako puno posla.
Kakve su vam impresije o Rijeci, što ste očekivali?
– Znao sam otprije da je Rijeka nogometni grad i da ljudi vole klub. Zadovoljan sam kako su me primili, nemam baš nikakvih primjedbi. Znate kako je, kad se nižu uspjesi sve je lakše, pa tako i aklimatizacija, no svjestan sam da će mi trebati vremena da steknem cjelokupnu sliku i o Rijeci i o hrvatskom nogometu.
Je li vas u Rijeku privukao projekt u kojem se zna tko je gazda, tko daje novac, tko za što odgovara...?
– To je samo jedan od čimbenika koji je prevagnuo. U Rijeci sam vidio mogućnost afirmacije, zanimao me projekt u kojem se može planski i sustavno raditi. Rijeka može poslužiti kao primjer ostalima, da se može uz dobru organizaciju, dobru volju i racionalno trošenje novca stvoriti uspješan klub. U klubu rade odgovorni ljudi, koji se ne ponašaju kao pijani bogataši.
Lokosi su sjajno organizirani
Koji bi vas rezultat ove sezone zadovoljio, je li to jedno od mjesta koja vode u Europu?
– Normalno je da želim zadovoljiti apetite navijača, no i u Europu se mora ući spreman i organiziran, jer Europa ne oprašta. Slučajnost i improvizacija više ne prolaze u sportu, pogotovu ne u nogometu. U nogometu pobjeđuje bolja momčad, ne pojedinci. Istina, znam ja nekoliko igrača koji i sami mogu odlučiti o pobjedniku utakmice, no oni igraju u nekim drugim klubovima, ha-ha.
Koliko će proći vremena dok Rijeka ne postane ozbiljan konkurent za naslov prvaka?
– Bilo bi neodgovorno reći da je to mjesec, polusezona, sezona, dvije sezone... Možete uložiti puno i napraviti sve što treba, a da vas rezultat ne poljubi. A može vam se posrećiti, pa da vas rezultat poljubi iako niste napravili sve što ste trebali. Znam da su navijači nestrpljivi, da bi mediji rado objavili neku moju optimističnu izjavu u tom smislu, ali realan sam i čvrsto s obje noge na zemlji.
Što vam nedostaje za brži napredak?
– Rijeka može još puno napredovati, pogotovu u infrastrukturi i u stvaranju mladih. To ne ide preko noći. Svaki dan, svaki trening mora se planirati da bi se došlo do cilja. Treba puno treninga da se stvori automatizacija igre, treba imati i kvalitetne uvjete, terene..., a kod nas je toga malo. Infrastruktura i uvjeti rada nisu na visini...
Čeka vas jako težak raspored, Lokomotiva, pa Hajduk, Dinamo...
– Prva je na redu Lokomotiva. Tako sam govorio prije, tako govorim i sada. Na ljestvici je bolja od nas, iza nje stoje rezultati, stručni rad, dobra selekcija, dobro stanje u klubu... i trenutačno razmišljam samo o njoj.
Kako komentirate četvrto mjesto Hrvatske na Fifinoj ljestvici najboljih reprezentacija svijeta?
– Smatram da mnogi u Hrvatskoj ne znaju kakav je to fantastičan rezultat. To se ponekad podcjenjuje, kao da je došlo samo od sebe, a za mene je to najugodnije iznenađenje. Kad se usporedi koje su sve reprezentacije slabije plasirane, a kakvu imaju tradiciju, uvjete, financijske mogućnosti... i gledaju u leđa reprezentaciji male Hrvatske... Poručio bih Hrvatima da poštuju taj rezultat, jer je on plod rada uhodanog sustava, plod igrača koji izlaze iz hrvatskih nogometnih škola, igrača koji su u najvećim svjetskim i europskim klubovima. To nije od boga dano, to je plod krvavog rada i ja vam na tome zaista čestitam, to je velika stvar.
Ima li među vašim igračima onih koji bi mogli uskoro zakucati na vrata hrvatske A-selekcije?
– Preduvjet je da igrači dokažu kvalitetu u duljem razdoblju, ali da iza njih stoji i dobra momčad. Za sada imamo Datkovića, Močinića i Čulinu u mladim selekcijama, nadam se da će poboljšanjem infrastrukture biti još i više mladih igrača. Reprezentacija je nešto najviše što se može postići, nastupati za reprezentaciju svoje zemlje najveća je čast i to najiskrenije želim i svojim igračima.
Ljubitelj Milesa Davisa i klasike
O Hrvatskoj smo razgovarali, Bosna i Hercegovina i Crna Gora su na pragu plasmana na Svjetsko prvenstvo, Slovenija i Srbija bile su na SP-u u Južnoj Africi, Makedonija je također jako dobra... Je li nogomet najbolji proizvod u zemljama nastalim raspadom Jugoslavije?
– Bilo bi lakše živjeti u tim zemljama i bili bi puno kvalitetniji međuljudski odnosi kad bi se sve mjerilo po nogometu. Nogomet se na našem području uvijek dobro igrao, uvijek je bilo talenata. Hrvatska, BiH i Srbija su prednjačile, ali su i Slovenija, Makedonija i Crna Gora pokazale da imaju dobre igrače i stručnjake, da se ima što vidjeti. Ne dolaze uzalud skauti najvećih klubova baš ovdje tražiti igrače.
Kakva su iskustva Slovenije nakon ulaska u EU? Hoće li se Hrvatskoj dogoditi egzodus mladih igrača na zapad?
– Ne smeta mi odlazak mladog igrača ako se to plati i ako su stvoreni svi uvjeti. Mladi ljudi moraju naučiti živjeti, moraju se obrazovati, ne smije ih se istrgnuti iz njihove prirodne sredine i baciti u okrutni svijet profesionalizma. Neki prelaze preko mrtvih da bi odveli mlade igrače u inozemstvo, ja sam protiv toga. Ako su stvoreni svi uvjeti, onda sam za, ali ako se ta djeca na neki način otmu, onda sam i te kako protiv. Mislim da ulazak u EU neće puno promijeniti. Na početku je euforija, svi misle da je to bajka, no brzo se to spusti na realne osnove.
Što biste preporučili mladima?
– Rezultati mladih hrvatskih selekcija pokazuju da postoji silan potencijal. Mislim da je HNL dobar za razvoj mladog igrača. Nema prevelikog pritiska, igra dosta mladih jer financijska situacija to nalaže.
Malo je poznato da ste jedan dio života proveli uz glazbu. Je li istina da ste bili DJ na lokalnoj radiostanici?
– Davno je to bilo. Bio sam ozlijeđen i gotovo godinu dana izvan nogometa. U glazbi sam našao izvor pozitivne energije i to me činilo sretnim i opuštenim. Glazba je jako važna u mojem životu. Na žalost, nemam puno vremena za nju.
Kakvu glazbu najviše volite slušati?
– Sve treba poštovati, pogotovu ako je korektno odsvirano i otpjevano. Najviše volim klasiku i džez. Imao sam sreću da sam tri puta bio na koncertu Milesa Davisa, a pravi ljubitelji džeza znaju što to za nas "džezere" znači. Iako, kad je dobro društvo, kad treba zapjevati, tu su i Oliver, Gibonni... pa čak i Severina.
Uživam u šetnjama Opatijom
Pjevaju li igrači Rijeke u svlačionici?
– Pjevaju, kako ne. Volim čuti igrače da pjevaju, nakon uspjeha su emocije i energija posebni.
Što radite u slobodno vrijeme?
– Za sada sam jedino prošetao Opatijom u kojoj živim i nekoliko puta otišao sam trčati u park. To je sve. Malo je slobodnog vremena, stalno sam ili na treningu ili na utakmici i putovanju. Ako nisam, onda gledam utakmice, analiziram, pripremam treninge, pratim što se događa u europskom nogometu...
Koga najviše cijenite od kolega?
– Na mene je na početku karijere veliki utjecaj imao Ivan Đalma Marković, kasnije sam učio i od Tomislava Ivića, pratio sam rad Vicentea del Bosquea, pa Arsenea Wengera, a u nekim mi je razmišljanjima najbliži Jose Mourinho. Sada pratim Jürgena Kloppa, sviđa mi se kako je od mladih igrača sastavio odličnu momčad, koja je u polufinalu Lige prvaka.
Tko je vaš nogometni uzor?
– Nemam ga. Pokušavam kod svakog trenera pronaći nešto što može poboljšati kvalitetu moga rada. Volim mlade stručnjake i inovativne trenere koji imaju svoje ja, jer ni jedna kopija ne može biti dobra poput originala. Zato tražim svoj put u nogometu i to svakomu preporučujem. Ideju i informaciju možete naći kod drugih, ali do cilja morate doći sami.