Mavrović uzgojem ekohrane liječi teške ovisnike

– Dobar je Saša, dobar. Ma, mogli bismo ga i oženit ovdi u selu – sa smiješkom će seoski majstor s vrha budućega krova sjenice dok mu je Saša, muškarac u tridesetima, pridržavao gredu. Samo, u Sloboštini, selu dvadesetak kilometara udaljenom od Požege, nema žena. Tu pod Papukom živi desetak duša, mahom starčadi. Ali zato se ovdje na prodaju nudi puno plodne zemlje pa bi se Saša s budućom imao gdje skrasiti.

Saša je inače gradsko dijete, Zagrepčanin. Sloboština mu je dom posljednjih osam mjeseci i tu uživa jer voli raditi rukama i voli kad ostavi nešto iza sebe. Do prije nekoliko godina nije bilo tako, radio je u državnim firmama, dobivao i davao otkaze. I drogirao se. Trajalo je to tri godine, a onda je puk’o, otišao je u bolnicu na detoksikaciju od heroina, potom u komunu u Istri, pa u Italiju, gdje je radeći u second hand shopu, naučio i jezik: – Mogao sam sve zavlačiti i ostati na teret obitelji. Ali nisam. Nakon šest mjeseci komune zaposlio sam se. Ali dogodila se obiteljska tragedija pa sam završio na antidepresivima, posjećivao psihijatra...

Tad sam shvatio da živim jedan tužan život i odlučio da ću ga koliko mogu promijeniti. Otišao sam u Italiju, u kršćansku komunu. Vjerujem da sam se duhovno promijenio, nekako približio Bogu. Našao sam mir i probleme sada rješavam puno lakše – pripovijeda nam dok sjedimo vani, za stolom blizu sjenice koju gradi. A to se drveno zdanje nalazi u Ekocentru, na imanju sportaša i predsjednika Hrvatskoga seljačkog saveza Željka Mavrovića.

Vanja odabire – iskrene
Poduzetni Mavrović kani tu u Slavoniji realizirati projekt koji je pokrenula Pet+, udruga za promicanje zdravih stilova života. Prema tom njihovu sada već zajedničkom projektu šestero bivših ovisnika o drogi, alkoholu ili kocki imat će priliku pripremiti se za svoj novi život, odnosno resocijalizirati se. Stanovat će u kući na početku sela gdje se već smjestio i Saša.

Jer, baš će on biti jedan od dvojice voditelja ove malene komune. Sam program trajat će od šest mjeseci do godinu dana i bit će određen individualno, ovisno o napretku korisnika. A nakon toga bivši će narkomani, alkoholičari i kockari imati dovoljno znanja da se bave ekološkom poljoprivredom i proizvodnjom hrane.

Drugi voditelj kuće je Vanja, do prije dvije i pol godine također ovisnik i, baš poput Saše, gradsko dijete. Prije dva tjedna uselio se u sobu na katu kuće na početku sela. I dok će Saša biti zadužen za ljudske resurse i tehnički sektor, Vanji je povjeren odabir budućih stanara. Jer, kao bivši narkoman ima dovoljno životne škole i znat će prepoznati koliko je onaj tko se javio u program resocijalizacije iskren u svojoj želji. K tomu, educiran je za rad s ovisnicima:

– Primat ćemo muškarce koji su prošli rehabilitaciju u terapijskoj zajednici, one koji su je prekinuli, ali održavaju apstinenciju te one koji su uspjeli dugotrajno i stabilno apstinirati na neki drugi način. U planu je da radne aktivnosti počinju u 7.30 sati i traju do 16 sati. Provodit ćemo i edukativne radionice koje će imati veze s ovom našom ekopričom. Slobodno vrijeme korisnici će kreirati sami, no zna se koje su obveze u kući i oko nje i one će se ispunjavati dogovorom i kompromisom – objašnjava Vanja.

Tisuću kuna džeparca
Bivši ovisnici smještaj u Sloboštini ništa plaćati, već će dobivati mjesečno 1000 kuna džeparca. Kada stručno vodstvo procijeni, moći će otići u Požegu na kavu, u trgovinu... Povremeno će se stanari testirati na droge i alkohol, a onaj tko zgriješi, morat će otići.

Svih šest korisničkih kreveta trebalo bi biti puno do kraja godine. Prvi stanar stigao je ovaj tjedan. Više ne pije i ne uzima tablete, a u dvorištu smo ga zatekli dok je gurao pune tačke pa Vanja u šali kaže da je njegov prvi korak u resocijalizaciji – polaganje vozačkog.