Sjećate li se kakav je dječarac ispao Darko Lorencin na ministarskoj promociji. Spoticao se ne znajući kud bi sa sobom. I, za razliku od maturanta Mirele Holy koji se sam nosio s kamerama i novinarima, njega je premijer pokroviteljski zaštitio od medija. A pogledajte ga kako je očvrsnuo. Pa, bez premijerove pomoći smijenio je trudnicu. Prema tome, dobro je da netko pita što mladi imaju raditi u politici, ali, ne pretjerujmo!
Kritički napisi o maturantu u politici podsjetili su me kako sam se u njegovoj dobi zanio idejom istjerivanja pravde u jednom socijalističkom mastodontu i potican od lukavih starijih kolega našao se na čelu bunta koji je uz sitne ustupke, dakako, ubrzo ugušen. Iz simpatija prema mojem naivnom mladenačkom pravdoljublju, kolege sklone šali tih su me dana zvali po radničkoj ikoni Lechu Walesi. Proteklog tjedna shvatio sam kakvu sam sreću imao da je sve ostalo na anegdoti, da me se nisu dohvatili novinari i stali secirati moj tinejdžerski izgled te zasigurno nadobudne i nedorasle istupe. Iako su i tada komentatori s visina gledali na svijet, koliko god argumenata imali mislim da me ipak ne bi tretirali kao što su maturanta na Orahovoj listi za Europarlament. Kažu da je “uvreda za visoku politiku”. Posljednji put kad je netko tako mlad “uvrijedio” visoku politiku na ovim prostorima bio je to 20-godišnji Dobroslav Paraga koji se zauzimanjem za amnestiju političkih zatvorenika dokazao ondašnjem sustavu zreo za četiri godine zatvora.
Maturantu i Holy takvo što ipak ne prijeti iako su strašno naljutili neke analitičare. Tako im iritantni nisu bili ni dječaci-ratnici iz Domovinskog rata koji uporno traže da im se prizna kako su i oni zaslužni što danas slobodno možemo reći ako treba, a očito treba, da ženama poput Mirele Holy i mladima nije mjesto u politici. Što bi onaj 18-godišnjak iz slučaja Zec dao da su novinari u njemu bar na trenutak vidjeli tinejdžera kojem su netom ubijeni roditelji, a ne samo vojnika koji je počinio zločin. Nije ih tako isprovocirao ni Dinamov 17-godišnjak koji je zaradio svoj prvi milijun eura ismijavajući odrasle na terenu, ili onaj inovator koji se “igrajući” se s automobilima još kao malodobnik nametnuo u svijetu odraslih. Uostalom, što u zemlji s toliko nezaposlenih mladih ljudi ima tražiti maturant osim da prihvati predodređenu mu ulogu statističke brojke na Severininu, uočila je i ona, besmislenom bedžu podrške za nezaposlene. Tko još osim Mirele Holy u tomu vidi simboliku? Ovo je ipak visoka politika!
Lijepo joj je iskusna novinarka poručila da nitko pri zdravoj pameti ne može gledati s odobravanjem na takvu banalizaciju politike. Zar Holy uistinu misli da je taj mladić sposoban za političku korupciju, ili organizirati privatne tulume o trošku poreznih obveznika, prepisati stručni rad i smišljati uvredljive postove, inatit se Ustavu i dizati ruku u parlamentu kad to šef stranke traži, mazohistički štititi udbaše ili danima pričati o ustašama i partizanima, i što sve još treba raditi u visokoj politici. Budimo realni, ne djeluje da je to u stanju i stoga jest uvreda za takvu “visoku politiku”. Ali, ne pretjerujmo, iako ne obećava da bi parlamentarizam mogao obogatiti kao Željko Kerum te iako ne zrači samouvjerenošću kakva je krasila Ingrid Antičević-Marinović u njezinu znamenitu eurogovoru, pojava mladog Mihaela Peklara u parlamentu EU u svakom slučaju bila bi sadržajnija, efektnija i svrhovitija. Stoga bi bila šteta da se sve svede samo na simboličnu poruku da je i mladima mjesto u politici.
kad se konstruira, poželjno je da bude na čvrstim temeljima. nitko nije rekao kako mladima nije mjesto u politici već da maturantu nije mjesto u europskom parlamentu, razlika je ogromna.