Matteo Cetinski: Končar je većinu kupljenoga prebacio na Maltu!

Afera “Končarova zemljišta” poprilično je uzdrmala javnost, ionako naviknutu na gotovo svakodnevna uhićenja političara i poduzetnika. Ovaj je slučaj specifičan zato što je među sedmero osumnjičenih da su malverzacijama u kupnji zemljišta u Istri oštetili poduzetnika Danka Končara i bivša doministrica turizma Vinka Cetinski, poznata i kao supruga i majka estradnih zvijezda. Od njezina uhićenja obitelj Cetinski nije, za razliku od Končara, previše istupala u javnosti, a o svemu je za Večernji list, naravno u okvirima koji su mu dopušteni, odlučio progovoriti njezin mlađi sin Matteo, također jedan od Končarovih bivših poslovnih suradnika.

Zašto ste upravo sada odlučili prekinuti medijsku šutnju?
Molim javnost da našu suzdržanost ne tumači pogrešno. Razlog naše šutnje bile su izjave Danka Končara u medijima. One su protuzakonite jer se ne smije tako istupati za trajanja sudskog procesa. Zato smo ga tužili, i to je glavni razlog zbog kojeg su nam odvjetnici savjetovali tišinu u medijima. Imamo i te kako mnogo reći. Neću govoriti o činjenicama vezanim za tužbu, ali ispričat ću sve što znam o tom misterioznom čovjeku jer sam radio s Kermasom na projektima stancija. Končar je na tome inzistirao i tražio da se uključim jer je želio da posao bude obiteljski.

Po kvadratu samo 6 eura

Kako komentirate Končarove optužbe da je oštećen za barem 35 milijuna kuna?
Svi mu se smiju čitajući kako se nabacuje ciframa bez razmišljanja. Najprije je govorio da je oštećen za 80 milijuna, pa onda 60 milijuna, pa 30 milijuna, pa po zadnjem tri milijuna... Odjednom počinje govoriti da je teško procijeniti vrijednost zemlje jer postaje svjestan da cijela priča ne drži vodu i da će se uskoro vidjeti da nije oštećen. Ostaje činjenica da je tisuću hektara zemlje kupio za šezdesetak milijuna eura, što u prosjeku iznosi šest eura po kvadratu. To je ispod svake cijene! Kako se površno razbacuje ciframa, točno opisuje način na koji se odnosio prema svojim ulaganjima.

Je li Končar znao kakvo zemljište kupuje?
S obzirom na to da me je Končar poticao da sudjelujem u razvoju idejnog projekta budućih stancija, koje smo kasnije trebali uređivati i prezentirati kupcima, osobno sam bezbroj puta s njim i svojim roditeljima obilazio terene za koje sada kaže da ih nije vidio i da ne vrijede. Ne mogu vjerovati da tako beskrupulozno izokreće stvari i manipulira javnim mišljenjem. Ni jedan teren nije kupljen bez njegova pristanka, sve uplate obavljali su on i njegova sestra, a stalno je ponavljao da je oduševljen onime što vidi. Stalno je vršio pritisak da se što prije kupi još više terena. Jako se žurio, a tu žurbu u kupnji tumačio je kao strategiju izbjegavanja da se cijene ne bi počele dizati kada se pročuje da tako bogat ulagač kupuje zemlju u Istri. Znao je da kupuje od posrednika, koji žive od marži. Tom se brzinom nisu mogli nalaziti direktni prodavatelji. Ne možete kupiti tisuću stancija tako da hodate po njivama i tražite prodaje li tko zemlju. Ide se preko agencija i posrednika. To mu je bilo prihvatljivo, kao i cijene koje je odobravao i koje su u skladu s tržišnim cijenama sličnih terena. Ova priča s dijeljenjem marži njegova je izmišljotina da stvori aferu, ili je podložan mišljenju lisaca koji su se skupili oko njega i lažu mu.

Kakav ste dojam tada stekli o Končaru kao o poslovnom partneru?
Želio je što brže potrošiti novac. Stalno je navaljivao i nije dugo razmišljao, a još manje pregovarao. U roku od nekoliko minuta rekao bi: “Kupujem!” To mi se urezalo u pamćenje. Bio sam impresioniran kako raspolaže novcem kao da nije njegov. Sve više mislim da i nije. Čak je investirao stihijski u sve i svašta. Tako je kupio vinariju, pa Glas Istre, pa zemlju na Malom Lošinju... To sve nije imalo veze s dotadašnjim planovima o stancijama u Istri. Rekao je mom ocu: “Mirkiću, hajde da kupimo Glas Istre preko tvoje tvrtke, a ja ti pošaljem novac s Malte.” Tako je razgovarao, kao da kupuje kikiriki. Imao sam osjećaj da mora kupiti što više toga u što kraćem roku jer želi “utopiti” novac koji ga pritišće. Mislio sam, što će mu Glas Istre? To za njega nije dovoljan profit, ulaganje je ogromno, a političke interese nije pokazivao. Sve nam se to činilo čudnim, ali smo mu vjerovali. Moji su ga roditelji idealizirali i divili mu se.

Koji su onda bili pravi motivi tih poslova?
Žurio se iz nekih drugih razloga. Tu negdje leži motiv cijelog posla. Neslužbeno smo doznali kako je gotovo cijeli portfelj već prebačen na tvrtku koja je registrirana na Malti. To treba preispitati USKOK! Brza kupnja pa sada rušenje vrijednosti lažima da tereni ne vrijede te vjerojatna preprodaja kasnije nekoj stranoj tvrtki za mnogo manje novca. Koliko znam, tako postupaju oni koji peru novac.

Takve se teze naprosto nameću jer to što sada jedan iskusni biznismen vlastitim investicijama javno spušta vrijednost govoreći laži o njihovoj pravoj vrijednosti apsurdno je. Čak i da vjeruje u to što govori, mogao je tužiti koga je htio i bez istupanja u medijima, čime svjesno oštećuje vlastita ulaganja. Bio je samozatajan sve te godine, pa bi takav, da je htio, i dalje ostao. Naivno je misliti kako bi jedan menadžer takva kalibra sam sebi štetio, javno govoreći da mu portfelj ne vrijedi ako za to nema neki skriveni razlog. 
Nije on toliko naivan kakvim se predstavlja. Izjavio je da njegov portfelj od 80 milijuna eura vrijedi 30 milijuna eura, i to bez ikakva dokaza i bez prijašnje revizije. To ima smisla samo ako želite s nekom drugom stranom kompanijom na kraju otkupiti portfelj za mnogo manje novca te tako provući novac kroz neku transakciju. To bi mogao biti njegov cilj od samog početka, a mi smo naivno nasjeli na njegove priče o razvijanju turizma, koje očito nikada nije imao namjere realizirati.

Pokušao je i s bankama

Je li bilo još nekih nejasnoća u Končarovim poslovnim potezima?
Končar je još prije ove afere odlučio tražiti kredit od 100 milijuna eura od Erste banke i nekih drugih banaka. Htio je založiti terene. Bilo nam je to jako čudno s obzirom na to da je uvijek isticao da treba kupovati gotovinom te da ne treba dizati kredite. Kasnije smo shvatili da bi u tom slučaju bilo vrlo moguće da svu zemlju koju bi dao u zalog naprosto ostavi banci te tako pokupi novac bez kasnijeg vraćanja kredita. Ako je ta mogućnost točna, tako bi jednostavno unovčio kapital, odnosno možda i oprao novac. Treba tražiti neke veće motive zbog kojih mu odgovara ova afera i spuštanje vrijednosti cijelog portfelja.

Što je s udjelima vaše majke u Kermas ulaganjima?
On je zapravo nama dužan. Mojoj je majci prilikom njihova poslovnog razlaza uzeo njezin udio u Kermasu vrijedan oko pet milijuna eura. Sad, kad se spominje šteta od 35 milijuna kuna, znači da je čak u plusu za više od milijun i pol eura, koje on zapravo duguje njoj. Hitno bi trebao priznati pogrešku i povući tužbu umjesto da se javno sramoti.

Dobro, zbog čega se okomio baš na vašu obitelj?
Mislim da skreće pozornost s nečega važnijeg. Možda Barbarige i Dragonere... Siguran sam da mu afera odgovara iz nekog drugog razloga. Osim što je dobio natrag pet milijuna eura od udjela moje majke, siguran sam da želi preusmjeriti pozornost s nečeg važnijeg i većeg. Možda baš s priče s Hypo bankom i terenima Barbariga i Dragonera, gdje je otkupio terene i zameo tuđe tragove vrlo sumnjivih transakcija te tako spasio i pridobio političku garnituru Istre, za koju se vjeruje da je u to upletena. To je moj osobni dojam, drugi neka ispitaju. Usput vjerojatno liječi komplekse robijanja iz 80-ih godina pa na ovaj način gradi svoj novi imidž.

Budimo objektivni, Končar je ležao u zatvoru zbog gospodarskog kriminala, i to za vrijeme Jugoslavije. Nakon toga je naglo zaradio milijarde dolara. Toga nema ni u filmovima. Čovjek je izišao iz zatvora i odjednom postao milijunaš, oprostite – milijarder! Ne budi li vam ta priča barem malo sumnje?

Jeste li i prije nego što je Končar podnio kaznenu prijavu protiv vaše majke imali problema s njim?
Kad je krenula tužba, vidjeli smo njegovo drugo lice. Jednom prilikom rekao je mome ocu da on nije kupio Glas Istre, nego je novac zapravo posudio mome ocu – zato što je ta akvizicija išla preko očeve tvrtke koja u djelatnosti ima medije – te da on nema pojma što je moj otac s tim novcem napravio i želi ga natrag. Tada smo shvatili koliko Končar može biti prevrtljiv i lagati nam u oči, to je bio trenutak kad smo ga se počeli istinski bojati. Tom je rečenicom zapravo pokazao da bi moga oca mogao natjerati u ogroman dug koji bi ga uništio jer mu on taj novac nikada ne bi mogao vratiti. Na sreću, i tu je bio površan i smiješan, jer su već ranije postojali novinski članci u kojima Končar spominje kupovinu Glasa Istre pa nam to ne može staviti na teret. Vjerujem da inače sigurno bi.

Pazite na brodogradnju

Što mislite o Končarovim ostalim poslovnim pothvatima u Hrvatskoj? Zainteresiran je i za brodogradnju. Što bi se po vama moglo dalje događati s njegovim investicijama?
Končar je na istarskom primjeru pokazao da najprije govori o ulaganju, a kasnije želi devaluirati i preprodati. Ovom prilikom upozoravam da bi se ista priča mogla dogoditi s brodogradilištima. Scenarij koji predviđam jest taj da će za neko vrijeme Končar reći da država nije kooperativna i naći će još neke razloge radi kojih će biti “prisiljen” na prodaju u bescjenje ili na prenamjenu brodogradilišta u hotele, pa onda na prodaju.

Usto, vjerojatno će na kraju i tužiti državu! Želim dati do znanja da mi i te kako imamo što reći, ali ne smijemo s detaljima istupati u javnosti prije okončanja sudskog procesa u kojem će se detaljno odgovoriti i na konkretne optužbe na račun moje majke, koja je samo žrtva ovog beskrupuloznog, pohlepnog i vrlo opasnog čovjeka.